Nakon prispodobe "Farizej i carinik" i odlomka o blagoslovu male djece, evanđelist Luka donosi nam prispodobu "Bogataš", a neki prevoditelji su je oslovili "Opasnost od bogatstva". Neki mladić, član Velikog vijeća, obratio se Isusu i upitao ga: "Dobro, Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?" (Lk 18, 18) Veliko vijeće je imalo 71 člana. Imali su sastanke ponedjeljkom i četvrtkom. Velik broj farizeja bio je član Velikog vijeća u Isusovo vrijeme. Ali i svako mjesto je imalo svoje vijeće. Ta mala vijeća su imala po 12 članova. Isus uzvraća mladom vijećniku pitanjem: "Zašto me zoveš dobrim?" (LK 18,19) Isus mu naglašava kako je samo jedan dobar, a to je Bog. Zatim, nastavio mu je navoditi Božje zapovijedi koje je član Velikog vijeća znao dobro. Sam govori Isusu kako ih je načuo od svoje mladosti. Zacijelo je kao dječak išao u školu nakon šeste godine. Židovi su imali u svakom gradu svoje škole s učiteljima. Na tome je posebno inzistirao svećenik Joshua ben Gamla. U tim školama su osim učenja čitanja i pisanja bili podučavani o Zakonu Gospodnjem. Sigurno je bilo Isusu drago čuti da mladi vijećnik dobro poznaje Zakon. Zato doda: "Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebesima. Onda dođi i slijedi me" (Lk 18, 22). Mladi član vijeća dobro je slušao što mu govori Isus. Evanđelist Luka naglašava kako je postao vrlo žalostan. Bio je vrlo bogat i teško mu se bilo osloboditi tako silnog bogatstva.
Isus je promatrao mladog vijećnika. Nastavio je glasno da su svi mogli čuti: "Kako mučno bogataši ulaze u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje" (Lk 18,24-25). Slušatelji su ostali zapanjeni. Odmah pitaju Isusa: "To se onda može spasiti?" (Lk 18,26) Isus im odgovori: "Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27).•