U nakladi Udruge za rudarstvo i geodeziju “Zvuk kamena” Posušje i Sveučilišta u Mostaru objavljena je krajem prošle godine hvalevrijedna knjiga - “Hercegovački suhozidi” s podnaslovom “Zamrznuta priča u kamenu o nekadašnjem življenju i odnosu prema okolišu”. Autori su Krešimir Šaravanja i Frano Oreč. Knjiga ima 285 stranica s velikim brojem prikladnih fotografija. Recenzenti su profesori Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Mostaru: Maja Prskalo, Ivo Čolak i Mladen Glibić. Izvodi iz recenzija priloženi su u knjizi, navodi u svom osvrtu akademik Mladen Bevanda, predsjednik HAZU-a u BiH.
Posvetili je obiteljima
- Ovo je djelo, kao i kamen, stameno, po svim kriterijima znanstvene metodologije uzorno koncipirano. Knjiga je i osobite nacionalne relevantnosti jer razmatra - elaborira, predočava važan dio hrvatske kulturne baštine. Kazano je: knjige imaju svoju sudbinu - Habent sua fata libelli. Uz ovu knjigu zasigurno pristaju misli Antuna Barca (1894. - 1955.), redovitog profesora književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji u raspravi - članku “Esej o Gunduliću” piše: “Knjige su kao i ljudi - jedne nas osvajaju odmah, na prvi pogled, a kraj drugih prolazimo godine i godine, kao po nekoj dužnosti, ne mogući da u njima nađemo bar nešto blisko i zajedničko s nama. U knjigama tražimo prije svega život, tražimo sebe, tražimo čovjeka s njegovim radostima i bolovima, slutnjama i nadama, tražimo nadopunjenje i potenciranje svega onoga što nam život i realnost pruža samo u mrvicama”. Ova knjiga osvaja na prvi pogled vanjskom stranom, sadržajem i fotografijama na stranicama. Kamen, suhozidine, ali u knjizi je čovjek, život, stvaralaštvo, izaziva brojne asocijacije. Pobuđuje i čuđenje i divljenje čovjeku, našim precima, podsjeća da se ne zaboravi, kako se dolazilo do obradive zemlje. Bilo je, naime, nužno krčiti, oslobađati prostor od kamenja i šikarja. Kamen se vadilo, tlo se kultiviralo, pretvaralo u obradivo, a iskrčeni kamen koristio za gradnju suhozida, za ograđivanje. Tako se mukotrpnim i strpljivim radom stvaralo obradivo zemljište. Narod s razlogom kaže: nema stečevine bez krčevine - bez teškog napora i rada nema imanja - piše akademik Bevanda u svom osvrtu na ovu knjigu. - Autori su učinili ljudsku gestu i knjigu posvetili svojim obiteljima, ali i “našim vrijednim precima koji su gradili, čuvali i predali nam suhozidnu baštinu kao spomenik surova težačkog života i stalne borbe za opstanak na kršu”. Dojmljivo, kultura zahvalnosti izrečena prikladnim, biranim riječima. Kad se razgledaju brojne i reprezentativne fotografije, doživi se spoznaja o kreativnosti, marljivosti, trudu čovjeka i ljepoti suhozidina - gradnji na suho, bez vezivnog tkiva. Krčevine i suhozidine stvorile su brojne oaze diljem Hercegovine. Oplemenio se, kultivirao prostor, stvorene su obradive površine. Listanjem knjige i uvidom u fotografije suhozidine i krčevine zaista očaravaju. To su uistinu trajni spomenici materijalne kulture o teškom životu naših vrijednih predaka. Dr. sc. Vesna Haluga, autorica knjige “Znamen na koži - tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine” napominje: “Mi Hrvati često smo fascinirani svime stranim, osobito ako dolazi sa Zapada. Mislim da nedovoljno cijenimo svoje. Tradicijska baština ogromno je i neiscrpno hrvatsko bogatstvo”. Autori knjige informiraju da je na inicijativu predstavnika zemalja gdje postoji tradicijska gradnja - Republika Hrvatska, Grčka, Cipar, Bugarska, Španjolska, Švicarska - umijeće suhozidne gradnje upisano 29. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalnih dobara čovječanstva. Ova je UNESCO-ova odluka zasigurno doprinijela drugačijem percipiranju suhozida, potaknula na čuvanje ove spomeničke baštine. U RH je 2016. godine odlukom Ministarstva kulture određeno da umijeće suhozidne gradnje nosi odliku nematerijalnog kulturnog dobra. Naši su preci voljeli zemlju, čuvali je, obrađivali, njegovali, ona im je bila hraniteljica, o njoj je ovisila egzistencija - piše akademik Bevanda. - Sveti papa Ivan Pavao II. za drugog pohoda Hrvatskoj u govoru predstavnicima kulture rekao je: “Bog vam je dao u baštinu predivnu zemlju čija nacionalna himna počinje riječima ‘Lijepa naša domovino’. Kako u tim riječima ne vidjeti podsjećanje na dužnost poštivanja prirode, postupajući s osjećajem odgovornosti za životni prostor što ga je providnost dala čovjeku? Svijet je pozornica na kojoj je svatko pozvan odigrati svoju ulogu na hvalu i slavu Boga Stvoritelja i Spasitelja”. Hercegovina asocira, sugerira, podsjeća na kamen, na kamenito tlo. Stari su znali s kamenom. Korišten je za sve. Kamenom su se gradile nastambe za stalni ili privremeni boravak ljudi; za staje, pojate, štale, salaše, guvna, ognjišta, čatrnje; grobišta, gomile, utvrde, različite podzide, ceste, željezničke pruge, mostove, pločnike itd. Svaki suhozid je zaista “zamrznuta priča” jer govori o nekadašnjem življenju i odnosu prema okolišu. Treba podsjetiti da su zapisi hrvatskim jezikom uklesani na Baščanskoj ploči (Baška, otok Krk, 1105. godina) dragocjenost, povijesna, jezična, književna - gotovo 100 riječi, kao i Humačka ploča (Humac, 12. st.). Također, više od 360 stećaka u BiH, prema Šefiku Bešlagiću, ima zapise, poruke u kamenu - navodi akademik Bevanda.
