Predstavljanjem njegove knjige otvoreni su i Dani Matice hrvatske u Grudama, manifestacije koja je večeras postala i punoljetna s obzirom da je ovo 18. put da ih kulturna institucija s vrijednim Marijem Bušićem organizira.
Program je vodila Ivana Bošnjak, a koja je u svom svima dopadljivom i poučnom stilu najavljivala predstavljače knjige i samog autora.
U Grudama je boravio i predsjednik Kluba poduzetnika Prsten i gospodarski tajnik Matice hrvatske, poduzetnik Ivica Nuić.
O knjizi je govorio fra Ante Marić, voditelj Franjevačke knjižnice u Mostaru, a iz koje je i Damir crpio neke od podataka.
Podsjetio je na mudru knjigu, svaštaricu fra Martina Mikulića, znamenitog franjevca rodom iz Ružića, a koji je svoju knjigu objavio 1875., a onda 2020. mudru knjigu svaštaricu objavio je i Damir Zorić.
"Knjiga se zove, a knjiga nije, nema reda ni razreda, niti se boji ičijega ukora jer zna da joj ne veli u tisak...", pisao je fra Martin o svome djelu.
Podsjetio je fra Ante i na fra Anđela Nuića, čije prvo izdanje molitvenika iziđe 1892. godine. - Kako je taj čovjek kužio život! Zahvaljujući njegovoj mudrosti, zahvaljujući njegovoj pismenosti, muzej na Humcu je stariji od Zemaljskog muzeja u Sarajevu 6 godina - kazao je fra Ante.
- Korijeni su kod Zorića sve odredili. Uvjeren sam kućna sijela, druženja u selima Grudsko Vrilo i Pocrte, nisu nikada izišli Zoriću iz duše. On je to što je učio i pamtio išao znanstveno potvrditi i proširiti. Na znanstven i pitak način obrađuje teme u prvom dijelu svoje knjige, potom konkretno nastavlja u drugom, te u trećem baštini i svemu što uz to ide dokazuje temelje identiteta. Često nama entolozi i ovi koji etnološke predmete sakupljaju idu na živce, smatramo da nisu vrijedni, a zapravo oni su u temelju identiteta - kazao je fra Ante i citirao lovrećku gangu koju je Zorić analizirao u knjizi: Da je tinta bunar vode ladne, ne bi moje ispisala jade, da je papir koliko je polje ispisala ne bi jade svoje.
U djelu se Zorić bavio i vilama: - Vile su ono na čemu smo odrasli. Te priče su nešto predivno, vidjet ćete kad budete čitali, a Damire, tebi hvala za ovu knjigu, čudesno je dobra i učvršćuje identitet - istaknuo je fra Ante i zaradio pljesak Gruđana, kao i župnika fra Stanka Pavlovića koji je nakon mise trodnevnice pred blagdan svete Kate u Grudama uhvatio vremena i došao čestitati svom Damiru Zoriću.
Ivica Pandžić, direktor uspješne izdavačke kuće Synopsis govorio je o identitetu, kulturi, etnologiji... tri termina koja su mu zapela za uho i koja su mu primjenjiva na Hercegovački slučaj, a koji se veže za franjevačku borbu za stoljetne župe, a o čemu Damir Zorić otvoreno progovara. Pandžić je istaknuo da su ta tri termina vrijednost da bi sebe razumijeli, da bi znali nešto o sebi. Osvrnuo se i na gangu koju su zapjevali Stipe Jelić, te Damir i Jure Miloš. - Ganga me trznula, vratila me u djetinjstvo. Tek kad se malo izmakneš pa se vratiš, trzne te, to je znak da si živ, da ti je stalo do zavičaja - kazao je Pandžić.
Na kraju se nazočnima obratio autor knjige Damir Zorić. U uvodu se zahvalio nazočnima, spomenuo Ivicu koji je rekao da treba objaviti te zapise i pretvoriti ih u ovu knjigu Silva Rerum, te se osvrnuo i na Marija Bušića koji mu od 2020. govori da knjigu mora predstaviti u svojim Grudama, te je sada to i učinio. - Zadnjih godina kad me pitate gdje ja živim, kako čovjek putuje dalje s godinama i u tu životnu vreću sakuplja svega i svačega, sve više živi u uspomenama, sjećanjima, djetinjstvu... pa tako i ja. Vraća se sve što smo radili i muvali se kao djeca, pa ovo polje, a fra Stanku sam rekao da iduće mise kad je blagoslov polja, a i tebi fra Ante sada govorim, kad dođete do toga da Bog čuva usjeve, prvo treba narodu reći da napravi neke usjeve, da zasiju pa će On i čuvati, a ne blagoslivljati pusto polje i travu - kazao je Damir pa nasmijao sve prisutne, među njima i svećenike, a u načelu pogodio s činjenicom da nekoć polje prepuno poljoprivrednih kultura danas zjapi prazno uglavnom.
