Kao dijete, Jack Cowin čistio je snijeg za novac, dostavljao novine i prodavao božićne čestitke, a kad je navršio dvadesetu, umjesto čestitki počeo je prodavati hamburgere. Danas je ovaj 82-godišnji osnivač i predsjednik tvrtke Competitive Foods Australia, koja na Sedmom Kontinentu upravlja Burger Kingom pod nazivom Hungry Jack’s, zahvaljujući svom carstvu brze hrane – milijarder. Također, Cowin je najveći dioničar Domino’s Pizze u Australiji, a financijski podupire i tvrtku v2food osnovanu 2019. godine koja proizvodi biljne zamjene za meso.
Prije nego što je osnovao Hungry Jack’s, Cowin je u Australiji 1969. otvorio prvi od mnogih Kentucky Fried Chicken (KFC) restorana, a da bi australsku franšizu KFC-a koja je obuhvaćala 55 restorana, 2013. prodao za 71 milijun dolara tvrtki Collins Foods. Danas njegova tvrtka vrijedi više od tri milijarde dolara i donosi više od 300 milijuna dolara godišnje, kazao je Cowin za CNBC Make It.
Poduzetni dječak
Odrastajući u Kanadi, Cowin je rano shvatio da želi slobodu u životu. Njegov otac bio je zaposlenik Ford Motor Companyja i morao je često putovati zbog posla.
“Kada radiš za veliku korporaciju, ona odlučuje gdje ćeš biti i što ćeš raditi, a kao dijete, želio sam imati slobodu raditi ono što želim. Mislim da sam to shvatio relativno rano, jer sam vidio da je tata djelovao kao da je ‘na radnoj traci”, rekao je Cowin.
Dok nije bio u školi, Cowin je vrijeme provodio koseći travnjake i dostavljajući novine. “Nikada nisam morao pitati za novac kao dijete. Bio sam prodavač od vrlo rane dobi, možda s 8 ili 10 godina”, dodao je.
Od sadnica do životnog osiguranja
Kad je došao trenutak za fakultet, Cowin je obilazio farme i prodavao presadnice, kako je rekao. Bio je toliko uspješan u tome da je zarađivao 8.000 dolara godišnje, dok su njegovi profesori na fakultetu zarađivali samo 5.000 dolara godišnje.
Diplomirao je na Sveučilištu zapadnog Ontarija 1964. godine, a potom je dobio posao prodaje životnog osiguranja u kojem je također bio vrlo uspješan. “Imao sam reputaciju nekoga tko zna prodavati”, rekao je.
Kasnih 1960-ih, Cowin je razmišljao o tome da se skrasi u Kanadi sa suprugom i prvim djetetom, no onda je na poziv nekoliko sredjoškolskih prijatelja koji su dobili posao u američkom KFC-u pojetio Australiju u veljači 1969. godine kako im pomogao istražiti mogućnosti za širenje tvrtke na tamošnje tržište.
“Nazvali su me i rekli: ‘Trebao bi doći ovamo. Trebao bi to vidjeti.’ Tako da sam bez oklijevanja sjeo u avion i odletio za Australiju. U to vrijeme, poslovanje restorana u Australiji bilo je ograničeno na trgovine s ribom i krumpirićima odnosno na kineske i luksuzne restorane s bijelim stolnjacima”, rekao je Cowin. U međuvremenu, McDonald’s, Burger King, KFC i drugi restorani brze hrane postajali su sve popularniji u Sjevernoj Americi. “Na kraju ta tri tjedna uplatio sam depozit od 1000 dolara za franšizu Kentucky Fried Chickena. Dogovor je bio da, ako američka tvrtka otvori restoran, ja dobijem pravo na franšizu s deset lokacija”, ispričao je.
Najveća životna prilika
Šest mjeseci kasnije, primio je telefonski poziv u kojem su mu rekli da se američki KFC odlučio proširiti na australsko tržiše, a Cowin je dobio priliku posjedovati svoju prvu franšizu. Međutim, nije imao novca, pa je počeo prikupljati sredstva.
“Zamislite ovo – klinac uđe u vaš ured i traži da mu posudite 10.000 dolara, što bi danas iznosilo vjerojatno oko 100.000 dolara ili više… nema nikakvog iskustva u poslu i ne nudi nikakve kamate na vaš novac. Koliko bi vremena prošlo prije nego što ga izbacite iz ureda jer vam troši vrijeme? Najveći preokret u mom životu bio je kada sam sjeo na bicikl i nagovorio 30 Kanađana da mi posude po 10.000 dolara, čime sam skupio ukupno 300.000 dolara”, ispričao je pa priznao da bi i dalje “lopatao snijeg u Kanadi” da mu to nije pošlo za rukom . “U to vrijeme jednostavno nisam imao potrebna sredstva”, rekao je.
Do prosinca 1969. Cowin je obitelj preselio u Perth, gdje je otvorio svoju prvu franšizu KFC-a. “Bilo je to poput bušenja nafte i pronalaska izvora ‘iz prve’ – nevjerojatan uspjeh. Nakon toga otvoriš još dva restorana, uđeš u biznis s hamburgerima, a onda dolaze pizzerije, proizvodnja hrane i danas je taj posao vrijedan tri milijarde dolara, s godišnjim prihodom od 300 milijuna dolara”, prisjetio se. Danas Cowin drži 98 posto vlasništva u svojoj tvrtki, dok preostalih dva posto pripada nekim od njegovih prvotnih ulagača i dioničara. „Ona prvotna ulaganja od 10.000 dolara sada vrijede 40 milijuna dolara prema knjigovodstvenoj vrijednosti. Svi su dobili svoj uloženi novac natrag, a oni koji su ostali investirani profitirali su još više,“ rekao je. Štoviše, danas 82-godišnji milijarder posjeduje više od 380 lokacija Hungry Jack’s restorana, prema službenom predstavniku tvrtke. Na pitanje o tajni svog prodajnog uspjeha odgovorio je: „Tajna je jednostavna – što god da radiš, radi to vrhunski. Ljudi koji su mi posudili novac, vjerovali su u mene. Ja sam bio njihova investicija. I uvijek kažem: kad ne osjećaš razliku između posla i igre, na pravom si mjestu. Nikada u životu zapravo nisam ‘radio’ jer sam u svemu uživao,“ zaključio je.
