Nedjelja, 2. listopada 2016., za muslimane je osvanula kao nova hidžretska 1438. godina, a istu večer Židovi su čekali 5777. novu godinu. Između ta dva blagdana nabijena u istom danu građani BiH slavili su praznik demokracije. Osim u Mostaru, održani su lokalni izbori u BiH. Po običaju, pobijedile su nacionalne stranke. Gubitnici su poraze predstavljali pobjedama. Kiseli osmijesi su ih razotkrivali. Nedjelja u multietničkoj i multikonfesionalnoj BiH bila je prepuna slavlja i tuge među građanima, vjernicima, ateistima...
Jedini istinski pobjednik je SNSD Milorada Dodika. Pomoglo mu je homogeniziranje Srba na referendumu. On je u odnosu na prethodne izbore osvojio desetak načelničkih mjesta više. Teško je stradao u entitetu oporbeni Savez za promjene predvođen SDS-om. Plaćaju cijenu suradnje s Izetbegovićem u državnoj vlasti. Bez obzira na to što su to lokalni izbori, ipak bi Dodik sad mogao osporavati njihovo pravo da sudjeluju u vlasti na državnoj razini.
Unutar hrvatskoga nacionalnog korpusa apsolutni pobjednik je Čovićev HDZ BiH. Među hrvatskim strankama osvojili su više od 70 posto načelničkih mjesta. Uz 18 načelnika, treba dodati gradonačelnike Mostara i Brčkog te mogućnost pobjede u Stocu. Senzacija je da su pobijedili u danas većinski bošnjačkom Varešu. Međutim, jedini stvarni oponent, HDZ 1990., uz osvajanje tri načelnička mjesta, jako se približio po broju glasova HDZ-u BiH u nekoliko općina. Poruka je to Hrvata da HDZ BiH više neće imati njihovu podršku bez pokrića.
Građanske stranke nemaju razloga za slavlje. Komšić s DF-om nije dobio nijednoga načelnika. SDP je nominalno zadržao slično stanje kao i na prošlim općinskim izborima, ali je doživio težak poraz u Sarajevu.
SDA se proglasila pobjednikom. Unatoč tomu, veliki je gubitnik. Zajedno s Radončićevim SBB-om osvojili su 34 načelnička mandata. Na posljednjim izborima samostalno su imali tri više. SDA je izgubila i svoje utvrde – Zenicu, Goražde, Bihać... Sve radikalnija politika SDA vratila im se kao bumerang. U ratovima protiv svih gube i sa Srbima i s Hrvatima i sa svojim sunarodnjacima. Kao personifikacija tih borbi gubitak je Srebrenice od Dodika, Velike Kladuše od Fikreta Abdića, Vareša i vjerojatno Stoca od Čovića. Izgubljena Srebrenica, Velika Kladuša, a osobito Stolac proizvest će napetosti unutar Bošnjaka, ali i u odnosima s druga dva naroda.
Odnosi Hrvata i Bošnjaka na jako su niskoj razini. Bez obzira na rezultate, prilika je normalizirati te odnose nakon izbora. S ovim političarima presporo to ide. Ako ovako nastave, prije će se po hidžretskom i gregorijanskom kalendaru istodobno slaviti nove godine nego što će oni stabilizirati hrvatsko-bošnjačke odnose. S obzirom na to da godine u islamskom kalendaru prolaze brže zbog manjeg broja dana, preklopit će se s gregorijanskim 20.874. godine. Iako ovakav Izborni zakon u BiH političarima omogućava besmrtnost, ipak nisam siguran da bi i do tada, s obzirom na njihove sposobnosti, uspjeli. •