Tematizirane repertoarske godine, otvaranje kazališnih vrata mladim autorima te regionalna kazališna suradnja bit će osnovica vizije rada novog direktora kultne kazališne kuće koja baštini šest desetljeća postojanja Kamernog teatra 55 Emira Hadžihafizbegovića, koji je već 11 godina stalni član njegovog glumačkog ansambla.
Hadžihafizbegović u intervjuu za Fenu navodi da će godišnji repertoari ove kuće biti tematizirani, te će predstave koje budu postavljene na sceni biti posvećene optimizmu, sjećanju, zaboravljenim bh. piscima i korupciji.
Posebno važnim smatra stavljanje fokusa na domaći dramski tekst, te je planirano da na scenu budu postavljeni tekstovi Petra Kočića, Branka Ćopića, Nedžada Ibrišimovića, Abdulaha Sidrana, Skendera Kulenovića ili Derviša Sušića. Također, tu su i mladi dramaturzi od kojih očekuje da pokažu svoj rad. Već je dobio sedam tekstova te vjeruje da među njima ima onih jako dobrih.
Ovaj istaknuti bh. glumac ističe da je po dolasku u Kamerni teatar 55 bio potpuno šokiran da je osnivač tog kazališta Jurislav Korenić u njemu samo virtualno prisutan, a nikako na pragmatičan način. Tako je dao da se uokviri nekoliko njegovih slika te postave na značajnim mjestima u kazalištu, ali i inicirao pokretanje manifestacije "Dani Jurislava Korenića".
Govoreći o otvaranju vrata kazališta mladim redateljima, dramaturzima i glumcima, podvlači da želi vidjeti je li izmistificirana priča ili ima racionalno uporište da su do sada nailazili na zatvorena vrata u sva četiri sarajevska kazališta. Naglašava da Kamerni ima sjajnu suradnju s Akedemijom scenskih umjetnosti (ASU), ocjenjujući da je to sustav spojenih posuda i prirodan odnos.
Oni koji su ovih dana posjetili Kamerni teatar 55, uvjerili su se u osvježen pristup ovoj kući kulture koji je do jučer bio istinsko ruglo. Hadžihafizbegović navodi da mu je to bio jedan od prvih poteza, u cilju da se ukloni smeće iz pasaža na ulazu u kazalište, prolaz osvježi bojama, te postave nova svjetla. Sve to u cilju je promjene vizualnog identiteta Kamernog, unutar čega se planira i sređivanje kompletne dvorane te postavljanje novih stolica i reflektora.
Suradnja u regiji bit će također koncept budućeg rada. Tako će već u prosincu u Kamernom gostovati dvije predstave - iz Prijedora i Beograda. A u suradnji s Kopar teatrom radit će se predstava Alan Forda, dok su u tijeku i pregovori s HNK za razmjenu predstava.
- Kazališna razmjena je nešto što je prirodna stvar. Govorimo jezicima koji se razumiju i u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Skoplju. Zanimljivo je da nam već stižu prijedlozi iz regije da radimo produkcije i razmjenu, kazao je.
Hadžihafizbegović je stava da je uveliko nerad odredio duhovno stanje ljudi, te da on čovjeka dovodi u neku vrstu početka primitivizma. Stoga, deprimitivizacija društva je spojena posuda s procesom jačanja kulturnog identiteta. Ocjenjuje da će se u vremenu pred nama zemlje prepoznavati samo po kulturnom identitetu.
- Ako vlast ne bude ulagala u kulturu i ne bude osvijestila da će kultura biti najbitniji segment uz sport, kao prijeki put za promociju države, onda ćemo stvarno nestajati kao Apači. A kada Apači nestanu džaba ti je biti Džeronimo, istaknuo je.
Komentirajući je li skloniji socijalno angažiranim predstavama ili onim laganijih tema, Hadžihafizbegović naglašava da je pobornik kazališta u najizvornijem smislu te riječi - od antičke tragedije preko renesansnih komedija do psihološkog realizma. Ipak, baštini pravac u glumi koji se zove psihološki realizam koji će preferirati Kamerni u njegovom mandatu, ali prije svega dobar dramski tekst.
Promišljajući kako danas kazalište može opstati, ističe da njegov menadžment mora biti kvalitetniji kako bi se tražili sponzori i nudile predstave. Smatra da moramo biti zahvalni Sarajevskoj županiji što kazalištima plaća "hladni pogon" - plaće i režije, ali su sredstva određena za produkciju istinski mala. Kamerni teatar tako dobiva 36.000 KM za produkciju.
Hadžihafizbegović ovdje izdvaja drugi problem - nedostatak scena. Tu, kaže, imamo civilizacijski apsurd. Četiri kazališta u Sarajevu nalaze se u jednoj općini, a nijedno nije građeno namjenski kao kazališna kuća.
Prezentirajući ukratko filmske projekte na kojima trenutno radi, izdvojio je ostvarenje "Žaba" čije bi snimanje trebalo početi za dva-tri mjeseca u režiji Elmira Jukića, uz kompletnu glumačku postavu iz predstave.
Također priprema i film Alena Drljevića "Muškarci koji ne plaču", u kojem će se naći i Miki Manojlović, Boris Isaković, Ivo Gregurević, Goran Bogdan, Ermin Bravo. Potresna je to priča o PTSP-evcima iz raznih vojski koji dolaze na tretman u jedan terapeutski centar.
Krajem iduće godine ostvarit će glavnu ulogu u filmu koji će s Anicom Dobrom snimati u Njemačkoj, a tu je i rad na priči o Edinu Salahareviću, sjajnom mladom sportisti koji je mučki ubijen u Vlasenici i odveden u logor Sušica. Tu potresnu priču radi zajedno s novinarom Nove TV Sašom Lugonjićem.