Analizu izbornih rezultata i svađe o uspostavi vlasti u BiH proteklog tjedna zasjenilo je brutalno ubojstvo dvojice policajaca u Sarajevu. Kao u američkim filmovima, pripadnici automafije iz strojnice izrešetali su policijsko vozilo i usmrtili policajce Adisa Šehovića i Davora Vujinovića.
Cijela država digla se na noge. I to ne samo zato što su policajci ubijeni na ovako okrutan način i što je riječ o više puta nagrađivanim čuvarima reda iza kojih su ostale neutješne obitelji. Sve u BiH, a posebno građane Sarajeva, uznemirila je još jedna krvava potvrda da je opća sigurnost lošija čak i od političke situacije. Sarajevo već godinama prati imidž grada opasnog življenja. To što su meta kriminalaca postali i oni od kojih građani očekuju zaštitu alarm je koji zvoni za uzbunu. Sve to ima veze s ratom, politikom, Daytonom i ustrojem BiH, iako na prvi pogled možda i nije tako.
Sarajevo je, naime, idealno mjesto za kriminalce različitih profila, prvenstveno zbog činjenice da je podijeljeno fizički nevidljivom, ali administrativno itekako debelom, granicom dvaju entiteta. Kriminalci iz Sarajeva u Federaciji BiH i Istočnog Sarajeva u Republici Srpskoj surađuju mnogo bolje nego političari i policije iz dvaju susjednih gradova. Vjeruje se kako je i ovaj zločin počinilo “krilo” automafije iz RS-a. Čak se spominju i konkretna imena “odranije poznata policiji”.
Unatoč opsežnoj policijskoj istrazi u oba entiteta, pitanje je trenutka kada će dobro organizirani kriminalci ponovno iskoristiti slabosti sigurnosnog sustava u BiH. I dok jedni rješenje vide u dodatnom naoružavanju policije, drugi u davanju većih ovlasti policijskim službenicima, a treći u boljoj koordinaciji entitetskih policija, očito je kako ukupni društveni ambijent jednostavno pogoduje kriminalu. Za razliku od političara, pa i građana, koji teško prevladavaju razlike u nacionalnim i entitetskim interesima, kriminalci djeluju harmonično vođeni zajedničkim interesom.
Oni su istinski gospodari BiH. Sumnja da je Srbin iz RS-a ubio policajca Bošnjaka i Hrvata u Federaciji, odnosno takav međunacionalni obračun, u svijetu ujedinjenih mafijaša ne znači ništa. Sarajevo plaća najveću cijenu tog kriminalnog međuentitetskog zajedništva. Iako se zbog političkih problema i nacionalne strukture neki drugi gradovi nazivaju “slučajevima”, činjenica je kako su oni mnogo sigurniji za život od glavnog grada.
Najbolji primjer je Mostar gdje se, srećom, zločini poput ovog u Sarajevu ne događaju. Ako se u ovoj tragediji može tražiti išta pozitivno, onda je to, barem nakratko, guranje političkih svađa u drugi plan te sveopća solidarnost koja se ogleda i kroz jednu od rijetkih odluka o kojoj su se lako usuglasila oba entiteta i sva tri naroda. Jučer je odlukom obiju entitetskih vlada, kao i državne, u cijeloj BiH bio Dan žalosti. A već od danas kreću novi obračuni.•