U skladu s odlukom naše Biskupske konferencije, Svjetski dan sredstava društvene komunikacije održava se u našim župama svake godine posljednju nedjelju rujna. To je razlog zašto smo ove nedjelje zajedno na euharistijskom slavlju. Naime, već tijekom nekoliko godina ustalio se običaj da predsjednik Vijeća za medije, u dogovoru s nadležnim biskupom i župnikom, na taj dan predvodi slavlje svete mise u jednoj od naših župnih zajednica. Svake godine u drugoj biskupiji i drugoj župi. Započelo je svetom misom u Mostaru 2014. godine te nastavljeno u Sarajevu, Banjoj Luci, Tomislavgradu, Žepču, Drvaru i Potocima kod Mostara. I nastavljajući tu lijepu tradiciju, zahvaljujući dobroti i gostoljubivosti župnika ove župe, kojemu za to srdačno zahvaljujemo, ove godine smo u Tolisi, gdje zajedničku molitvu upućujemo Gospodinu Bogu za izgradnju zdravoga zajedništva među ljudima.
Svjetski dan društvene komunikacije održava se već 55. godinu zaredom. Isto toliko puta su se rimski biskupi posebnom porukom za tu prigodu obratili cijeloj Katoličkoj crkvi, kao i svakom njezinu članu ponaosob, ali i cijelomu svijetu, posebice vlasnicima, urednicima i svim djelatnicima u tom važnom području života suvremenoga svijeta. Naravno, obraćali su se također istodobno i korisnicima njihovih poruka, ideja i informacija. I svake godine ta je poruka bila posvećena nekoj novoj temi, koja u prethodnom razdoblju nije bila sadržaj papinskih poruka.
I.
U povodu 55. svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije papa Franjo se ove godine obratio cijeloj svjetskoj javnosti potaknut riječima: “Dođi i vidi”. To su riječi koje je Isusov učenik Filip izgovorio Natanaelu nakon što je ovaj izrazio sumnju da bi iz Nazareta, odakle je bio Isus, moglo uopće doći nešto dobro. To jest, Papa predlaže da bi oni koji posreduju informacije i ostale sadržaje, ako su vođeni pravilom istine i objektivnoga poznavanja stvari, trebali također iskustveno poznavati ono što priopćavaju. Kroz osobno iskustvo posebice je potrebno poznavati ljude da bi se o njima, njihovim životima, stvarnom stanju i potrebama moglo objektivno izvješćivati. Odnosno, oni koji stvaraju i posreduju informaciju i služe se sredstvima društvene komunikacije trebaju komunicirati tako da upoznaju ljude i situacije o kojima izvješćuju. Upravo zato podnaslov njegove poruke glasi: “Komunicirati susrećući osobe tamo gdje jesu i kakve jesu”.
Svakom izričaju, koji želi biti jasan i iskren, i svakom opisu događaja koji želi biti vjeran onomu što se zbilo treba prethoditi odlazak na mjesto događaja i izravno iskustvo izvjestitelja. “Dođi i vidi!”, međutim, osim što je način svake istinske ljudske komunikacije, pravilo je koje vrijedi također u redovitom propovijedanju Crkve. To je način na koji se kršćanska vjera prenosi od njezina samoga početka. Ona se širi osobnim iskustvom u susretu sa svetim i autentičnim svjedočenjem kršćana mnogo više i učinkovitije negoli riječima. Kao u slučaju Natanaela koji je postao Isusov učenik tek nakon što je do njega došao, vidio ga i čuo.
Potrebno je otvoriti se susretu s drugim također zato da se ne bi postalo samo običan vanjski promatrač na distanci. U današnje vrijeme, posebice kad je riječ o onomu što se naziva novi mediji, postoji rizik ujednačavanja, preuzimanja i jednostavnoga kopiranja na mrežnim stranicama, pri čemu istraživanje i vjerna reportaža gube svoje mjesto i kvalitetu te se zamjenjuju stereotipnim informiranjem, često usmjerenim prema samome sebi. Ako je takvo, ono sve manje uspijeva pokazati pravo stanje stvari i konkretan život ljudi te razabirati najvažnije društvene pojave i pozitivan doprinos koji proizlazi iz temelja samoga društva. Pri tomu postoji stvarna opasnost da se vijest oblikuje u redakcijama, pred računalom, u tiskovnim agencijama i na društvenim medijima bez izlaženja na mjesto događanja i stvarnoga života.
II.
