U BiH strah već odavno stanuje. Od rata su prošla gotovo tri desetljeća, ali ova zemlja nikada nije bila sigurna i stabilna. Svakom novom krizom, a bilo ih je dosta, strah se povećavao. Što onaj od sukoba, nestašica, nepogoda... Ali je, nekako, do sada bio prisutan u svakom kutu BiH. U Federaciji BiH su ga Hrvati i Bošnjaci zajedno proživljavali. Posljednjih dana slike Sarajeva gore su nego 90-ih. Isijava neviđena mržnja prema Hrvatima, svojim susjedima, saveznicima, partnerima... Onima koji su u ratu Bošnjacima otvarali koridore prema Hrvatskoj i tamo ih zbrinjavali. Onima bez kojih ne bi bilo BiH jer su na referendumu o neovisnosti 1992. plebiscitarno rekli da, suprotstavivši se idejama podjela, gaženja prava, kakve su bile u Jugoslaviji. Sve se zaboravilo. Sada su Hrvati meta, prijeti se prebrojavanjima, novim ratom.
Oduzimaju Hrvatima prava, razvlašćuju ih i biraju im političke predstavnike. I u prošlom stoljeću veliki pisci poput Ive Andrića pisali su o mržnji u BiH. Malo se toga, čini se, promijenilo. I povijest se ponavlja, iz Sarajeva je proteklih dana glasom "ulice" hrvatskom narodu pokazan smjer - odlazite iz BiH, ova zemlja bit će građanska, u FBiH će Bošnjaci napraviti svoju državu - ovako se tumače poruke lidera, aktivista, užarene mase koja je bila spremna izvesti i državni udar samo da se Hrvatima ne vrati tek mrvica dosad oduzetih prava. Ili da netko sa strane, ne daj Bože, jednom donese odluku u njihovu korist. Na čemu počiva Daytonski sporazum, pitaju se Hrvati, kao i jesu li još samo oni ostali njegovi čuvari. Međunarodna zajednica sve to nijemo gleda i podržava rušitelje sporazuma bh. naroda. Pritisci i ucjene sa sarajevskih ulica urodili su plodom.
Visoki predstavnik nametnuo je tehničke izmjene Izbornog zakona, a one suštinske, političke, ostavio bh. političarima da se dogovore. U kakvom ambijentu? Između poziva na linč i rat, poruka da nikada Hrvati neće ostvariti ništa i prijetnji da će im se i dalje oduzimati prava. Zna visoki predstavnik da se bh. političari ne mogu dogovoriti jer, da su mogli, već bi to učinili u Neumu, Sarajevu, Bruxellesu i gdje već nisu tko zna koliko puta tražili rješenja. Izgleda da u BiH nema sreće. Da će ostati u strahu i mržnji još dugo. Europski narod - Hrvate koji žive u BiH ista ta Europa ne vidi i ne želi im pomoći. Ostali su neravnopravni, zarobljeni u "bodljikavoj žici", prošlosti u BiH koju bošnjački političari ne žele zaboraviti i okrenuti se budućnosti. Hrvati ne žele da u BiH vlada zakon ulice. No, želje su jedno, stvarnost drugo. A posebice ona bosanskohercegovačka. Vidjeli smo ovotjedni scenarij. Jedno je sigurno. Hrvati neće odustati od svoje domovine BiH i borbe za prava. Ne prosvjedima i nasiljem, nego svim zakonskim i demokratskim sredstvima. Već danas se očekuju odluke krovne hrvatske institucije - Hrvatskog narodnog sabora BiH. Nakon jasnih poruka bošnjačkih političara iz Sarajeva odredit će smjer budućeg djelovanja.
Hrvati uvijek preživljavaju kalvariju. Nevjerojatno. Ne bih mogao živjeti tako šizofreničnim životom. Nikada sretni, nikada zadovoljni, svi im rade o glavi, majoriziraju ih, tjeraju, napadaju. Ne daju im biti ono što jesu.