Dimitrije Popović, hrvatski i crnogorski slikar i književnik, jedan od najznačajnijih živućih umjetnika s ovih prostora, koji je izlagao sa Salvadorom Dalijem i drugim velikim suvremenim umjetnicima, gost je 25. Mediteran Film Festivala i Foruma "Mladi kroz granice". Popović će održati predavanje studentima Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu te će večeras u 19 sati u kinu Borak u Širokom Brijegu predstaviti svoj posljednji film "Oreol mikrokozma". Njegov boravak u Širokom Brijegu organizirali su MFF i Ured Vlade Zapadnohercegovačke županije za Europske integracije u okviru projekta "Povezivanje perspektiva: Mladi kroz granice", financiranog sredstvima Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, a u partnerstvu s Razvojnom agencijom Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA.
Večernji list BiH: Kako izgleda vaša svakodnevica kada slikate?
Umjetničko stvaralaštvo jest po sebi svojevrstan proces. Umjetnik nije samo emotivno nego i misaono biće, dakle promišlja ono što osjeća i što ga zaokuplja prilikom bavljenja određenom temom koju želi izraziti nekim od likovnih medija, bilo da je riječ o klasičnim ili modernim, crtežu, slici, skulpturi odnosno asamblažu, instalaciji ili performansu. Kako apsolutna sloboda ne postoji, umjetnik svoju stvaralačku slobodu mora na određen način disciplinirati ne samo u okviru procesa stvaranja nego i u onom temporalnom smislu. To znači da si moram osigurati vrijeme za redovito odlaženje u atelje, rekao je za Večernji list.
Večernji list BiH: Kako birate teme koje istražujete u svojim portretima? Postoji li neka posebna priča ili ideja iza određenih radova?
Svako naslikano ili nacrtano lice mora imati razlog svog postojanja. Ti su razlozi u pravilu kompleksne prirode jer se odabrani lik povezuje s puno pojedinosti i nerijetko u vezi s tim i s puno fenomena. Ovom prilikom konkretno mislim na portrete Franza Kafke koje sam radio za istoimeni ciklus radova prije petnaest godina. Još u gimnazijskim danima na Cetinju čitao sam piščevu pripovijetku "Preobražaj" koja je ostavila snažan dojam na moju svijest i bila bitna za moje formativne godine, za moj afinitet za nadrealno i uopće interes za onostrano, kao važan dio čovjekove prirode. Moj doživljaj Kafkina djela bio je ključan za koncipiranje piščevih portreta. Trebalo je na likovno-estetski i simboličan način kontekstualizirati te portrete koje karakterizira neka vrsta psihološko nadrealističkog izraza. Sugeriraju misao o samoći, strahu, otuđenju, bolesti, smrti. Svi su ovi fenomeni svojstveni čovjekovoj prirodi općenito i samim tim čine Kafku i njegovo djelo aktualnim i uvijek inspirativnim. Osim likovnog ciklusa, 2012. godine napisao sam pripovijetku "Proces Kafkinog Preobražaja". Zanimalo me ono o čemu pisac nije ništa govorio, kako se, dakle, dogodila ta metamorfoza iz humanog u animalno, kako se trgovački putnik Gregor Samsa jednog jutra probudio kao kukac.
Večernji list BiH: Kako je vaše djetinjstvo utjecalo na vaš umjetnički put? Postoje li obiteljske tradicije koje su vas inspirirale?
Brat moga djeda, koji je bio inženjer politehnike, lijepo je crtao. U bližoj obitelji nemam slikara. Naravno, teško je odrediti odakle tolika sklonost koju sam kao dijete pokazivao prema umjetnosti. Volio sam listati monografije i precrtavati s reprodukcija slike starih majstora. Ono što je bilo važno za moj umjetnički senzibilitet i što je ostavilo trajan utjecaj na moju dječačku svijest bila je slika Kristova raspeća njemačkog kasnogotičkog slikara Matthiasa Grünewalda, koju sam našao u kućnoj biblioteci u jednom njemačkom ilustriranom leksikonu. I sada se dobro sjećam tog doživljaja, uzbudljivog gledanja te snažne slike umirućeg Kristova tijela, raspetog na križu u mračnom ambijentu Golgote. Odjeci ovog remek-djela s Isenheimskog oltara bit će vidljivi u nekim kompozicijama moga ciklusa "Corpus mysticum" posvećenog Kristovu stradanju.
Večernji list BiH: Kad ste prvi put shvatili da želite biti slikar? Postoji li neki trenutak koji posebno pamtite?
