Izbor za Osobu godine, koji već 17. put organizira Večernji list BiH, i sinoć je pokazao pozitivnu stranu Bosne i Hercegovine. Za Večernjakov pečat natjecalo se 150 kandidata. Organizatori naglašavaju kako su oni samo ilustracija uspješnih ljudi. Njih je čak i u ovoj i ovakvoj BiH na desetke tisuća. Unatoč tomu, o njima se malo zna jer nisu zvijezde novinskih naslovnica ni udarnih vijesti u dnevniku. Medijski prostor zauzeli su oni koji godinama političku krizu kompliciraju. Što više problema stvaraju, više ih je u medijima. Kreativni su i uspješni, ali u blokadama, opstrukcijama, proizvodnji kriza... Konkurencija za “najbolje” je golema.
No, jednako tako Bosna i Hercegovina pravi je rasadnik i sposobnih kadrova u gospodarstvu, sportu, umjetnosti... Tamo gdje se razvijaju i stvaraju prave vrijednosti. Mnogi od njih svoju afirmaciju doživjeli su tek kada su otišli u uređeno društvo. U dijasporu. Jednako tako nije mali broj ni onih upornih koji su i u BiH ostvarili svjetske rezultate. Osobito u oblastima gdje nisu ovisili o podršci države, a koje najčešće nema.
Večernji list, kao organizatora Pečata, treba promatrati ponajprije u kontekstu društveno odgovornog medija koji prepoznaje važnost stvaranja pozitivnije klime u podijeljenom bh. društvu. Činjenica da se pod istim krovom dvorane u kojoj se održava manifestacija okupljaju ratoborni politički protivnici iz svih triju naroda i svih stranaka, te uspješni ljudi iz svih sfera života, sama je po sebi uspjeh. I tako već sedamnaest godina. Barem na jedan dan zakopaju ratne sjekire i svi zajedno u stvorenom Večernjakovu europskom i pozitivnom ozračju plješću istinskim vrijednostima.
Zašto je onda bh. društvo, koje je sinoć na Pečatu slavilo multikulturalnu toleranciju i uspješne ljude, bez obzira na vjeru i naciju, stvorilo o sebi stereotip triju plemena koja se međusobno mrze? Odgovor je u nejasno definiranoj strukturi države. Iz nje proizlaze sve mržnje i ljubavi, svi okidači za nove sukobe. Za takvo stanje nisu krivi isključivo domaći političari. Oni su samo “gladijatori” unutar “borilačke arene” koju je u Daytonu izgradila međunarodna zajednica. U takvom se ambijentu samo može međusobno iscrpljivati ili još gore - ubijati. Za drugačiju i bolju BiH potrebno je novo borilište u kojemu će se, uz jasna pravila bez mogućnosti prijevara i preglasavanja, natjecati političari, poticati gospodarstvenici na proizvodnju, cijeniti umjetnici...
Večernjakov pečat već sedamnaest godina zaredom, barem na jednu noć, nastoji pokazati kako bi izgledala takva BiH. Ako je moguće okupiti se oko pozitivnih vrijednosti na Pečatu, moguće je i u državi i društvu. Samo treba stvoriti ambijent u kojem će ta i takva okupljanja biti nešto “normalno”, dio sustava vrijednosti moderne, uspješne i funkcionalne Bosne i Hercegovine. Do tog i takvog ambijenta BiH ne može doći sama. S pravom očekuje pomoć onih koji su i te kako zaslužni što ova zemlja Večernjakov pečat živi jedan, a ne 365 dana u godini. •