Ono što je obećao, to je i ispunio. Glumac Vedran Mlikota s ekipom sjajnih suradnika dovršio je monografiju jednog od najvećih hrvatskih glumaca Ive Gregurevića koji nas je napustio 1. siječnja 2019. godine u 67. godini života. Raskošno opremljena monografija, koja se od ovog tjedna može naći u prodaji u izdanju Školske knjige, presjek je Gregurevićeve karijere koja je trajala više od četiri desetljeća tijekom kojih je nanizao dvjestotinjak uloga i ušao u živote mnogih. Bio je jedinstven na sceni, ali i iza nje, a tomu svjedoče i tekstovi njegovih 40-ak bliskih kolega, prijatelja i suradnika poput Rade Šerbedžije, Zrinke Cvitešić, Gorana Višnjića, Zrinka Ogreste, Gorana Navojca, Antuna Vrdoljaka, Miroslava Škore i brojnih drugih. Knjiga će javnosti službeno biti predstavljena ovog vikenda u Ivinu rodnom Orašju, a tim povodom razgovarali smo s Mlikotom koji je idejni začetnik monografije.
Večernji list: Nakon više od dvije godine konačno ste s ekipom suradnika priveli kraju monografiju o jednom od naših najvećih glumaca - Ivi Gregureviću. U knjizi ste prikazali sve segmente Gregurevićeve karijere tijekom koje je odigrao čak 196 uloga. Što vam je bio najizazovniji dio ovog projekta i kako se osjećate sada kada je jedan ovako velik projekt finaliziran?
- Aktivni rad na monografiji počeli smo prije gotovo dvije i pol godine. Sjećam se da smo glavna urednica Miroslava Vučić, moj frend Roko Grbin i ja u arhivu hrvatske Kinoteke, tražeći fotografije iz Ivinih filmova, bili nekoliko dana prije onog prvog lockdowna. Nakon toga još nas je nekoliko puta prekidala korona, pa neke druge obveze, a tijekom svibnja i lipnja ove godine gotovo smo svakodnevno finalizirali onu posljednju ruku. Fin, ali jako težak posao privođenja kraju jedne vrlo ozbiljne knjige o jednom vrlo ozbiljnom glumcu. A pitali ste kako se osjećam? Ponos me ispunjava jer jedan od naših najvećih glumaca, a uz to i moj veliki prijatelj, ima knjigu kakvu zaslužuje. A umor, potrošeno vrijeme, stres i sve ostalo što se događalo tijekom rada, sada je apsolutno nebitno!
Večernji list: Jeste li uspjeli svoju prvotnu ideju pretočiti na papir onako kako ste htjeli? Jesu li očekivanja koja ste si na samome početku zadali ispunjena?
- Apsolutno. Prezadovoljan sam kako je knjiga ispala. Ako sam očekivao 100, ispalo je 180. Uostalom, što očekivati kada je nakladnik Školska knjiga, a urednica Miroslava Vučić. To je kao da igrate na dva mala gola u ekipi s Lukom Modrićem i Zvonom Bobanom. Rezultat ne može biti negativan. Osim toga, ja se u Školskoj knjizi osjećam kao doma. Toliko smo toga napravili zajedno u posljednjih 20 godina. Ova monografija koju smo napravili Ivi u čast doslovce je kruna te suradnje. Ona je Ivino zaustavljeno vrijeme, zaustavljeni film, zamrznuti kadar u kojem se može vidjeti jedna impresivna glumačka karijera koja je na konju projahala hrvatskim filmom u posljednjih 35 godina i ostavila jedinstven i neizbrisiv trag.
Večernji list: Poznato je da vas je s pokojnim Gregurevićem vezalo i veliko prijateljstvo te da ste upravo vi bili idejni začetnik ovog projekta, a zanimljivo je i da ste Ivi s idejom da napravi monografiju došli dan prije njegove smrti. Kako je tekao taj razgovor i što vam je on tada rekao na tu ideju?
- Posljednji dan Ivina života, na Silvestrovo, 31. prosinca 2018., slučajno smo se sreli, ujutro u gradu... i proveli cijeli dan zajedno. Tada sam ja iz zezancije spomenuo monografiju. Pitao sam ga kad će on, kao najveći naš filmski glumac, napraviti tu knjigu. Rekao je da je to kompliciran i velik posao i da on to ne može, na što sam mu ja najozbiljnije rekao da je to moguće i da ću mu ja pomoći. I što se dogodi? On sutradan umre! I meni je to na neki način ostalo u amanet! Osjećao sam to kao dužnost, čast i obvezu. Morao sam održati obećanje. Nikad u životu nisam zeznuo prijatelja. Bez obzira na to što sam znao da je to ogroman, zahtjevan, stresan i skup projekt, otišao sam u Školsku knjigu do prijatelja Ante Žužula i glavne urednice Miroslave Vučić i iznio im ideju. Odmah su je prihvatili. Onda smo Miroslava i ja okupili tim i krenuli u avanturu. Dvije i pol godine, s manjim ili većim prekidima, radili smo na knjizi. I evo, uspjeli smo jer nam je zaista bilo stalo! Bilo je dosta zapreka i teških, gotovo nerješivih situacija, ali bilo je i situacija koje su se same otvarale i slagale. Pratila nas je i sreća na ovom putovanju. Nakon Ivine smrti, kipar Anton Jurkić napravio mu je spomenik, koji je u Orašju, Branko Schmidt je napravio dokumentarni film o Ivi, a moj amanet bila je ova monografija. Zatvorili smo jedan prijateljski krug!
