Je li blagdanski duh rasplamsao tinjajuće Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i sviće li konačno dan kada se u BiH sve neće vrtjeti oko dnevne politike?! Pod bremenom sveprisutne financijske krize, bivša je predsjednica Marina Kljajo Radić dala ostavku, a kormilo preuzeo profesor Ivan Sivrić. Još su svježi odjeci u javnosti javnih pisama o položaju hrvatskog naroda i hrvatskog jezika u BiH te potpora nacrtu zakona o javnoj upotrebi hrvatskog jezika koji je izradila Matica hrvatska. Znači li to da DHK HB preuzima aktivnu ulogu u kulturnoj politici? O tomu što je novo u DKH HB razgovaramo s Ivanom Sivrićem, novim predsjednikom.
Očuvanje Društva
• Dugogodišnji ste javni djelatnik, glavni tajnik MH Mostar, književnik, publicist, književni i društveni kritičar i analitičar… Sada ste na čelu Društva hrvatskih književnika. Kako ćete odgovoriti na ukazano povjerenje?
- Svakako je velika čast, ali i odgovornost, u današnje vrijeme preuzeti kormilo nad skoro zaboravljenom institucijom koja već punih 20 godina ponosno nosi teret očuvanja književničkog djelovanja na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Ovo „skoro zaboravljenom“ odnosi se na poteškoće u financiranju društva i nerazumijevanje vlasti za značaj njegova djelovanja. Naravno da sam motiviran i predan u trogodišnjem mandatu učiniti sve da Društvo ostvari što više ideja i projekata. Govorimo o društvu u kojem djeluju poznati akademici Veselko Koroman i Luko Paljetak, sveučilišni profesori, doktori znanosti, renomirani pisci čija su djela doživjela uspjeh i izvan granica Bosne i Hercegovine, te brojni drugi važni pisci koji svojim djelima zaslužuju našu pozornost.
• Bivša predsjednica dala je ostavku obeshrabrena financijskim poteškoćama koje su skoro dovele do gašenja Društva, a što ste i sami spomenuli.
- Položaj Društva već dulje vrijeme nije dobar. Okolnosti su dovele do toga da ga, nakon 20 godina rada, treba spašavati od gašenja, što je nedopustivo. Definitivno, DHK HB je rezultatima pokazalo smisao svoga djelovanja i opravdanost postojanja. U nakladi Društva tiskano je više od stotinu knjiga, održan niz značajnih manifestacija. Tu su posebno značajni i već tradicionalni Šimićevi susreti, potom Humski dani poezije…, izdajemo veoma bitan časopis za književnost, kulturu i društvene teme ‘Osvit’, a tu su i druge aktivnosti na afirmaciji književnog stvaralaštva.
• Društvo je hrvatska nacionalna udruga i djeluje na prostoru cijele BiH. Kako vidite smisao i opravdanost njegova postojanja?
– U pravu ste. Mi smo nacionalna udruga. S takvim statusom i opredjeljenjem, kao jedna od okosnica hrvatskog identiteta u BiH, Društvo je moralo zadržati status tzv. zatečenog aranžmana iz Herceg Bosne. Drugim riječima, DHK HB je logično trebao ostati na državnom proračunu, ili barem entitetskom, a nije ni na jednom županijskom ni općinskom, što je vrlo loše za položaj udruge. Znate, kad se službeno ne podržava vaš rad, onda imate maglovitu perspektivu. Ukratko, smatram da bismo trebali svi, posebno vlastodršci, vidjeti da se život odvija i izvan politike. To što nas sve politika pritišće svojim dnevnim zahtjevima ne možemo zanemariti, ali ipak trebamo imati na umu da se civilizacijski doseg jedne zajednice najbolje vidi u položaju njezine kulture. U sklopu kulturnog miljea je i DHK HB. Mi, naravno, ne mislimo da književnici trebaju određivati težišta i zadavati smjerove društvenog djelovanja, niti pretendiramo imati ekskluzivnu ulogu, ali možemo pridonijeti boljitku na mnogim područjima. To mislimo i na tome svakako radimo. U skladu s time, nastojimo naše društvo afirmirati kao važan subjekt - ustanovu koja će biti javno i sustavno potpomagana, a ne da bude neka epizodna udruga. http://www.dhkhb.org/
Ignorancija čimbenika
Ima li DHK HB kapaciteta opravdati takvu ulogu?
– Uvjeren sam da imamo realne izglede za normalno funkcioniranje Društva. Uvidom u dokumentaciju i sastav Društva, može se jasno uočiti da ga ne čini samo hrvatska književna elita u BiH. Među članovima ima čak pet akademika, desetak redovitih profesora na sveučilištima, tu je i dvadesetak magistara i doktora znanosti, gotovo svaki član društva je objavio više od tri knjige, a svi su javni djelatnici koji u svojim sredinama predstavljaju određen autoritet. Svi su oni spremni dati i daju vlastiti doprinos. Utoliko je čudnija ignorancija odgovornih čimbenika koja se svakodnevno vidi i bolno osjeća. Moj je dojam da aktualni nositelji političke i svake druge društvene moći nisu prepoznali važnost kulture u funkcioniranju društva, posebno, važnost književnosti u stvaranju i očuvanju općeljudskih i nacionalnih vrijednosti na kojima svako društvo počiva.
imas dobar Aerodrom ;)