Dvorana Narodnog pozorišta u Sarajevu sinoć je odisala bezvremenošću i univerzalnošću Beethovenovog genija, utkanom u svaki takt njegovog kapitalnog djela.
Deveta simfonija, poznata po snažnoj simbolici koju nosi, sama po sebi je kompleksno djelo za čiju je izvedbu potreban izuzetno kvalitetan i mnogobrojan muzički ansambl sastavljen od simfonijskog orkestra, mješovitog hora i četvero solista. Maestro Gianluigi Gelmetti koga smo sinoć imali čast slušati drugi put u glavnom gradu BiH, sa autoritetom, entuzijazmom, preciznošću i nježnošću je vodio izvođače kroz odličnu izvedbu koja je Beethovenovom djelu dala puni smisao. Bio je to jedan od onih koncerata na kojima od početka do kraja osjećate fokusiranu pažnju publike. Poznati dirigent, koji je u svojoj karijeri predvodio vrhunske svjetske orkestre u Europi, Americi, Australiji i Aziji, a u rodnoj Italiji predvodi Operni teatar u Rimu, predaje dirigiranje u Sieni i ima status počasnog dirigenta u Teatru Verdi u Trstu, dobro zna kako iz muzičara izvući maksimum i u tome je i sinoć apsolutno uspio. Orkestar Sarajevske filharmonije za ovu priliku bio je pojačan gostujućim muzičarima iz orkestra Teatra Verdi iz Trsta, uključujući i koncertmajstora. Na isti način pjevači ove 'bratske' operne kuće upotpunili su sastav Hora sarajevske Opere. Kao solisti nastupili su sarajevski prvaci Ivan Šarić - bas i Amir Saračević - tenor, dok su iz Trsta stigle sopranistica Marie Fajtova i mezzosopranistica Simonetta Cavalli .
Sigurno ima mnogo onih ljubitelja muzičke umjetnosti koji žale zašto Beethoven u ovom djelu nije za vokalne soliste predvidio ulogu koja će dulje trajati, jer je njihova dionica jedan od najljepših primjera kvartetske polifonije u historiji muzike. Četvero solista koji su se na sinoćnjem koncertu pojavili pjevajući u loži iznad scene, ostavili su dubok utisak na publiku. Posebno možemo biti ponosni na domaće snage, jer su Ivan i Amar dokazali da Sarajevo ponovo ima kvalitetne muške glasove. Lijepo je vidjeti orkestarske muzičare koji toliko uživaju u izvedbi, što je sinoć bilo očigledno, pogotovo tokom trećeg stava Simfonije. Ipak, sva su očekivanja bila usmjerena na četvrti stav i njegovu poznatu temu. Sinoć je izvedena u svoj svojoj punoći, magično izmamljujući osmijehe na licima mnogobrojne publike. Aplauz je trajao deset minuta, a publika je izvođačima aplaudirala na nogama. O Beethovenovoj devetoj simfoniji mnogo se zna - praizvedena je 1824, a u njenom se četvrtom stavu pojavljuje mješoviti hor i solisti, pjevajući stihove Ode radosti , poeme njemačkog pjesnika Friedricha Schillera . Šireći ranoromantičarske ideje bratstva i jednakosti među ljudima, i Schiller i Beethoven su kroz svoja djela širila viziju jednog boljeg, pravednijeg svijeta. Dva stoljeća nakon toga, ta ideja je i dalje jedno od glavnih filozofskih pitanja današnjice - da li je svijet mira i jednakosti uopće moguć?
Koncert Note mira bio je kruna ovogodišnjeg Mjeseca Talijanske kulture u BiH , kojeg je Ambasada Italije organizirala tokom novembra. Nakon što je dan ranije u Umjetničkoj galeriji BiH otvorena izložba Remek djela kolekcije Farnesina , ovaj koncert, izveden na dvadesetogodišnjicu postizanja Dejtonskog sporazuma, slavio je dvije decenije mira u našoj zemlji. Tako se vrhunska umjetnost koja slavi univerzalne civilizacijske i humane vrijednosti suprotstavila atmosferi zla koja prijeti da nam oboji svakodnevicu.
Da nema umjetnosti i kulture, u što bismo se pretvorili? Zato hvala ambasadi Italije koja nam je ( ponovo ) dovela vrhunsku umjetnost u glavni grad, podgrijala optimizam i učvrstila uvjerenje da dobrota postoji.