Odluku da ću se profesionalno baviti umjetnošću donio sam u gimnaziji. Neko vrijeme sam se u tim gimnazijskim danima zanosio arhitekturom, ali sam brzo odustao od takve ideje. Inače, bio sam loš đak. Iz matematike sam svake godine imao popravni ispit. Kad kažem loš đak, ne mislim na probleme s vladanjem u školi, nego na moje nepridržavanje programa koji smo morali savlađivati. Umjesto da učim o državnom uređenju SFRJ, o gospodarstvu Poljske ili da znam napamet formulu hipermangana, čitao sam knjige koje sam želio i interesirao se za stvari koje su me posebno privlačile, kao na primjer film. Literatura je u tom smislu za mene bila jednako toliko važna koliko i likovna umjetnost. Osim spomenutog Franza Kafke, čitao sam djela Lautreamonta, Rimbauda, Baudelairea... Kao učenik dobivao sam nagrade na likovnim izložbama srednjih škola. Uz ta đačka priznanja, poznavanje umjetnosti mi je puno pomoglo da se "provučem" kroz gimnaziju. Ono što ću posebno pamtiti jedan je događaj iz osnovne škole kad smo trebali ilustrirati neku priču. Moj je rad bio izdvojen i pohvaljen pred učenicima zbog, kako je učiteljica rekla, njegove "maštovitosti". Likove iz te priče nacrtao sam u odrazima na površini vode nekog jezera koje se spominje u sižeu priče. Tako su likovi dobili karakter nadrealnog. Žao mi je što je taj crtež izgubljen, kao i mnogi drugi iz tih ranih dana moje mladosti.
Večernji list BiH: Kako zamišljate svoju umjetničku budućnost? Postoje li neki osobni ciljevi koje biste željeli ostvariti u umjetnosti?
Budućnost se dogodila onoga dana kada sam se počeo baviti umjetnošću. Ovdje mislim na onaj unutarnji aspekt stvaralaštva. Sasvim drugo je ono što se odnosi na praktične planove, izložbe ili promocije knjiga čija realizacija zna ovisiti o puno vanjskih okolnosti. Ali što se tiče onog temeljnog cilja, on je isti u ovim mojim poznim godinama kao i kad sam bio mladi umjetnik na početku karijere. Premda sam danas puno zreliji, što donosi po sebi takozvano životno iskustvo, cilj je u osnovi nepromjenjiv. Smisao tog cilja jest da se u najvećoj mogućoj mjeri određena ideja koja egzistira u mojoj mentalnoj slici odjelotvori u umjetničku kreaciju koja će u stvarnom obliku biti što sličnija toj zamišljenoj slici. U tome se ogleda maloprije spomenuti proces stvaralaštva. Svaki autor teži svjesno ili nesvjesno nekoj idealnoj formi djela, premda zna da je to nemoguće ostvariti. Savršeno umjetničko djelo ne postoji. Postoje samo dosegnuti stupnjevi prema tom nedosegnutom savršenstvu. Savršenstvo prebiva u ideji. Ono (savršenstvo) uvijek izmiče umjetničkom djelu koje se na njemu zasniva. Povijest umjetnosti je svjedok tog paradoksa. Poslije Raffaela se govorilo da je uzaludno više slikati jer je ideal klasičnog savršenstva ostvaren. Ali poslije ovog renesansnog genija su došli Velasquez, Rembrandt, Rubens, Goya, Ingres, Delacroix…
Večernji list BiH: Ovo je vaš prvi posjet Širokom Brijegu, koja su to imena iz umjetnosti koja vas asociraju na ovaj kraj?
Jako se radujem posjetu ovom gradu, a prvo ime kojeg se sjetim kad je u pitanju Hercegovina je veliki pjesnik Antun Branko Šimić. Nedavno sam za luksuzno izdanje njegovih sabranih pjesama uradio pjesnikov portret. Bio sam u prijateljskom odnosu s nećakinjom velikog pjesnika i njezinom obitelji, krasnom osobom iznimnog intelekta i obrazovanja, nažalost pokojnom Jericom Šimić Ljubenko. Ime fra Joze Zovke je općepoznato. Naravno, kad je u pitanju vaš kraj i njegovo bogato kulturno nasljeđe, uloga franjevaca iznimno je važna. Znam da je rodom iz Širokog Brijega slikar Milan Galić, rekao je za Večernji list.
Večernji list BiH: Posjetit ćete i mlade studente Akademije likovnih umjetnosti. Kakve poruke želite prenijeti mladima koji su na početku. Što biste danas rekli nekadašnjem sebi?
Posebno mi je drago što ću posjetiti Akademiju likovnih umjetnosti. Radujem se susretu i razgovoru sa studentima. Delikatno je davati savjete, osobito kad su u pitanju budući umjetnici, jer svaki je ponaosob individua koja ima svoje više ili manje formirane stavove o vlastitom profesionalnom putu ili ambiciji koju želi ostvariti. Zato ću radije odgovarati na njihova pitanja. Lijepo je da Široki Brijeg daje mogućnosti za obrazovanje i usavršavanje mladim umjetnicima. Nekadašnjem sebi bih rekao da ne donosi nepromišljene odluke i da se suzdržava u nezadovoljstvu urađenim koje je rezultiralo uništenjem mnogih radova. Nedavno sam u jednom sanduku u rodnoj kući na Cetinju, u nekim koricama našao dva kolaža iz 1971. godine. Osjećao sam se kao da mi se nakratko vratila mladost.
