Večernji su sati. Oko dvorane Pecara uvijek je živo, vidi se da se tu odvija velik dio života Širokog Brijega, a ima li ljepšeg života od sportskog i kulturnog. Međutim, sad se Pecara i rasplesala. Jer u toj dvorani djeluje i HKUD "Hercegovac". S obzirom na to da su mu se prostorije često "selile", Hercegovac nam djeluje kao mladić koji se odlučio smiriti, i to pred 30. rođendan, piše Večernji list BiH.
To nam potvrđuje i predsjednik ovog društva Jerko Sesar, čovjek koji je bio uključen u njegovo samo osnivanje 1996., a onda je predsjedničku palicu preuzeo početkom milenija i ne pušta je. No nije poput onih lidera koji uzmu dužnost i drže se isključivo nje, već je Jerko i radnik. Ovo društvo gradio je i čuvao u dobrim i lošim vremenima.
Suradnja s HKUD-om "Tomislav"
Na početku, s obzirom na to da vidimo kako su prostorije nanovo obnovljene, pitamo ga što se konkretno dogodilo. - Dogodila nam se suradnja s HKUD-om "Tomislav" Donji Andrijevci te smo se prijavili u sklopu projekta "Mostovi kultura" i dobili 7800 eura. Nakon gotovo 30 godina dobili smo svoje stalne prostorije i adaptirali ih za daljnji rad da se više ne selimo. Iz tog fonda postavljen je parket, urađeni pregradni zidovi, rigips, bojenje, nabavljeni su i ormari za nošnje... - nabraja nam Sesar, dok mu se u međuvremenu pridružuju i njegovi pomoćnici mlađahni Domagoj Karačić i duhom mladi Božo Barać, koji je najstariji član društva. Jerko nam govori da je u posljednje vrijeme urađeno mnogo više od spomenutih 7800 eura, a plan je još toga. - Nabavit ćemo novi laptop, kvalitetan usisivač da je prostorija uvijek čista, a rekonstruirat ćemo i rasvjetna tijela - kaže nam Jerko. Hercegovac je iznimno aktivan. - Imamo oko 70 članova koji plešu, pjevaju, sviraju... Imamo sekciju ručnih radova, novinarsku sekciju, pa i dječju te ovdje sve vrvi kad se okupimo utorkom i četvrtkom te počnu dvosatne probe pod budnim okom našeg koreografa Ivana Baraća i Domagoja Karačića - ističe Jerko te spominje vrijedan rad tajnice Zdravke Zovko, a onda i još jednog člana: - Pasivni član nam je Mile Banožić. Spominjem ga s ponosom jer, iako nikad nije zaplesao, oduvijek je naš član. Svake godine dođe pred Božić i plati godišnju članarinu - kroz smijeh će. Nema značajnijih kulturno-umjetničkih festivala na kojima Hercegovac nije nastupio. - Proputovali su članovi društva cijelu Europu, a u nekim zemljama bili su više puta. Najupečatljiviji nastupi? Vinkovačke jeseni, to je ono naše autohtono, ali istaknut ćemo jak festival u Ankari u Turskoj, bili smo u Ohridu u S. Makedoniji - priča nam Sesar. Čak 9 koreografija izvodi Hercegovac, i to sve u originalnim nošnjama. - To su jedinstvene nošnje. Godine 1996. otišao sam kod fratara na Brig i po njihovim nošnjama rađene su nošnje Hercegovine. Rađene su u Velikoj Gorici, jedan Miličević ih je radio, a danas radimo sami, imamo i žena, a i Baraća koji ih radi - kaže Jerko Sesar. Domagoj Karačić ističe koliko im je posljednji projekt pomogao. - Prijatelji iz Donjih Andrijevaca bili su jako susretljivi i spremni na suradnju. Mogli smo ih nazvati u pola noći te se posavjetovati o svemu - kaže Domagoj Karačić. Hercegovac planira i koncerte. Redovito ih je bilo do pandemije, a onda se sve usporilo. Cilj je pokazati bogatstvo hrvatskoga plesa u BiH. Najveću podršku Hercegovac ima u Zapadnohercegovačkoj županiji, Gradu Širokom Brijegu i Općini Grude. Njihova podrška mnogo znači, ističu.
Zaplesati u stotoj
Dok pričamo o društvu, Božu Baraća, tog vitalnog 76-godišnjaka, pitamo kako prođoše plesne godine. - U trenu, nisam se ni okrenuo - iskreno će Bože pa nastavi: - Prvi put sam zaplesao 1959. godine, a naučio sam kod nas kući. Kod nas je bilo sijelo, a pred kućom prostor gdje se igralo. Rođak je svirao usnu harmoniku i tako sam zaplesao. Onda je u školi bila sekcija tek od 6. razreda i upisao sam se na Brijegu ne rekavši ni koji sam razred, a roditeljima sam govorio da idem na dodatnu nastavu. Nisu ništa pitali jer su mislili da imam neku jedinicu pa da je ispravim, a ja nisam imao loših ocjena, već sam samo htio plesati. Tada nas se 300 prijavilo na audiciju, a meni su samo pokazali kolo i odradio sam ga da su me odmah primili. Tek nakon pola godine saznali su da sam mlađi i da po godinama još nisam za upis, ali bio sam dobar i zadržali su me - prisjetio se Božo svog djetinjstva u širokobriješkom Mokrom i početaka u folkloru. Pitamo ga kako mu je nastupati u Hercegovcu.
- Ma meni je svaki nastup u Hercegovcu dobar toliko da bih ga ponovio. Meni je cilj druženje. Odem na nastup, provedem se, pa se vratim kući i čio sam za preostali rad. I ove dvije probe tjedno su mi odlične. Svjež sam, valjda je tako kad se sklonim od kuće - sa smijehom će vrsni folkloraš. Zaželjeli smo mu da pleše do stote, no on reče da mu je to malo, pa onda, što se nas tiče, neka slobodno i nadmaši stotu plešući, kao i svi članovi Hercegovca!