Kulturna baština
- Glasoviti hrvatski umjetnici kamenu nadijevaju riječi odmila, nježno pjevaju: “Kada sklopim oči kamenom me pokri”; “Geni, geni kameni, vječno žive u meni”; “Nek’ ti kušin (jastuk) bude stina”. Na riječ kamen javljaju se tolike asocijacije: mlinski, građevni, tucani, temeljni, dragi, poludragi, kamenorezac, kamenica, kamenolom, kamenovanje i sl. U uporabi su često i sintagme: kamen spoticanja, kamen smutnje, kušnje, razdora. U Hercegovini je dugo vremena glavno viteško nadmetanje - bacanje kamena s ramena. Danas se često može čuti: nije ostao ni kamen na kamenu (sve je razoreno, sravnjeno sa Zemljom). U narodu je poznata izreka: kamen po kamen - palača. Dakle, upornim radom postiže se veliki uspjeh. Ova će knjiga zasigurno zainteresirati javnost i pobuditi misao i svijest o važnosti kulturnog nasljeđa. Treba napomenuti da je mnogo toga iz naše prošlosti netragom nestalo. Na sreću, naši su svećenici, svjesni važnosti baštine, osnovali na Humcu 1884. prvi muzej u BiH i u njemu sabiru i čuvaju našu memoriju. U lapidariju se nalazi i čuva zbirka kamenih ostataka iz prošlosti. Gliptoteka je muzej skulptura, zbirka kipova. Epigrafika je arheološka disciplina koja proučava natpise urezane i u kamenim spomenicima. I drugi muzeji, osobito Gorica u Livnu, čuvaju našu prošlost, kao i drugi samostani diljem BiH. Nužno je spomenuti impresivnu knjižnicu u Samostanu Sv. Duha u Fojnici, kao i galerije, zbirke i sl. u drugim samostanima. Učenici i studenti, ne treba isticati, još uvijek to bogatstvo nedovoljno poznaju. I pojedini zaljubljenici u zavičaj, u hrvatsko kulturno nasljeđe otimaju mnogo toga od zaborava svojim pisanim uracima, tekstovima. Dr. sc. Krešimir Šaravanja, sveučilišni profesor, i dipl. inž. rudarstva Frano Oreč, gospodarstvenik, uključeni su u vrstu istraživača, proučavatelja naše prošlosti vezano uz kamen i kamenu baštinu, gdje ih raširenih ruku čeka marljiv, samozatajan i plodan istraživač i publicist Stanislav Vukorep. Autori mogu biti ponosni na svoju knjigu koju će ljubitelji kulturne baštine rado čitati i listati. Ocjenjivači, recenzenti rekli o knjizi:
Prof. Ivo Čolak: “Krešimir Šaravanja i Frano Oreč upustili su se u jedinstven pothvat za naše okruženje jer nije riječ samo o knjizi o suhozidnim građevinama nego o istinskoj ediciji koja bi trebala sustavno obraditi naznačeno područje. Zbog sadržajnosti prvoga dijela iznimno je zanimljivo očekivati sljedeći dio edicije”.
Prof. Maja Prskalo: “Autori knjige imaju višedesetljetno iskustvo vezano uz kamen te brojne objavljene znanstvene i stručne radove. Ova će knjiga imati svoju primjenu kao sveučilišni udžbenik u nastavi na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, ali i u stručnoj praksi”.
Prof. Mladen Glibić: “Rukopis knjige napisan je koncizno na vrlo visokoj stručnoj razini. Kvaliteta rukopisa plod je temeljitog poznavanja ove materije i velikog praktičnog iskustva autora”.
Na koricama knjige je pjesma “Kamen” Frane Oreča:
”Opjevan u pjesmi, opisan u priči
svaki Hercegovac tobom se diči
ti si nam prvi krevet
ti si nam stolac prvi
hodajući po tebi
ostaju ožiljci naše krvi
cijeli život volit ću kamen
kad zatvorim oči bit će mi znamen
ti dijete nemoj se sramit
cijelom svijetu reci
što su ti ostavili tvoji preci.”
Autorima iskrene čestitke, uvjeren da će nastaviti istraživanje i objavljivanje, a oni koji odlučuju o financijskim sredstvima, zasigurno će svesrdno poduprijeti ovakve i slične projekte - napisao je akademik Mladen Bevanda. •