Osvrnuo se Damir i na tri pojma koja je Ivica Pandžić dobro pogodio, a to su identitet, kultura i etnologija. - Dodao bih tome još jedan, a to je tradicija. Istina je da sam ja bio, i još jesam, sve i svašta. I ja sam školovan kao etnolog i ja sam uvijek to htio biti. To je mojoj materi u jednom času silnu nesreću predstavljalo, pa govorila je: "Sine, pitaju me kad idem s mise, šta ono tvoj mali studira, a ja im ne znam reći." Puno ljudi ne zna. To je novokovanica od dva grčka pojma od grčke riječi etnos i svepristune logos, etnos je narod, logos prevodimo kao znanje - kazao je Zorić.
Pojasnio je i što je identitet. - Po čemu smo mi Gruđani - Gruđani, zašto Posušani nisu Gruđani ili zašto Hercegovci nisu Bosanci? Zašto smo svi mi ovdje Hercegovci? Koje je to naše svojstvo? To je naš identitet. A na temelju čega gradimo taj identitet? Na temelju svoje tradicije, na temelju kad sjednemo, jedemo, pijemo... pa počnemo: Znaš ti kako je onaj rekao ovo, kako je onaj rekao ono. Mi nećemo podmetati priče koje su se događale u Bugojnu, niti u Slavonskom Brodu, nego ovdje u našem kraju. I tu su ti ljudi, mi to prenismo usmenom predajom, naši djedovi nisu znali pisati, ali su znali pripovijedati, i oni su nama prenosili te tradicije, tako smo mi gradili taj identitet i tako smo mi to što jesmo - istaknuo je među ostalim Zorić.
I ova njegova knjiga temelj je za ove, a pogotovo za neke nove naraštaje. - Neće, možda, ova knjiga dati odgovore danas, hoće nekome kome trebaju, ali jednog dana, u nekoj daljnjoj budućnosti ćemo mi kroz ove retke nalaziti svoje korijene, kroz ove retke napisane na početku 21. stoljeća netko će pronaći naše korijene u nekom nekom dalekom vremenu. Sreća je da ja mogu kod fra Ante otići pronaći neke tekstove iz 18. 19. stoljeća u današnjem vremenu. Što bismo da fratri nisu pisali, ništa - kazao je Zorić.
Pozvao je na čitanje, pisanje, stvaranje... - Čvrsto smo mi tu, na ovoj zemlji, i imamo ogroman bazen tradicija samo ih moramo upoznavati, čuvati i njegovati. E tu malo zakazujemo. Bilješke o našim pučkim tradicijama moramo stvarati, pisati, upoznavati, čitati, objavljivati, da bismo bili subjekt na zemlji kojom hodamo. Kažu meni: "Živiš u Zagrebu." I kad sam gore ja sam tu, meni se pričinjavaju sve više one babe, ognjišta, stričevi, a tamo gdje sam četiri petine života prohodao gotovo da nemam ništa. Stalno govorim ljudima da kad dođem u Grude na sprovod nekome, svi se poznaju. Svima je taj dan sprovod nekome, svima je umro netko, jer svi su povezani. U Zagrebu umre netko, može nas dijeliti ovako tanak zid, a nismo povezani. Ili, ja idem na sprovod na Mirogoj, a pored mene prolaze ljudi i trešti muzika iz auta i taj se veseli. Ovdje to nije slučaj. Ne može u zajednici koja je integrirana meni biti veselje, a tebi tuga, donekle to moramo dijeliti jer smo povezani. Zato se nekako slađe vraćati korijenima, pa biti gore, a živjeti ovdje. To nam se jako često događa - kazao je za kraj Zorić i pobrao pljesak svojih Gruđana.
Pred svetu Katu, zaštitnicu župe Grude, Matica hrvatska je pogodila s autorom i knjigom. Damir Zorić je opravdao očekivanja, ali i najavio da će i dalje pisati, što posebno raduje ljubitelje pisane riječi.