Prema Evanđelju, dok je Isus prolazio pored dvojice Ivanovih prijatelja, ovi su se zanimali za njega i pitali ga gdje stanuje. Odgovarajući na njihovo pitanje, Isus im kaže: “Dođite i vidjet ćete” (Iv 1,39). A u nastavku Ivanova Evanđelja čitamo: “Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su, čuvši Ivana, pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: ‘Našli smo Mesiju!’ - što znači ‘Krist - Pomazanik’. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: ‘Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!’ - što znači ‘Petar - Stijena’. Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: ‘Pođi za mnom!’ Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: ‘Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.’ Reče mu Natanael: ‘Iz Nazareta da može biti što dobro?’ Kaže mu Filip: ‘Dođi i vidi’” (Iv 1,39-46).
Tako je započela kršćanska vjera prvih Isusovih učenika. Tako započinje i tako se prenosi i danas. Započinje kao neposredno upoznavanje i iskustva iz kojega se rađa poznavanje, pristajanje i nasljedovanje.
III.
Zahvaljujući hrabrosti mnogih novinara postoji izvješćivanje koje je realan i istinit prikaz stvarnosti. To zahtijeva sposobnost i odvažnost da se ide tamo gdje nitko drugi ne ide. Takvi izvjestitelji su pokrenuti željom da dođu na pravo mjesto i vide. Potom nastavlja Papa doslovce: “Moramo zahvaliti hrabrosti i zalaganju tolikih profesionalaca - novinarâ, snimateljâ, montažerâ i redateljâ, koji se često u svom poslu izlažu velikim opasnostima - što danas, na primjer, znamo za teške situacije kroz koje prolaze progonjene manjine u različitim dijelovima svijeta; što su prokazana mnoga nasilja i nepravde počinjeni nad siromašnima i nad stvorenim svijetom; što se govori o mnogim zaboravljenim ratovima. Bio bi gubitak ne samo za informiranje nego za društvo u cjelini i za demokraciju kad bi tih glasova nestalo: osiromašenje za čovječanstvo”. (Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija)
Na našem planetu još uvijek postoje brojne teške situacije iz kojih ljudi upućuju poziv: Dođi i vidi! Jedna od njih je sadašnje vrijeme pandemije jer postoji opasnost da se svakoj krizi, pa i ovoj, pristupa iz perspektive bogatijega svijeta i da se pri tomu primjenjuju dvostruka mjerila, posebice u ovom slučaju na području zdravstvene skrbi. To jest da, s jedne strane, zaživi opasnost isključivanja od ravnopravnoga pristupa lijekovima onih koji grcaju u najvećoj bijedi i siromaštvu a, s druge, da se načelno zagovara pravo svih na zdravstvenu zaštitu koje se u stvarnosti ne provodi.
“U komunikaciji nikada i ništa ne može u potpunosti nadomjestiti gledanje vlastitim očima. Neke se stvari mogu naučiti samo iz iskustva. (…) Snažna privlačnost kojom je Isus djelovao na one, koji su ga susretali, bila je povezana s istinitošću njegova navještaja, ali djelotvornost onoga što je govorio bila je neraskidivo povezana s njegovim pogledom, njegovim stavovima, pa čak i njegovom šutnjom. Učenici ne samo da su slušali njegove riječi nego su ga i gledali dok je govorio. Naime, u njemu - utjelovljenoj Riječi Božjoj - Riječ je postala Lice, nevidljivi Bog dao se vidjeti, čuti i dotaknuti, kao što piše isti Ivan (usp. 1 Iv 1,1-3).” (Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija)
Naspram izravnom susretu i iskustvu, na medijskoj sceni, kao i cijelom području javnoga života svih njegovih oblika, postoji opasnost i pojava isprazne rječitosti koju ne prate djela i plodovi. Za takva čovjeka i javnog djelatnika, čija je oznaka ogroman broj ispraznih riječi i istodobna velika oskudnost djela, dragocjena je misao velikoga Williama Shakespearea: “Govori beskonačno mnogo ni o čemu. U njega je zdravog umovanja taman kao dva pšenična zrnca skrivena u dvije bačve pljeve: treba vam cijeli dan da ih nađete, a kad ih napokon nađete, pokaže se da nisu bili vrijedni traženja”.
I na kraju, zazivajući Božji blagoslov na sve medijske djelatnike, koji se u svom djelovanju daju voditi iskustvom i istinom te ga usklađuju s Isusovim naukom, molimo zajedno s papom Franjom: “Gospodine, nauči nas izići iz sebe samih, upustiti se u traženje istine. Nauči nas da idemo i vidimo, nauči nas slušati i ne gajiti predrasude. Nauči nas ne donositi ishitrene zaključke. Nauči nas ići tamo gdje nitko ne želi, uzeti si vremena da shvatimo, usmjeriti pozornost na ono što je bitno, ne dopustiti da nas rastresenim čini ono što je suvišno i nauči nas razlikovati varljivo od istinitoga. Udijeli nam milost da prepoznamo mjesta u svijetu u kojima ti prebivaš i iskrenost da pripovijedamo ono što smo vidjeli.