Za Juru Miloša kažu da je doktor za gangu, svira desetak glazbenih instrumenata i iz jednog od najmlađih prometnuo se u jednog od najpoznatijih etnoglazbenika u BiH i šire. Iza sebe ima nekoliko etnoglazbenih albuma, znanstvenih radova, organiziranih događaja diljem svijeta, a pojavljivao se i u televizijskoj reklami za jednu regionalnu telekomunikacijsku tvrtku. O svemu tome razgovarali smo s ovim 25-godišnjakom.
Znanstveni radovi, brojni etnoglazbeni nastupi, albumi, talent-natjecanja, reklame... Doktore za gangu i gusle, kako vas predstavljaju u Hercegovini, kako ste sve to uspjeli u 25 godina života?
- Kad čovjek odmalena ima jasne ciljeve i kad zna da su ti ciljevi po nekim etičkim, moralnim, vjerskim, znanstvenim i društvenim pravilima ispravni, može uspjeti, samo mora biti do kraja ustrajan. Sam čovjek, dakako, ne može ništa. Najvažnije da je okružen zdravom okolinom, ljudima koji ga podržavaju i koji taj čovjekov talent i to što je on zamislio usavršavaju i nadopunjavaju svojim znanjem i savjetima. Imao sam takve ljude koji su zapravo ulagali u mene, prvenstveno moji roditelji Jozo i Marina, zatim djedov brat Vencel Vinko Alpeza, pa mnogi moji prijatelji, kao i radijski voditelj Tomislav Matković, dr. sc. Joško Ćaleta s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, Vedran Vidović, predsjednik UHAKUD-a, prof. dr. sc. Jasmina Talam s Muzičke akademije sarajevdkog sveučilišta, Ivan Barać, umjetnički voditelj društva Hercegovac ... te mnogi moji profesori i prijatelji. Ali, u jednom znanstvenom i umjetničkom pogledu čovjek također mora imati klicu da bi zapravo shvatio to što mu ljudi govore. Kultura kao oblast nije jedna od onih koja sama sebe financira. U nju se ulaže bez sigurnosti, povratnih sredstava. Ona daje unutarnju snagu, a financijsku ne. Shvatio sam kulturu kao nešto na čemu se temelji identitet naroda i uz puno odricanja i upornosti stigli su veliki projekti, znanstveni radovi, umjetnički projekti, koje, jednostavno, čovjek koji voli ne može odbaciti, prvenstveno jer želi sačuvati taj dio koji pripada znanosti. Ipak, znanost ima neke činjenice i argumente koji stoje iza nečega i teško ih je pobiti.
Vi i vaši kolege etnoglazbenici, ljubitelji etnoglazbe, znanstvenici poput Damira Zorića, pa i političari poput ministra u RH Gorana Marića, promijenili ste razmišljanje ljudi o etnoglazbi, prvenstveno o gangi. Kako ste uspjeli promijeniti svijest da ganga nosi, u mnogočemu, životne pouke?
- Moram se svakako referirati na dr. sc. Damira Zorića te dr. sc. Gorana Marića, naše Gruđane. To su ljudi koji zaista podržavaju pravilne znanstvene ciljeve i koji me zaista podržavaju. Spomenuo bih i Matu Knezovića, prof. dr. sc. Stipu Boticu, Antu Kraljevića, dr. sc. Anđelka Mijatovića... To su pravi ljudi koji imaju znanstvenu karijeru, a koju drže činjenice. A što se samoga pitanja tiče, teško je očuvati zapravo nešto što se u onoj sredini gdje obitava smatra primitivizmom. Kad čovjek mlad krene, važno je da ga njegova okolina podrži, a onda će puno više napraviti vani. A mi imamo dementan poremećaj - kad uspiješ vani, onda ćemo te prihvatiti ovdje - zato mnogi i ne uspiju. Tako je i s gangom. Kada su svjetski stručnjaci, etnomuzikolozi, počeli primjećivati da ganga nije blesavo naklapanje, da nije galama pijanih, mahnitih ili mahom neškolovanih ljudi, onda su je i ljudi ovdje počeli više prihvaćati, a to je trebalo odmah napraviti, trebalo ju je prvo cijelo naše društvo prihvatiti. Studiram filozofiju i nikad neću biti logičar kao naše bake. Iako nemaju naobrazbu, imaju logiku koja je čovjeku prirodno dana da jednostavno imaju odgovor spreman na sve životne nedaće koje nama škola ne može nadoknaditi. Tako je i s gangom i nepobitno je da ganga jednostavno pripada znanosti. Takvu ju je ljudima počeo približavati i prvi doktor etnomuzikologije, s Vrda kod Mostara, fra Branko Marić. Kad se držiš činjenica, mogu se mišljenja u malim stvarima razilaziti, međutim, kostur je kod svakoga isti. I jednostavno, ja se gange ne stidim, ona je moj identitet, ona je moj ponos, ona je himna Hercegovine i ja je s veseljem svugdje predstavljam. Kad čovjek ima te stavove, ne može se sramiti nečega što je njegovo. Kad vidimo neke znanstvene argumente, jasno je da od gange ne možemo bježati.
Gangaši, ali i guslari, kroz pjesmu i danas upozoravaju na negativne pojave u društvu. Kako komentirate da takva pjesma često privuče veću pozornost od nekih puno komercijaliziranih stvari?
