Hrvatski umjetnički fotograf i kipar Stephan Lupino dolazi u Široki Brijeg, gdje će u sklopu Mediteran Film Festivala i Foruma "Mladi kroz granice" održati radionicu o temi "Art fotografija u digitalno doba". Forum se, inače, organizira u okviru projekta "Povezivanje perspektiva: Mladi kroz granice", financiranog sredstvima Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, a u partnerstvu s Razvojnom agencijom Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA. Lupino će, osim predavanja koje će održati danas u 16.30 u prostorijama Gradske knjižnice u Širokom Brijegu, posjetiti i fotografirati štićenike centra "Marija - naša nada", djecu s poteškoćama u razvoju.
- Jako sam osjetljiv na djecu, bolesnu i siromašnu. To kad vidim, srce mi se para. Zato nisam mogao odbiti ovaj poziv u Široki Brijeg te smo odlučili napraviti izložbu kako bismo tako pomogli malenima i ovom centru - govori poznati fotograf.
Proteklo razdoblje, osobito vrijeme korone, za njega je bilo iznimno produktivno. Početkom rujna 2024. godine i u Belišću je otvorio izložbu pod nazivom "Umjetnost paralelnih svjetova" u sklopu koje je već tradicionalno donirao nekoliko djela u humanitarne svrhe, dok je samo nekoliko mjeseci prije predstavio skulpturu u Zmajevu vrtu u Štrigovi u blizini Varaždina. Ova monumentalna skulptura, teška pola tone, samo je prva u nizu iz serije Lupinovih novih djela koja će biti inspirirana zmajevima, no, kako umjetnik naglašava, dobrim zmajevima.
- Ne radim opasne zmajeve. Radim skulpture posvećene mitskim bićima, koje odlikuju pozitivne karakteristike. Trenutačno radim i na seriji manjih platna jer sam za vrijeme korone napravio jako velik opus, toliko toga kapitalnoga. Motivi su muška i ženska tijela, no ne radim sladunjavo kao neki, uvijek je to nešto izvan linije - objašnjava.
Moj pravac je lupinizam
Iako je društvo kod nas sklono kritikama, Lupino se na njih ne obazire previše, stvara u svom umjetničkom pravcu i navodi kako je to posebna energija koju je, onome tko je ne osjeti, teško objasniti.
- Kritičari me nikad nisu znali smjestiti u određeni stil i ja sam rekao da to nije ni važno. Nije ni Michelangelo išao na akademiju. No, kod nas je to važno i to se gleda. Pravac u kojem stvaram je lupinizam i to je neka druga dimenzija zbog koje je većina mojih slika "drugi svijet". Kad ne znam kako bih im dao ime, ja kažem "drugi svijet". Teško je to shvatiti onome tko nije u tome i tko to ne osjeti - dodaje.
U Širokom Brijegu će, uz druženje sa štićenicima doma "Marija - naša nada", održati i Forum za mlade o temi "Art fotografija u digitalno doba". U ovom polju njegov stil, po kojem je i postao prepoznatljiv, oblikovala je erotska fotografija te je, uz aktove, dosta radio i portrete. Fotoaparat je, kako kaže, relativno kasno uzeo u ruke, u svojim tridesetima, no odmah je znao da je to to.
- Počelo je burno. Od Rima, Londona, New Yorka. Krenuo sam kao tjelohranitelj, prvak u Jugoslaviji u karateu. U Italiji sam imao svoje klubove, bio momčadski prvak Italije. U to doba, krajem sedamdesetih, Rim je bio "dolce vita". Nakon tog otišao sam u London, da bih u konačnici završio u Americi, gdje je sve i počelo. Radio sam kao model, mnogo pozirao, među ostalim, i za talijanski i američki Vogue. Krajem 1983. godine posudio sam fotoaparat od asistentice fotografkinje i napravio svoje prve snimke. I tu je počela moja karijera - prisjeća se svojih početaka.
Raketna energija
Andy Warhol, Keith Haring, Jean-Michel Basquiat, Francesco Clemente…, to je scena koja ga je okruživala, no navodi da nikad nije "trčao za poznatima", nije ga to impresioniralo.
- Zato sam se valjda i proslavio, poznati me nisu zanimali. Nisam nikad radio kao paparazzo, to je neka druga energija. Radio sam mnogo aktova, portreta, novinskih fotografija i fotografija po noći, zato su me i zvali "kralj noći". Bio sam pun energije, utreniran, bahat bez razloga. No, ljudi su me uvijek voljeli, osjetili su tu moju, kako su je često nazivali, raketnu energiju - govori.
Vrijeme provedeno vani i sada za njega je izvor inspiracije te mu se ne dogodi nikad da gleda u prazno platno i ne zna što napraviti. Uvijek ima nešto za reći. Nekih posebnih uzora, kaže, nema, a iako je mišljenja kako i danas ima zbilja dobrih umjetnika, ne veže se ni s kim. Vremena za druženje s umjetnicima nema, kod njega caruju fizički rad i samurajska disciplina.
- Kozmička energija i posebnost te fizički rad. Što osjetim, to napravim, nema tu neke kalkulacije. Prepustim se, idem prema toj božanskoj energiji i ne zaustavljam se. Imam mnogo razloga za to. Za dvadeset godina sam stvorio kao nekoliko umjetnika u sto godina. Ne gubim vrijeme jer sam možda to kasno počeo raditi u životu, ali sam ja imao svoju životnu akademiju - objašnjava.
Danas, nakon svega, nema prevelikih želja. Nisu, kaže, one za njega. Ima mirnoću u životu i to najviše cijeni. Za svoju umjetnost se ne brine, ona će ostati, a osobno, ono što želi i što nas vraća na početak priče, jest činiti dobra djela.
- Pogledajte što se trenutačno događa u svijetu, nismo naučili ništa. Kataklizma. Danas bih želio samo da sam dobar čovjek, da radim dobra djela, da mnogo pomažem. A što nam drugo preostaje u životu, gledati sebe? - zaključuje Lupino.
