Nemam dovoljno riječi kako bih opisao ono što sam osjećao kad mi je dr. Prlić po prvi put priopćio kako žele da idem u Japan predstavljati moju zemlju BiH kao njezin prvi veleposlanik. Jedno je sigurno! Mene nije preplavila euforija.
Dapače, nakon prvih trenutaka osjetio sam veliku strepnju jer do tada u životu sam samo vodio kirurški odjel te sam djelovao kao odbornik u Općinskom vijeću. Ali sada, otići u tuđinu, u dalekom Japanu da predstavljam državu BiH stvarno je iznimno velika odgovornost, čast... Za ovakvu dužnost se biraju samo sposobni i zreli ljudi koji su spremni predstaviti svoju domovinu u najboljem svijetlu. Jesam li ja takav čovjek?
To je jedno od pitanja koje me je pratilo čitav mandat kao prvog veleposlanika BiH u Tokiju, u Japanu, ali na kraju, povijest će dati svoj sud kakav sam bio. U mirnodopskoj dobi osoblja koje radi u veleposlanstvima kao i u konzulatima su pretežno diplomati karijeristi. U državi BiH koja se oporavlja od užasnog rata nije raspolagano s takvim brojem stručnjaka. Ono što je prijeko bilo potrebno jest da ih stvori u najkraćem roku i te ih uputi u svijet da predstavljaju svoju zemlju.
Hitni progon edukacije i upoznavanje sa zaduženjem veleposlanika je ono što je slijedilo. Nije bilo lako. Još za vrijeme Jugoslavije zatražio sam i dobio sam suglasnost da sam primljen kao punopravni državljanin Jugoslavije. Ja pretpostavljam da je moja obitelj u Gani kada su bili obaviješteni o tadašnjoj mojoj odluci bila razočarana. Ali zato kasnije kad su čuli o tome da je na mene pao izbor za veleposlanika BiH u Japanu bili su nijemi od nevjerice. Izuzetno su bili razdragani. O tome kasnije. Sada se moram vratiti na ono najvažnije u trenutku, a to je priprema za dužnost veleposlanika.
Nakon priopćenja i nakon prihvaćanja da idem u Japan, prvo su morali obavijestiti moje pretpostavljene na Odjelu za kirurgiju i priopćiti to ravnatelju bolnice tada primarijusu dr. Repcu, jer morao sam prekinuti privremeno radni odnos s bolnicom u Mostaru i stvoriti novi radni odnos s Ministarstvom vanjskih poslova BiH sa sjedištem u Sarajevu. Broj veleposlanika BiH je bilo podijeljeni između naroda BiH, srpski, bošnjački i hrvatski, ali moj je položaj bio poseban. On je pripadao manjinskom narodu, a njega je tada birao hrvatski dio uz suglasnost ostala dva naroda. Tako sam dospio među veleposlanika BiH koji trebaju ići svaki na svoje mjesto nakon timske pripreme.
Moram sada istaknuti jednu činjenicu, a to je da je gospodin dr. Prlić kada mi je priopćio vijest i kada smo se dogovorili da ja idem u Japan kao veleposlanik, izričito rekao da idem tamo predstavljati čitavu Bosnu i Hercegovinu, a ne njene dijelove. To znači da ću tamo predstaviti sva tri naroda u BiH kao i manjinski narod. Ovu činjenicu nikada nisam zaboravio!!!
Zašto to posebno pišem? Zato što jednostavno poznajem dr. Prlića. Prvi put sam ga vidio kada sam krenuo na rad u mjesto Žepče. Ni tada nije koristio retoriku kojom bi umanjio ili negirao druge narode. Zato danas ne mogu skrivati svoje čuđenje da dr. Prlić čami u zatvoru u Haagu, ali zato nijedan strani vojskovođa od niza njih koji su bili prisutni u BiH nije tužen za negaciju svoje obveze! Ono se tiče toga što se dogodilo u Srebrenici. Povijesno visoka politika uvijek gazi onog koji je slabiji pa i u ovom slučaju stanje je isto. Vratimo se pisanju o pripremama za dužnosti veleposlanika u Japanu. Za takav rad je neophodno poznavanje nekog od svjetskih jezika, kao i rad na računalu te opće kulture.
Porazno bi bilo da netko tko ide predstaviti svoju državu, o tome malo zna. Zato kao dio pripreme svaki je morao znati osnove o svojoj državi, a i više. Jedan je dio odluke o tome da idem u Japan i u glavni grad Tokijo predstavljati svoju državu BiH, ali drugi dio bio je da trebam dobiti pristanak vlasti iz Japana prihvaćaju li me kao predstavnika BiH pa su za tu odluku vlasti iz Japana istražile sve o meni. Među prvim Japancima koji su posebno došli da me upoznaju je novinar Japan Timesa koji je bio stacioniran u Rimu.
Njega sam primio u svom stanu i upoznao ga sa svojom obitelji. U razgovoru sam ukratko izložio što očekujem da ću postići, odnosno moju inspiraciju kako uspostaviti prijateljski odnos sa Japanom. Drugi posjet je bio veleposlanika Japana u Beču. Upoznao me je kod mog poslodavca prim. dr. Repca.
Nastavlja se...