Večernji list: O Ivi u monografiji piše čak 40-ak njemu bliskih ljudi među kojima su i brojna poznata glumačka imena. Je li bilo teško nagovoriti ih da stave svoja sjećanja i duboke emocije na papir i podijele ih s čitateljima?
- U dvije godine "natjeravao" sam šezdesetak eminentnih umjetnika, novinara, Ivinih prijatelja da napišu tekst/osvrt, svoje iskustvo s njim, neku priču i sl. Neki su tekst poslali sutradan, primjerice Jurica Pavičić, a neke je trebalo naganjati mjesecima. Ali nije mi to bilo teško. Žao mi je da neki nisu stigli napisati jer bi knjiga bila još bogatija, ali dobili smo sjajne materijale i tekstove koje su napisali: Rajko Grlić, Bogdan Žižić, Tonči Vrdoljak, Branko Schmidt, Snježana Tribuson, Goran Tribuson, Goran Navojec, Goran Višnjić, Zrinka Cvitešić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Dalibor Matanić, Zrinko Ogresta, Miše Martinović, Danko Ljuština, Goran Grgić, Dejan Aćimović, Igor Galo, Enes Kišević, Paolo Magelli, Lukas Nola, Neven Hitrec, Jakov Sedlar, Rade Šerbedžija, Anja Šovagović, Miroslav Škoro, Stanko Šarić, Dražen Ferenčina, Ivan Salaj, Branko Vukšić... i još mnogi drugi. Impresivno! Glavni tekst o njegovoj filmskoj i TV karijeri napisao je Daniel Rafaelić, a o kazališnoj karijeri akademik Boris Senker. A Miroslava je s iskustvom urednice stotina i stotina knjiga sve to držala pod kontrolom. Ima nekih tekstova nad kojima se čovjek rasplače. Krasnih uspomena, rečenica, događaja... Ukratko, sadržajno i bogato. Kakav je, uostalom, i bio Ivin život.
Večernji list: Ovog tjedna u planu je i svečana promocija monografije u Ivinu rodnom Orašju gdje počinje i 27. izdanje festivala Dani hrvatskog filma "Ivo Gregurević". Kako ste zamislili promociju i tko će sve na njoj biti?
- Prva promocija, kao što je i red, bit će u Ivinu rodnom Orašju, 27. kolovoza, na otvaranju filmskog festivala koji i nosi njegovo ime. Na promociji će biti i govoriti naša mala izdavačka reprezentacija koja je i odigrala sve utakmice tijekom rada na monografiji: Ante Žužul, Miroslava Vučić, Daniel Rafaelić i ja u ulozi Vedrana Mlikote. A najesen ćemo u dogovoru s novom intendanticom Ivom Hraste Sočo, koja je već dala svoj blagoslov, napraviti promociju i u zagrebačkom HNK, u kojem je Ivo proveo cijeli svoj kazališni vijek. To će biti promocija kakvu do sada još niste vidjeli! Sudjelovat će, vjerovali ili ne, i Goran Navojec.
Večernji list: Kakve su prve reakcije ljudi koji su dobili prigodu za uvid u monografiju?
- Malo je ljudi do sada vidjelo kako izgleda knjiga, ali same reakcije na izlazak su više nego sjajne! Nije što je moja, ali knjiga izgleda impozantno! Držao sam je u rukama kad je napravljen probni digitalni tisak u mekom uvezu i gotovo se rasplakao. Nisam ni slutio kolika može biti radost uoči izlaska jedne knjige. Ima oko 400 stranica, s više od 500 fotografija iz svega što je Ivo radio. Sa sjajnom, moćnom fotografijom Ivine najveće uloge iz Grlićeva filma Čaruga na naslovnici.
Večernji list: Monografija prati i trendove suvremenog doba, a njezina posebnost su i videoprilozi u kojima čitatelji zahvaljujući QR kodovima mogu pogledati, primjerice, Ivinu antologijsku predstavu Đuka Begović, isječke iz nekoliko filmova te dio razgovora s Robertom Knjazom u legendarnoj "Svlačionici". Jesu li ti popratni sadržaji način na koji Ivinu ostavštinu namjeravate prenijeti i na mlađe, "digitalne" generacije?
- To je jedna inovacija koja se pokazala fantastičnom. Nisam ni znao što je to QR kod dok mi urednica Miroslava Vučić nije rekla. Čitajući monografiju i gledajući slike, možete jednim klikom pogledati neku scenu iz filma u kojem Ivo glumi. Moj prijatelj i vaš bivši večernjakovac Branko Vukšić, kojeg sam slučajno nazvao da mi kaže ime jednog fotografa, kad je čuo što radimo, otvorio nam je doslovno kovčeg s blagom.... Rekao je da ima snimku i fotografije iz predstave Đuka Begović koju je Ivo igrao u Pakracu na dan priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992. i koju je odigrao više od 1000 puta. U svakom slučaju i digitalna generacija će moći, na svoj način, vidjeti Ivin opus.
Večernji list: Kakvi su planovi nakon promocije knjige? Imate li već neke nove projekte u najavi? Što vam donosi radna jesen?
- Planova uvijek ima. Ja sam uvijek o nekim važnim planovima najprije maštao i u tom maštanju dogode se čuda. U toj mašti zna biti tako lijepo, a da još ništa nisi napravio. I onda kada te taj lijepi osjećaj obuzme toliko da ne možeš prestati misliti na njega tu kreće akcija. Takvi su me trenuci držali kad smo pokretali Glumce u Zagvozdu, Vlaje na Himalaji, kad smo radili neke predstave, a i kad sam maštao o ovoj knjizi o Ivi Gregureviću. I sve je ispalo još ljepše nego što sam maštao. •