Kardinal Puljić na blagdan svetoga Vinka prošloga tjedna dobio je dvije čestitke iz Vatikana. Papa mu je čestitao imendan i dodijelio nasljednika. Imenovao je Tomu Vukšića vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom, što znači da će na toj dužnosti naslijediti kardinala Vinka Puljića koji 8. rujna ove godine navršava 75 godina života. Iako je ta vijest za neke bila iznenađenje, pogotovo što je Vukšić iz Hercegovine, ipak se može reći kako je jednako tako očekivana, prirodna, logična. Vukšić slovi za čovjeka dijaloga i kompromisa. Graditelj je mostova među ljudima i narodima. Posljednjih desetak godina obnašao je dužnost vojnog biskupa u BiH. Njegovim imenovanjem za koadjutora ujedno su nastavljeni i procesi pomlađivanja mjesne crkve. Započeli su prije tri mjeseca kada je Papa prihvatio “ostavku” vrhbosanskog (pomoćnog) biskupa Pere Sudara koji čak nije ni navršio 70 godina. Jer, dijecezanski biskup, tek kada navrši 75 godina života, Papi treba predati odreknuće od službe. Zbog starosti biskupa i u Mostarskoj i Banjolučkoj biskupiji uskoro bi se trebale očekivati promjene. Biskup Ratko Perić ispunio je uvjete za mirovinu prije godinu dana, a Franjo Komarica će iduće godine.
U BiH postoje četiri biskupije: Vrhbosanska, Banjolučka, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska te Vojni ordinarijat. Na čelu najveće, Vrhbosanske nadbiskupije, od 1990. je Vinko Puljić. U ovoj godini on slavi nekoliko okruglih jubileja – 75. rođendan, 50 godina svećenstva, 30 godina biskupstva i četvrt stoljeća otkako je imenovan kardinalom. Kao prvi čovjek Crkve u Hrvata u BiH ostavio je dubok trag u pastoralnom i društvenom životu. Zbog svega papa Ivan Pavao II. u ratu ga je imenovao kardinalom. Čak je dvaput sudjelovao na konklavama u izboru za pape.
Bogata je i burna povijest svih nadbiskupija u BiH, a poglavito Vrhbosanske. Dosad je u njezinu sjedištu u Sarajevu stolovalo šest nadbiskupa. Prvi, od 1881., bio je sluga Božji Josip Stadler. Rođen je u Slavonskom Brodu. Među brojnim djelima sagradio je sarajevsku katedralu i brojne druge crkve. Pokrenut je postupak njegove beatifikacije, proglašenja blaženikom. Nakon Stadlerove smrti 1918. srbijanski dvor osporio je nasljedniku, Travničaninu Ivanu Šariću, preuzimanje Nadbiskupije. Uspio je to tek nakon četverogodišnjih intervencija Vatikana. Tijekom 23 godine vladavine do odlaska u progonstvo u Španjolsku, između ostaloga, preveo je Bibliju na hrvatski jezik. U doba njegove odsutnosti na čelu nadbiskupije čak 10 godina, bio je (od 1950.) kao pomoćni biskup koadjutor Marko Alaupović iz Busovače. Tek 1960. imenovan je rezidencijalnim nadbiskupom. Trudio se u djela provoditi odluke Vatikanskog sabora. Smiljan Franjo Čekada iz Donjeg Vakufa upravljao je od 1970. Nadbiskupijom svega šest godina. Poznat je po pomoći Židovima, zalaganju za očuvanje latinskog jezika i mnogim drugim dobrim djelima. Nakon njega, 1977. tu mjesnu crkvu preuzima Marko Jozinović iz Devetina kod Maglaja. Preustrojavao je župe radi lakšeg koordiniranja s vjernicima i izgradio mnoge crkve. Na službi je bio do 1990. kada Banjolučanin Vinko Puljić preuzima Sarajevsku nadbiskupiju.
Teška je i izazovna zadaća voditi Crkvu u zemlji u kojoj su ratnim stradanjem i poslijeratnim iseljavanjem katolici devastirani. Zato Vatikan odabirom biskupa i njihovim slanjem u pojedina mjesta šalje poruke Hrvatima u BiH o potrebi zajedništva. U tom kontekstu može se promatrati kako u Vrhbosnu ustoličuje Hercegovca. Slično se može tumačiti da je livanjski franjevac Marko Semren imenovan biskupom pa potom dodijeljen kao pomoćnik Franji Komarici u Banjoj Luci. Vatikan je pomogao i Ratku Periću. Mostarskog biskupa relaksirali su teških opterećenja s Međugorjem odlukom da to hodočasničko mjesto izdvoje iz njegove biskupije i “proglase” kao “crkveni distrikt”. Dali su ga na upravu Poljaku Henryku Hoseru. Promatrajući iz perspektive ovih balansa s pomoćnim biskupima, teško (ni)je procijeniti kakvu će Vatikan zamjenu ove godine pronaći za Perića, a dogodine za Komaricu. Zanimljiva su rješenja Svete Stolice i s biskupima podrijetlom iz BiH. Dvojici Tomislavgrađana, Draženu Kutleši i Boži Radošu, dodijelili su Porečko-pulsku, odnosno Varaždinsku biskupiju. Hercegovca, nadbiskupa Petra Raiča, poslali su kao apostolskog nuncija u Angolu, Berislava Grgića iz Kotor Varoši u Norvešku, Iliju Janjića iz Orašja u Kotor u Crnoj Gori. Na koncu, predsjednik Biskupske konferencije Hrvatske je Mostarac Želimir Puljić.
BiH u odnosu na RH, koja ima 19 nad/biskupa i biskupija te osam umirovljenih biskupa, ipak i nema previše biskupa i biskupija. No, baza u BiH za imenovanje novih je široka. Tko zna kakva još iznenađenja u ovim smjenama generacija priprema papa Franjo?!