Večernji list BiH: Na Mediteran Film Festivalu bit će prikazan vaš kratki film "Oreol mikrokozma" - djelima Petra II. Petrovića Njegoša bavili ste se na likovni i literarni način.
Da, uradio sam ciklus slika, crteža i skulptura pod nazivom "Misterij luče mikrokozma" inspiriranih Njegoševim religijsko-mističnim spjevom. U povodu 200 godina od pjesnikova rođenja napisao sam pripovijetku "Luča Njegoševe noći". Također, inspiriran Njegoševim pjesmama uradio sam grafičku mapu "Oreol mikrokozma". Isto sam naslovio i kratki film koji će biti prikazan na Mediteran Film Festivalu i velika mi je čast što sam pozvan sudjelovati na ovako uglednoj filmskoj manifestaciji. Ono čime se bavi Njegoševo poetsko filozofsko i religiozno mistično djelo tiče se onih vječnih problema ljudskoga bića u kojima dobro i zlo permanentno egzistiraju. Zato jest Njegoš naš suvremenik. Čovjek, taj mikrokozam, jest tragično biće ograničene spoznajne moći. Zna da je za kaznu, jer se bio stavio na stranu demona u borbi protiv Boga, prognan na zemlju u, kako Njegoš kaže - "gnjezdilište ljudske nesreće". U svom egzistencijalnom ispaštanju kao kažnjenik čovjek se sjeća one harmonije koju je živio prije progonstva i pada. Pitanja dobra i zla su temeljna pitanja čovjekova postojanja. Ali treba imati na umu i onu Njegoševu misao "Čovjek čovjeku tajna je najviša".
Večernji list BiH: Kako ste došli do ideje da uključite fenomen erotizma kao ključnu komponentu u analizi Njegoševa opusa? Što mislite da to dodaje njegovu razumijevanju?
Daje puno. Bez erosa njegovo djelo gubi na cjelovitosti, na izražajnom poetskom bogatstvu. Kad je riječ o Njegošu, uvijek treba naglasiti da je rođen kao pjesnik, a stjecajem okolnosti je postao vladika i gospodar crnogorski. Dakle, kao istinskom pjesniku eros je Njegošu bitan u onom složenom značenju koje ovaj pojam sadrži. Strast za stvaranjem u njegovoj impulzivnoj romantičarskoj prirodi, zatim radoznalost i potreba za znanjem, potreba za emotivnim vezama i sve ono što bi dalo smisao postojanja jednom genijalnom pjesniku. Naravno, erotizam je posebno važan dio njegove pjesničke osobnosti. Zna se da je Njegoš volio žene, premda se to na razne načine nastojalo i nastoji nekako staviti ustranu. Napisao sam jednu studiju naslovljenu "Erotizam Gorskog vijenca" u kojoj sam analizirao vladičin opis lijepe Fatime. Dovoljno je obratiti pozornost na samo nekoliko metafora, pa da se vidi sva ljepota i inventivnost pjesničkog dara koji je putene strasti pretvarao u zlato poezije.
Večernji list BiH: Kako ste reagirali na kontroverze i kritike koje su uslijedile nakon ljetnog performansa na Cetinju? Mislite li da su takve reakcije očekivane s obzirom na temu filma?
S obzirom na to da znam kakva je klima kod nekih krugova koji Njegoša još uvijek gledaju u onim petrificiranim okvirima, bez suvremenog pristupa njegovu djelu, očekivao sam reakciju, ali ne ipak u tolikoj mjeri da se čak u regiji, u velikosrpskim medijima, govorilo o "skandalu na Cetinju", o "skrnavljenju Njegoša", o razvratu i tome slično. Kritiziran sam zbog takozvane blasfemije i provokacije jer je performans "Noć skuplja vijeka" po mom konceptu izvela estradna zvijezda Severina Vučković u atriju Njegoševe Biljarde na Cetinju, u noći 25. srpnja u jubilarnoj, 230. godini od pjesnikova rođenja. Smatrao sam da je performans idealna forma da se na suvremen način, kroz scenski izraz, pokaže novo vizualno tretiranje slavne pjesme. Naime, pjesma "Noć skuplja vijeka", što u prijevodu znači da je jedna ljubavna noć vrjednija od cijelog stoljeća, predstavlja jednu od najljepših pjesama romantizma. Smatrao sam da je Severina osoba koja bi mogla najbolje izraziti moju zamisao. Tu je svoju ulogu izvrsno ostvarila. Ipak, mnogi se ni danas ne mogu pomiriti s činjenicom da je vladika napisao takvu strastvenu pjesmu, osobito ne oni koji Njegoša doživljavaju i vide kao sveca. Performans je snimljen i posjetitelji Mediteran Film Festivala će ga moći vidjeti jer je dio cjeline mog filma "Oreol mikrokozma".