- Gusle su one koje opjevavaju povijest naroda. Dakle, onog naroda gdje one obitavaju, jer javljaju se kod više naroda. One su glasnik vremena. Gusle su opjevale velike događaje. A u manjoj sredini zanimanje je veće za neke lokalne događaje jer ljudi se nisu educirali u nekom znanstvenom obliku da bi iz toga izučavali svoju povijest. Ljude su više zanimale lokalne i aktualne teme. Problem zna biti da jednostavno takva pjesma privuče ljude radi teme, a ne privuče radi samog glazbala ili gusala. Zbog toga neke izazovu oduševljenje kod publike zbog načina izražaja, izričaja i same tematike pjesme. Ja to ipak smatram nepotrebnim. Gusle su zapravo ono što je čuvalo našu povijest. Gusle su jedno ozbiljno glazbalo kojem treba dati poštovanje, prema tome, treba jasno birati što pjevati preko gusala. Mladima uvijek savjetujem da biraju što će pjevati, koju temu, a i stari guslari to kažu da je bolje pjevati neku tematiku koja je prošla povijesno sito i rešeto. Ime treba graditi na kvaliteti guslarstva, na kvaliteti svoga izričaja, svoje znanstvene kvalitete, a ne da se ime gradi na nekim temama koje kasnije mogu imati drukčiju konotaciju.
Na što je sada usredotočen Jure Miloš? Znamo da ste dobili i Rektorovu nagradu ranije, da vam studiranje dobro ide.
- Redovito polažem ispite, tako će se i nastaviti, ako Bog da zdravlja. Zadnja sam godina diplomskog studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na studijima povijest i filozofija, dvopredmetno. Nikada ne mirujem. Jedan projekt završim, radim drugi. Nastojim raditi projekte koji će ostaviti traga i koji će, objektivno, moći iznijeti neke stvari, što znači da će u budućnosti, bilo bližoj ili daljoj, imati znanstvenu težinu koja se neće moći lako pobiti kad se gleda u glavni kostur određenih stvari. Jasno, i tu uvijek ostavljam prostora da ono što dosad nismo istražili ostavimo budućim generacijama. Neke događaje koji su se nedavno dogodili ne možemo objektivno prikazati kao netko tko nije njihov akter, koji će kasnije gledati dokumente i dati svoj sud. Sada imam ispitne rokove, nekoliko simpozija na kojima izlažem svoje znanstvene radove, onda opet na ljeto ide se na neke malo veće stvari. Želim tu tradiciju promovirati na kvalitetan način, da je ljudi smatraju svojim identitetom, onim što je odlika predaka jer bez njih mi ne znamo tko smo. I postavljanjem takvih stvari možemo ići naprijed. Takvo postavljanje objektivnije slike stvari daje nam čvrste temelje na građenju budućnosti. Na subjektivnim stvarima, na nečemu što trenutačno ima komercijalni prolaz, ali jasno se pokazuje kao nešto što neće u budućnosti imati nikakvu objektivnu težinu, ne možemo graditi tradiciju, ne možemo graditi svoj identitet. To je trenutačna ugoda.
Izvan posla i fakulteta, izvan ovog znanstvenog svijeta, kakav je Jure Miloš i kakve hobije ima? Reklo bi se da ste 24 sata u kulturi i tradiciji te znanstvenom radu.
- Nekad me ljudi upitaju spavam li ikad jer im znam odgovoriti na poruku i u 4 ujutro. Dakle, gledam to vrijeme nekako rasporediti. Tu je fakultet, pa onda demonstriram na studiju povijesti, zatim nastojim slobodne dane ostaviti za ovaj znanstveni dio, za putovanja po svijetu, znanstvene konferencije, velike umjetničke koncepte i programe, a onda težim u znanosti dalje pisati, gangu često objavljivati, tradicijska glazbala promovirati jer ono što je zapisano trajno ostaje. Također, nastojim pomoći svojoj obitelji u nekim obiteljskim poslovima, da zadovoljni budu svi oko mene. A i te ispušne ventile imam opet preko sviranja i pjevanja, to je ono što me nadahnjuje, ispunjava, daje mi snagu za dalje. Pa, hvala Bogu, jasno da svaki čovjek koji radi mora znati nekada povući ručnu i dati sebi oduška pokoji dan. Volim slobodno vrijeme iskoristiti i u druženju s ljudima i prijateljima, volim pozitivne, radosne ljude, veseljake, dobre volje, a takvih jednostavno u folkloru i tradiciji ima dosta.
Opjevali ste brojne događaje i ljude u svojim pjesmama, ali znamo da još štošta imate dati u ovome poslu. Što dalje planira Jure Miloš?
- Ne volim puno unaprijed pričati o budućnosti. Svako vrijeme i svaki dan otvore nove putove. Jako je opasno pričati o onome što se planira pa da od toga na kraju ne bude ništa. Imam zacrtane ciljeve i težim k njima. Svakim danom treba napredovati, usavršavati se i kada dođe dani trenutak, ostvariti određeni cilj. Kod nas stari narod kaže: “Bože, zdravlja”, a uz to će biti i svega ostaloga. Neka ide onako kako je Bog zacrtao i kako je zamislio i neka mi u tome smjeru daje svoju providnost. Neka bude snaga koja će vući prema dalje i ja ću biti zahvalan, bit ću jedan običan smrtnik koji će gledati, usavršavati se i raditi za dobrobit svih nas.•