Kao što veliko drvo stvara veliku sjenu te se ona povećava veličinom njegove krošnje i bujnoga lišća, tako i veliki događaji, poput ovogodišnjeg Mladifesta, imaju sjenu adekvatnu svojoj veličini i proporcijama. Ovogodišnji Mladifest kolosalna je i mega svjetska duhovna priredba, ali usprkos tome njegovu sjaju i veličini, treba paziti da u njegovoj sjeni ne ostanu oni koji su u sva ova četiri desetljeća ugradili svoje poslanje. Naime, netko tko je ove godine (ili čak možda prošle) došao prvi puta na Festival mladih, koji okupi između 50 i 60 tisuća mladih iz 70-ak zemalja, mogao bi pomisliti da je oduvijek bilo tako. Točnije, da su na pozornici Mladifesta nastupali kardinali, nadbiskupi i biskupi od Vatikana preko Barcelone do Ukrajine. Da su oni predsjedali euharistijskim slavljima i držali kateheze mladima, kao što je to danas. Bila bi to pogrešna slika i Mladifesta i Međugorja, jer isprva nije bilo tako.
Naime, i Međugorje i Mladifest prošli su mukotrpan put do ove slike koja se danas širi svijetom, s pozornicom kardinala i biskupa, na kojoj će se ove godine i prvi put u povijesti Mladifesta naći i mjesni mostarski biskup. I bila bi prava nepravda kada bi se u sjeni današnjih zbivanja našli ljudi i procesi, koji su tome prethodili i koji su, zapravo, pridonijeli i omogućili da ovakva slika Međugorja, kakva je danas, obiđe cijeli svijet.
Tu je na prvome mjestu, zacijelo, međugorski župnik iz vremena ukazanja iz 1981. fra Jozo Zovko, kojega je komunistička milicija uhitila upravo ovih vrućih kolovoških dana te iste godine kad su počela ukazanja. Bilo je to dva dana nakon blagdana Velike Gospe, 17. kolovoza 1981. Dramatičnom jutarnjem hapšenju uslijedila je premetačina i pljenidba, zastrašivanje i cjelodnevno ispitivanje župnog osoblja i časnih sestara i zaključavanje crkve kako ne bi bilo mise. Vratolomna vožnja fra Joze Zovka u pritvor u milicijskom kombiju prepunom automobilskih kotača, po zavojitoj cesti do Mostara, kako bi ga dobro izudarali prije nego što mu se postavi prvo isljedničko pitanje. A nakon toga montirani proces i godine zatvora s najgorim kriminalcima u Foči…
Upornošću i vještinom odvjetnika Milana Vukovića, kazna mu je smanjena na godinu i šest mjeseci, no povratka u Međugorje za fra Jozu Zovka otada više nije bilo.
Ni tada, ali ni sada. Ranije zbog komunističkog suda i sprege crkvenih vlasti s komunističkima, a sada zbog odluke crkvenih vlasti, tj. samoga Vatikana, čiji kardinali dolaze na međugorsku pozornicu i čiji vizitator upravlja tom istom župom kojom je fra Jozo upravljao prije 40 godina.
Zar se tu ne radi o nepotrebnom paradoksu, kojega treba ispraviti?
U sjeni bi mogli ostati i mnogi mještani, koji su svoje živote ugradili u opstojnost Međugorja svih ovih godina. Jedni tako što se zaduživali u bankama i podizali kredite kako bi širili svoje obiteljske pansione pod presijom koju su nametnuli vanjski investitori s velikim hotelima, a drugi koji su svoje obrte i poljoprivredna dobra okrenuli i usmjerili prema potrebama svih onih milijuna vjernika koji su pohodili Međugorje. Bez i jednih i drugih Međugorje ne bi moglo disati, razvijati se i opstati svih ovih godina, a posebice proći kroz tešku krizu kao što je bila ova pandemijska.
Tu su i međugorski vodiči, posebni ljudi koji organiziraju doček i vodstvo hodočasnika po ključnim međugorskim točkama, od Podbrda i Križevca do krunice i mise. Oni su hodajuće enciklopedije međugorske povijesti i zahvaljujući njima hodočasnici iz inozemstva s lakoćom mogu uroniti u međugorski fenomen i dobiti odgovore na sva pitanja.
Tu su svi oni fotografi i snimatelji, kroničari međugorske stvarnosti. Svi oni konobari i kuhari, spremačice po hotelima, djevojke koje rade po suvenirnicama… Svatko od njih ugradio je sebe u jedan dio Međugorja.
Dakako, na posebnom mjestu su vidioci. Njih šestero. Od kojih troje i dan danas, kao i prije 41. godinu, ima svakodnevna ukazanja. Bez njih ne bi bilo Međugorja. I to se ne smije zaboraviti u ovim danima velike radosti Mladifesta. Duhovnog drveta kojega je prije 33. godine s grupicom mladih posadio fra Slavko Barbarić i koje danas daje predivne plodove pred očima cijeloga svijeta i Katoličke crkve. Što podržava i papa Franjo svojim pismom mladima. I koji je pomogao Međugorju da izađe iz sjene na crkvenu scenu u svoj punini posljednjih godina. Zbog njegovih plodova i svih onih koji su svoje živote ugradili u nešto što se zove "međugorski fenomen" i bez kojih ne bi bilo Međugorja kakvoga danas vidimo i poznajemo. •