U zaseoku Beriš na Humcu kod Ljubuškog otkriveni su tragovi neolitičkog naselja otvorenog tipa, izjavio je Feni voditelj Odjela za arheologiju Kulturno-sportskog centra Ljubuški Mirko Rašić.
Probnom sondom otkriveni su ulomci neolitičke keramike, kremena i životinjskih kosti u intaktnom kulturnom sloju, u kontekstu potencijalnog naseobinskog objekta. U subhumusnom i humusnom sloju, zahvaljujući recentnoj meoliorizaciji terena, pronađene su velike količine kasno antička keramike koja potvrđuje i znatno kasnije trajno ili privremeno prebivalište.
Arheološki potencijal ovog lokaliteta uočen je terenskim pregledom u okviru projekta „Rimska i kasnoantička nalazišta uokolo lokaliteta Gračine; Dokumentacija i nedestruktivne metode istraživanja“ koji se provodi u suradnji s općinom Ljubuški i Poljskog instituta za arheologiju. Shodno tome, planirana su i realizirana probna iskapanja koja su potvrdila naslućivanje karaktera nalazišta i datacije.
Iskopavanje je organizirano u suradnji Kulturno-sportskog centra općine Ljubuški te djelatnika za arheologiju Sveučilišta u Mostaru, Mirka Rašića i Tina Tomasa, kao i arheologa Josipa Tabaka i studenta arheologije Tomislava Mihalja.
Neolitik ili mlađe kameno doba je prapovijesno razdoblje obilježeno značajnim prije svega gospodarskim i društvenim promjenama koje su implicirale čitav niz novih pojava u materijalnoj i duhovnoj kulturi prapovijesnih ljudskih zajednica. Novuum koji bitno određuje neolitik je gospodarstvo zasnovano na stočarstvu i zemljoradnji, čime je osigurana konstantna i relativno sigurna dostupnost hrane, te sjedilački način života koji je organiziran u naseljima permanentnijeg tipa. Najvažniji aspekt koji se javlja u materijalnoj kulturi neolitičkih zajednica su predmeti od keramike (naročito keramičko posuđe), koji postaju osnovni element u određivanju neke neolitičke kulture. Koje su prema vlastitim afinitetima, i na sebi svojstven način tu keramiku izrađivale i ukrašavale. Keramiku pronađenu na lokalitetu Beriš možemo datirati u srednji i kasni neolitik (5000-3500 g. pr. Kr.).
Općenito kroz prapovijest, kulturno-povijesni razvoj Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri je određen prema geomorfološkim kriterijima. Tijekom neolitika to je možda i najviše izraženo, s jasno izdiferenciranim kulturnim zonama, od kojih je Hercegovina najviše individualiziran areal. Naime, prirodno gravitiranje Hercegovine istočnoj Jadranskoj obali ostala je trajna odrednica ukupnih razvojnih procesa tijekom neolitika koji su u velikoj mjeri kompatibilni s onima dokumentiranima na širem prostoru istočnog Jadrana i Mediterana. Prema tome stariji neolitik Hercegovine obilježava razvoj impresso kulture, srednji neolitik danilske, a mlađi neolitik hvarsko-lisičićke kulture.
Na području Hercegovine poznato je više neolitičkih nalazišta od kojih se izdvajaju Ćiševina u Lisičićima kod Konjica, Zelena pećina iznad vrela Bune kod Mostara, zatim Čaire, Hateljska pećina, Lazaruša i Jejinovača kod Stoca, pa Vukova njiva i Žukovička pećina kod Posušja te Ravlića pećinu iznad vrela Tihaljine u Drinovcima.
Neolitička nalazišta na otvorenom iznimno su raritetna. Lokalitet u Berišu, radi položaja između dvaju rijeka u polju, i goleme koncentracije vode, možda predstavlja neolitsko sojeničko nalazište otvorenog tipa, priopćeno je iz Kulturno-sportskog centra Ljubuški.