U povodu osamdesetog rođendana i šest desetljeća stvaranja, ovih dana objavljena je knjiga sabranih pjesama “Vrata vjetrena” istaknutog pjesnika Vuka Krnjevića (1935). Krnjević je rođen u Sarajevu gdje je i diplomirao. Autor je dvadesetak zbirki pjesama. Radio je kao urednik u RTS-u i beogradskoj “Prosvjeti”. Skoro tri desetljeća uređivao je časopis “Književnost”.
Objavljivanje ovakve knjige uglavnom znači povlačenje crte.
- Uradio sam koliko sam mogao i znao, a koliko je, i kakvoću – mogu odmjeriti oni koji budu čitali, doživljavali i procjenjivali, kazao je za beogradsku “Politiku” Krnjević, koji je 1953. godine maturirao u sarajevskoj gimnaziji.
- Tad sam bio već odlučio ići u Beograd, na uglednije sveučilište, po nagovoru Ive Andrića, koji mi je jednom rekao: “Bosnu treba voleti, ali u njoj ne treba živjeti.” Naime, moj otac i Andrić su zajedno studirali i u Zagrebu i u Grazu. Otac mi je umro kad sam bio šesnaestogodišnjak. Poslije očeve smrti, Andrić me pozvao posjetiti ga. Tada je povremeno boravio u Sarajevu budući da je bio narodni zastupnik. Kad sam ušao u sobu, on je čitao, ali je podigavši pogled i skidajući naočale, rekao da sličim ocu i da sjednem pored njega. U razgovoru je doznao i neke detalje iz mog djetinjstva u Sarajevu, gradu koji je dva puta bombardiran u Drugom svjetskom ratu, od Nijemaca 1941., a od saveznika 1944. Pričao sam mu o strahovima mojim, majčinim, očevim i bakinim, jer je Sarajevo u zatvorenoj dolini, kotlini, pa su detonacije bile strahovite i bučne. Od tada, pa sve do smrti, Andrić se prema meni odnosio očinski. Pomogao mi je dobiti studentski dom, a jednom tjedno sam bio kod njega na ručku. Najljepše su bile šetnje na Kalemegdanu i u Topčiderskom parku. U jednoj šetnji, poslije Nobela, rekao mi je da je dobro za našu književnost što je dobio nagradu. Na moje pitanje, zašto mu je Krleža onako dvosmisleno i hladno čestitao, samo je rekao da je i on tu nagradu zaslužio, kazuje Krnjević otkrivši da mu je, pored Andrića, najviše pomogao Dušan Matić, s kojim ga je Andrić upoznao, kao i Zuko Džumhur. U Sarajevu je objavio knjigu pjesama “Dva brata uboga”, za koju mu je Meša Selimović, kao predsjednik žirija, dodijelio nagradu Udruženja književnika BiH.