Sinoptici (naziv za evanđeliste Mateja, Marka i Luku) govore o događaju kako su donijeli bolesnika (uzetoga) pred Isusa da ga ozdrave (Mt 9,1-8; Mk 2,3-12 i Lk 5, 17-26). Tekst se kod pojedinih evanđelista razlikuje u nekim sitnicama. Marko kaže da se to zbilo u Kafaranumu. On kaže kako su bolesnika nosila četvorica, a Luka ne navodi koliko ga je osoba nosilo, nego kaže kako su ga ljudi nosili. Zacijelo, oni koji su nosili bolesnika bili su mu bliski. Možda dobri prijatelji, susjedi ili rodbina. Iako je bila gužva oko Isusa, nisu odustali da ga donesu pred njega. Dosjetili su se kako bi se mogli popeti na krov i ukloniti crepove i spustiti bolesnika pred Isusa. Tako su i učinili. Isus, vidjevši vjeru ljudi koji su nosili bolesnika i koliko su se potrudili da mu pomognu, reče: “Čovječe, oprošteni su ti grijesi.” (Lk 5, 20)
Nažalost, uvijek se nađe netko tko će mrmljati, negodovati ili misliti zlobno i na dobro djelo. Kao da uvijek postoje osporavatelji. Evanđelist Luka kaže kako su u ovom slučaju to bili književnici i farizeji iz svih krajeva. Oni se počeše pitati i promišljati tko je Isus koji hula na Boga i oprašta grijehe.
Isus ih je promatrao i znao što promišljaju te im reče: “Zašto tako mislite u srcima svojim? Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj!’”(Lk 5,22-23) Podučava ih kako Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe. Zatim, Isus je zapovjedio bolesniku, uzetom, da ustane, uzme svoju postelju i ide kući. Uzeti ozdravi, usta i ode kući. Narod koji je bio nazočan i pratio što se događalo dao je slavu Bogu.
Neki smatraju ovaj evanđeoski odlomak jednim od najljepših. U njemu vide bit duhovnosti: vjera, opraštanje grijeha i pomaganje drugom da ustane i hoda. Dva puta se spominje glagol opraštati, a tri puta glagol ustati.