Umjetnik, branitelj poetske duše, pjesnik, putopisac, fotograf, slikar, kipar, motorist i još puno toga je Joso Živković Soja.
A koliki ugled uživa među svojim Posavljacima i prijateljima diljem svijeta, potvrdila je posljednja promocija njegove zbirke pjesma “Tišina raspadanja”.
Na valovima poezije
Više od stotinu zaljubljenika u Sojinu poeziju došlo je pozdraviti njegov novi poetski uradak. Baš kao rijeka Sava koja nezadrživo zapljuskuje obale Orašja, i Sojini stihovi su donosili valove ugodnog raspoloženja tijekom večeri pod okriljem hotela Navis (brod) koji se odlično uklopio u cijelu Sojinu poetsku priču. Na valovima poezije plovio je brod prepun putnika od kojih su neki u Orašje stigli iz Njemačke i Engleske, iz Dubrovnika, Zagreba, Tuzle, Vinkovaca i Osijeka. Večer je bila nestvarno lijepa, ispunjena profinjenom poezijom autora u izvedbi vrhunskog glumca Vjekoslava Jankovića iz Osijeka i notama domaćeg zbora Adoro uz vođenje talentirane profesorice Marije Nedić.
Samozatajni Soja
- Što se tiče moje vezanosti uz rodni kraj, mislim da je naš kraj prekrasan pa treba samo malo dalje otputovati kako bi se vidjelo u kojem mi bogatstvu i kojem okruženju živimo. Uvijek ću putovati i iznova se vraćati svome kraju. Uvijek na povratku kažem - hvala ti, Bože, što sam rođen u Posavini, u svojem selu, našoj BiH, kazao nam je Živković. Prof. dr. sc. Antun Lučić (Sveučilište u Mostaru) također je uputio nadahnute riječi o Živkovićevu pjesništvu. Analizirao je njegove stihove i istaknuo kako je nutarnje biće Jose Živkovića samozatajno kao bijeli lovac koji ispod bijeloga ogrtača magijskim jezikom razabire što se zbiva u okruženju. - Svaka riječ nalazi se tamo gdje joj je pravo mjesto, istaknuo je Lučić.