Nije Travnik stvoren za običan život i svagdašnje događaje. Taj osnovni osjećaj da su oni odnekud drukčiji nego običan svijet, stvoreni i pozvani na nešto bolje i više, ulazio je u svako ljudsko stvorenje, s hladnim vjetrom s Vlašića, reskom vodom iz Šumeća, slatkim žitom iz prisojnih njiva oko Travnika i nije ih nikada napuštao - ni u snu, ni u bijedi, ni u blagostanju, ni na samrtnom satu - piše nobelovac Ivo Andrić, sugrađanin našeg slavljenika, legendarnog bosanskohercegovačkog i hrvatskog odvjetnika i najvišeg pravosudnog čelnika Martina Raguza.
Sina Nikolina!
Svaki rođendan poseban je događaj. Postoje ljudi koji takve prilike ne propuštaju na svečan način obilježiti i proslaviti s obitelji, prijateljima i bliskim suradnicima. I na ovom rođendanskom slavlju svatko je mogao vidjeti i osjetiti da je slavljenik poseban čovjek -ljudska, odvjetnička i pravosudna gromada. Velika koliko su visoki vrhovi Vlašića, Vilenice i Bukovice.
U subotu, 9. studenoga, u elitnom sarajevskom restoranu Libertas okupilo se brojno i zanimljivo društvo da s Martinom Raguzom, njegovom suprugom Ljiljanom i kćeri Ivanom obilježi i proslavi veliki blagdan - 90. rođendan.
Profesionalna karijera doajena bosanskohercegovačkog odvjetništva dostojna je monografije, tvrdih korica i čvrstog uveza kako iz nje ne bi nestalo ni jedno slovo i ni jedan događaj koji je vezan ili je barem u dodiru s neobičnim čovjekom. Neobičnim po mnogim stvarima, pa i vremenu koje je svojim životom i blistavom karijerom trajno i povijesno obilježio.
Rođeni Travničanin, student zagrebačkog Pravnog fakulteta, profesionalnu karijeru počeo je kao odvjetnik u Sarajevu. S vremenom i svim što je sa sobom nosio postao je referentna odvjetnička karijera na prostoru cijele bivše države.
Dolaskom demokratskih promjena i vremena u kojemu kadrovsku politiku nisu vodili centralni i niži komiteti, kada je trebalo pronaći osobu koja će preuzeti Vrhovni sud Bosne i Hercegovine i na svojim leđima, znanjem i iskustvom, iznijeti velike reforme okoštalog pravosudnog sustava i građanima Bosne i Hercegovine jamčiti temeljna ljudska prava i slobode, izbor je pao na Martina Raguza, na našu pravosudnu ikonu.
Svatko je znao i vjerovao da je to jedina osoba koja će posrnulu pravosudnu lađu, koja je “puštala” na sve strane, unatoč svemu i svačemu, dovesti u mirnu luku i uspostaviti temeljne postulate suvremene pravne države.
Nekoliko godina poslije, kada su utihnule ratne trube i zašutjeli topovi s Trebevića, Martinu Raguzu povjerena je dužnost prvog predsjednika novoutemeljenog Suda Bosne i Hercegovine. Bilo je to posebno priznanje domaće i međunarodne pravosudne i društvene zajednice.
Po isteku predsjedničkih mandata vratio se svojoj staroj ljubavi - vratio se odvjetničkom pozivu i tu je do današnjeg dana, do devedesetog rođendana. Stručnim savjetima i uputama i danas bilježi najsvjetlije stranice svoje, na sreću mnogih, blistave profesionalne karijere.
Kada razgovaram sa suvremenicima Martina Raguza, istina, malo ih je na ovom svijetu, ili s nešto mlađim kolegama sucima, odvjetnicima, tužiteljima i pravobraniteljima, svatko će reći - naklon do poda. Svatko će posvjedočiti da je to jedinstvena pravosudna i ljudska pojava. Izvanredan pravni teoretičar i praktičar, izvrstan besjednik i govornik, čovjek koji je satkan od najljepših niti prijateljstva i kolegijalnosti. Na proslavi dugog životnog puta i briljantne profesionalne karijere okupilo se veliko i dobro znano društvo; akademici i sveučilišni profesori, likovni i glazbeni umjetnici, iskreni prijatelji i poštovatelji. Rođendansku večer savršeno je vodio i svaki detalj nadzirao stari i odani prijatelj Nuko Grebović. Stasit i stamen čovjek, s bijelom košuljom sitnog veza i leptir-kravatom, govorom i pokretnima podsjećao je na najbolje dane sarajevske urbane sredine. Mene je podsjećao na televizijske doajene Olivera Mlakara i Miću Orlovića.
S glazbenicima i Ivicom Šarićem, opernim gorostasom, vesela družina dočekala je i poslijeponoćne sate. Ni ozbiljne godine nisu slavljenika priječile da se u ponoć “u kolo uhvati” i da manirom vremešnog gospara otpleše ono što se igralo u njegovim ranijim godinama. Dok su gorjele rođendanske svijeće, gorjelo je i slavljeničko ozračje u restoranu Libertas. A kako će tek biti na jubilarnom, stotom rođendanu Martina Raguza!
