Zašto bi izbore u BiH trebali bojkotirati međunarodni, a ne domaći političari

Nije pitanje za političke aktere u BiH, već međunarodnu zajednicu - bi li ona trebala bojkotirati izbore u BiH. Trebala bi se zapitati zašto pomaže i financira tako skupe i komplicirane izbore, i to po pravilima koja svaki put iznova generiraju još veću destrukciju i tenzije unutar države. K tomu, izbori su samo puko popisivanje naroda s unaprijed predvidljivim rezultatima.

S druge strane, već sada se zna da i nakon listopadskih izbora tri vodeće nacionalne stranke i još poneka oporbena mogu početi dogovarati novu vlast za najmanje još četiri godine. Eto, sadašnja izborna pravila prejudiciraju njihove pobjede i njihovu vlast. Pa zašto bi onda oni bojkotirali izbore?! Osim toga, neće političke stranke opstruirati listopadske izbore jer su u prošlosti iz sličnih situacija izvlačile gorke pouke. Biti izvan procesa odmah se s radošću koristi za eliminiranje suparnika iz vlasti i drugih procesa.

Idućega tjedna uz američko-europsko posredovanje počinje završna runda pregovora o novom Izbornom zakonu. Nije baš obećavajuće da će se postići dogovor jednako kao što nije bilo izgledno da će se to dogoditi svih ovih godina. Za kvalitetno rješenje nikada nije urađena dobra priprema. Aktualni pregovarači na sadašnji način posredovanja u rješavanju problema riskiraju svoj i ugled svojih država. Uz to, pomalo je i neobično da su velika Amerika i EU ušli u ovu avanturu jer ipak je samo riječ o dizajniranju izbornih pravila. Preniska je to razina da bi se u nju uvlačile velike sile. No, valjda zbog činjenice kako bi baš ti “sitni” problemi mogli biti inicijalna kapisla za krupne tektonske poremećaje, Washington i Bruxelles odlučili su ponovno preventivno poslati svoje diplomate u Sarajevo.

Međutim, Bosni i Hercegovini, umjesto kozmetičkog uljepšavanja, treba cjelovito redizajniranje. Temelj mora ostati Dayton, odnosno država s trima konstitutivnim narodima. A sve ostalo može se jedino dogovoriti uz snažno međunarodno posredovanje. Vrijeme je da se nakon 22 godine aktivira već zaboravljena Konferencija o provedbi mira u BiH. Utemeljena je 1995. u Londonu i sastoji se od 55 zemalja i organizacija. Nakon Londonske konferencije, na ministarskoj razini sastali su se samo još pet puta. Posljednji put 2000. godine u Bruxellesu. Njezin upravni odbor Vijeće za provedbu mira (PIC), konstituiran od diplomata iz Francuske, Italije, Japana, Kanade, Njemačke, Rusije, Amerike, Velike Britanije, Turske te Predsjedništva EU-a i EK, zapravo je dosad odvjetnik službenog Sarajeva. Tek Rusija stavlja veto na odluke koje nisu po volji Srba. Hrvati tamo nemaju svoga “predstavnika”. Zanimljivo je da, za razliku od Konferencije, u njezinu Vijeću nema ni Hrvatske ni Srbije. Koje su jamac Daytonskog sporazuma.

Međunarodna konferencija podrazumijevala bi temeljitu pripremu. Prije njezina održavanja treba pronaći prihvatljiva rješenja. K tomu, opće i lokalne izbore treba spojiti. Sada je država svake dvije godine u izbornim kampanjama. I sve druge strukture unutar države treba pojednostaviti i pojeftiniti. Samo tako može biti funkcionalna. Sveprihvatljivi unutarnji ustroj bio bi gospodarski i politički pokretač u razvoju boljeg europskog društva. Tri naroda u moderno ustrojenoj državi iz sadašnje bi političke nepodnošljivosti brzo ušla u iskrena partnerstva. Pošteni dogovori mogu izrastati samo iz istinske suradnje. Svih ovih godina nije tako. Sve se čini kako bi se diskreditiralo i oslabilo susjeda. Nema nikakve Amerike i Europe koja u takvu ozračju može pronaći održivu ustavnu strukturu kojom bi svi bili zadovoljni.

Međunarodna zajednica za ovakvo stanje u BiH snosi odgovornost kao i domaće vlasti. A toliko je u nju uložila. Vjerojatno je to najskuplji i najkompliciraniji svjetski projekt. Za ovu državu nakon rata dala je desetke milijardi dolara i jednako tako vrijedne razne druge materijalne pomoći, poslala u nju tisuće vojnika i diplomata, održala stotine neuspješnih konferencija… Jednom treba reći - stop! Ovako više ne ide. Ne uspiju li idućeg tjedna pregovori, treba se povući i reći: - Mi za početak bojkotiramo izbore. Sazivat ćemo međunarodnu konferenciju u Bruxellesu koju će pripremiti potpisnici Daytona. I krećemo u pregovore kao prije 27 godina kada smo ipak samo zamrznuli konflikt. Sada želimo graditi trajni mir. To se može dogoditi samo ako velike sile udare šakom o stol i, sve dok ne nađu rješenje, “zatvore” neposlušne bh. momke u prostoriju. U Daytonu su bez mogućnosti izlaska bili u “zatočeništvu” čak 20 dana. Tako, na koncu, i na konklavama kardinali bez vanjskog svijeta biraju Papu. Jedino tako, pod “ključem”, mogu pronaći ključ za izlazak iz labirinta koji se zove BiH. A svijet vidjeti “bijeli dim” koji će na završetku Konferencije o BiH izlaziti iz najvišeg dimnjaka u Bruxellesu.