Nakon kiše dolazi sunce, a obratno još i više. Posebno na jesen. A s kišom idu i magle pa se već pojavio i oglas: Povoljno prodajem maglu. Šifra: guska! Očekuju se velika sniženja cijena magle jer je ponuda sve veća, a konkurencija sve žešća. No, puno toga trebalo bi učiniti prije jesenjih magla koje previše toga zamagljuju i zimskih snjegova koji još više tragova sakriju. Najavljen je velik broj političkih autoriteta u BiH i slijede prijateljska uvjeravanja oko toga da je Bosni i Hercegovini potrebna kabanica EU-a i NATO-ov kišobran. Prije toga valja razuvjeriti neke koji sanjaju neke demodirane šinjele, neke otrcane dolame i sličnu robu. Ali što s "luđačkom košuljom" kako je Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u BiH, nazvao daytonski ustroj BiH. Ponovno su u modi košulje i majice s cvjetićima, zvjezdicama. BiH bi najbolje pasala majica s EU zvjezdicama, ali neki više vole nešto casual, i to s džepovima punim keša.
BiH bi umjesto europskog problema trebala postati rješenje teških i dugovječnih prijepora na brdovitom Balkanu, jugoistočnoj Europi. Masterchefovi svjetske političke kuhinje ne bi s bosanskim loncem smjeli više eksperimentirati jer bi mogao – eksplodirati. Pa puno toga sa svjetskom političkom kuhinjom i BiH podsjeća na razgovor ugodni između dva obična bh. građanina. Jedan od njih reče:
- Moja žena zna kuhati, ali neće.
- Kod mene je još gore, moja ne zna kuhati, ali hoće – uzvrati drugi.
Sport je odraz stanja u društvu. No, u BiH puno toga je drugačije nego drugdje, Bosna i Hercegovina često bude iznimka koja potvrđuje pravilo. Pa bi tako bilo bolje da je društvo u BiH odraz bh. sporta. Nema nekih spektakularnih dometa, ali puno toga bi politika u Bosni i Hercegovini mogla naučiti od onoga pozitivnog u bh. sporta. Nikako iz onoga što je u sport došlo iz politike. Uspjeh mladih košarkaša BiH pokazao je kako Hrvat može dovesti mlade Bošnjake i bh. Srbe na vrh Europe. Isto tako, Hrvati mogu dati veliki doprinos ulasku BiH u europski krug nacija i država, u Europsku uniju. Ali to bi im politički moćnici u BiH, Europi i svijetu trebali omogućiti, a ne onemogućiti im jednakopravnost u vlastitoj zemlji. BiH je moguća samo kao zajednica triju jednakopravnih naroda i svih građana. Ali što s onima koji takvu jedinu logičnu, razumnu i razumljivu konstataciju prikazuju kao mržnju prema BiH ili prema nekom od bh. naroda, nacija? Ma, jasno je i njima, ali nejasno je kako im to dopuštaju vanjski dušobrižnici BiH. Koji se ponašaju kao blaga majka kojoj razmaženi i raskalašeni sinčić napravi kakvu psinu pa mu kaže:
- Znat ćeš kad ti ćaća dođe kući!
A kad dođe doma, otac ne poduzima nikakve odgojne mjere prema raskalašenom sinčiću ljubimcu jer je uvijek za sve kriva ona. Koja ga nije odgojila kako treba pa je - isti ćaća!
BiH mora što prije učiniti sve da bi ušla u euroatlantske asocijacije, Europa joj više ne smiju biti na dugačkom štapu jer bi inače mogla dospjeti na prosjački štap. Veliki slikar Pablo Picasso puno toga i riječima je slikovito opisao pa je tako kazao kako bi volio živjeti kao siromah, ali s velikim računom u banci. No, najviše njegovih sunarodnjaka i ostalih Europljana žive kao prava gospoda, ali s velikim minusom u banci. Ne samo pojedinaca, već i države. Tako je i kad je BiH u pitanju.
Pa je bolje spriječiti nego liječiti. Vrijeme ne liječi baš sve, a vremena je sve manje i manje. Kao i mnogo toga u BiH i vrijeme je tu neodređeno. Pa se puno toga između BiH i EU događa kao s Mujom i šefom. Mujo je dobio posao na neodređeno vrijeme pa ga nakon nekog vremena upita šef:
- Od koliko je do koliko radno vrijeme u ovoj tvrtki?
- Znam, od osam do 16 sati - odgovori Mujo.
- Dobro, a zašto ti onda na svoje radno mjesto jednom dođeš u 12 sati, drugi put u 13, a često i u 14 sati? - nastavlja s pitanjima šef.
Mujo izvadi ugovor o radu, pokaza ga šefu i objasni mu:
- Šefe, ovo ste vi potpisali, ovdje piše da sam zaposlen na neodređeno vrijeme.