Preminuo je Veselko Koroman, pao je veliki hrast iz hercegovačke doline pjesnika. Zajecala je čitava dolina kojom je hodio, zaplakalo je nebo pod kojim je, kako reče također velikan poetske riječi Petar Gudelj, "letio umjesto svih nas". Odlepršao je u nebeska poetska prostranstva među velikane duha i riječi. Oko Božića okrenuli smo njegov telefonski broj, a javila se Veselkova supruga Luca i rekla nam je da je njezin suprug vezan za krevet. Luci smo kazali da smo u Večernjem listu objavili članak u kojem stoji da književno djelovanje njezina supruga traje neprekidno već 67 godina! Poslije se javila i kazala da je nabavila Večernjak s tim člankom. Nadali smo se da će prizdraviti i da ćemo se ponovno čuti, a onda smo od Luce dobili poruku da Veselko leži u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Opet smo se nadali da bi mogao prizdraviti, a onda smo od njegove supruge dobili vijest da nas je Veselko napustio u 18 sati 7. siječnja. Poslala nam je i njegovu pjesmu "Ljiljane moj lijepi", koju je napisao u studenome prošle godine u 91. godini života: "Ne boj se,/ ništa mi nije./ Samo što ćutim,/ kao tek rođeno dijete,/ nelagodu strašnu./ I k tome još veću/ tjelesnu bol./ Koju nijedan čovjek,/ nikad, vidio nije./ Ni sućutniju od tebe,/ brate bijeli./ Zato, dođi mi u zagrljaj,/ i na moj lijes kad stigne čas."
Koroman i Šimić
Veselkova smrt najviše je ražalostila njegovu suprugu Lucu, sina Ivana i kćer Josipu, ali i širu obitelj Koroman. Odlazak velikana hrvatske književne riječi iznenadila je i ražalostila njegove prijatelje i poznanike iako je u travnju prošle godine ušao u deseto desetljeće svoga života. Pokop Veselka Koromana obavit će se sutra, 10. siječnja, na novom groblju u Gornjim Radišićima. Ivan Baković, predsjednik Hrvatskih književnika Herceg Bosne, koji mu je prošlog proljeća uručio nagradu "A. B. Šimić" za životno djelo, prisjetio se toga da se Veselko osobnim automobilom iz Radišića dovezao u Drinovce na uručenje nagrade. Tih dana stigao je i na simpozij o Koromanovu književnom djelu, upriličen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u povodu 90. obljetnice rođenja.
Veselko Koroman, po mnogima ponajveći hrvatski pjesnik posljednjih desetljeća, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i redoviti član Akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu, dobitnik je brojnih književnih priznanja, a Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu bilo ga je nominiralo za Nobelovu nagradu iz književnosti za 2018. i 2019. godinu. Na Šimićevim susretima 2024. dodijeljena mu je nagrada za životno djelo "Antun Branko Šimić" Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Dr. Miroslav Palameta, priređivač knjige Koromanovih pjesama u ediciji Hrvatska književnost BiH u 100 knjiga, naglasio je to da je Veselkova poezija najizvorniji pjev u hrvatskoj poeziji druge polovine 20. stoljeća. Usuđujemo se reći da je u 21. stoljeću čak nadmašio samoga sebe! Ovaj pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, književni povjesničar i antologičar rođen je 7. travnja 1934. godine u Radišićima kod Ljubuškog, gdje je živio i pisao od 90-ih godina prošlog stoljeća do smrti. Autor ovog teksta imao je čast družiti se s Veselkom. Znao je navratiti u redakciju Večernjeg lista BiH u Mostaru ili ostaviti knjigu na čitanje i ogled. Ponekad bi iz Mostara navratio u Široki Brijeg na čašicu razgovora. Sjećamo se razgovora o njegovoj posljednjoj zbirci poezije "Bit ću negdje", objavljenoj 2022. godine, posebno o stihovima: "Doista, bit ću negdje, kakav god dok je ičega". Nakon naše konstatacije da je ta pjesma na svoj način sublimat poezije, filozofije i kvantne fizike, nasmijao se. Pisao je i u 91. godini života te imao namjeru to objaviti negdje. Da budu negdje! Vjerujemo da te pjesme Veselkova supruga Luca ima sačuvane. Sjećamo se toga da smo u Večernjaku objavili više nego zanimljivu činjenicu iz njegova života. Naime, u mladosti je veliki pjesnik imao dva prezimena - Koroman i Šimić! Zbog administrativnih razloga morao se odreći jednog prezimena, pa je odabrao prezime Koroman.
Koroman je objavio ukupno 476 pjesama, od čega je njih 115 uvršteno u 71 antologiju, a 214 doživjelo je prijevode na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski i druge jezike. Objavio je ukupno 45 knjiga, a u izdanju Art Rabica i Synopsisa izišla su i Koromanova sabrana djela. Tonko Maroević iznimno je cijenio Koromanovu poeziju, ističući: "Zna dodirnuti nedodirljivo!" U ovom času vrijedi se prisjetiti riječi Đure Vidmarovića, bivšeg predsjednika Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, obrazlažući Koromanovu kandidaturu za Nobelovu nagradu: "Veselko Koroman vjerojatno je najveće pjesničko ime posljednjih desetljeća u suvremenome hrvatskom pjesništvu!" Jesmo li dovoljno svjesni veličine Koromanova književnog djela? Vrijeme je najbolji sudac.
U Abecedariju Hrvata Bosne i Hercegovine stoji da je Koroman srednju i Višu pedagošku školu završio u Mostaru, a diplomirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prvu zbirku poezije "Grad prema sjeveru" objavio je kao član Debatnog kluba mladih pisaca u Mostaru 1957. godine. Koromanov roman "Mihovil" doživio je tri izdanja (1983., 2000. i 2003.), a po više izdanja imale su njegove zbirke pjesama, kritika i eseja. U ovom Abecedariju stoji da je dobio brojne književne nagrade: nagradu zagrebačkog časopisa "Polet" za prozu (1958.), nagradu Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju (1985.), Goranov vijenac za ukupni književni rad (1997.), nagradu Dubravko Horvatić za poeziju (2006.) i Maslinov vijenac smotre "Croatia redidiva: Ča, kaj, što" (na Braču 2015.). Ljubuški je svom velikom književniku 2013. godine dodijelio Povelju sa zlatnim grbom. Prošle godine u izdanju Udruge HKB Bilig i čitlučkog ogranka Matice hrvatske objavljena je knjiga "O pjesništvu Veselka Koromana" dr. Ljiljane Herceg.
Pjesnik za ponos i diku
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i urednik časopisa mostarskog ogranka Matice hrvatske "Osvit". Radio je kao srednjoškolski profesor u više škola, a potom je s Makom Dizdarom uređivao časopis "Život". Bio je koautor s Vitomirom Lukićem i potpisnik Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku u BiH 1971. godine. Ta deklaracija zalagala se za hrvatsku nacionalnu, kulturnu i jezičnu jednakopravnost u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Sarajevskom deklaracijom kolokvijalno je nazvan tekst "Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu", a potpisali su ga hrvatski pisci u BiH Veselko Koroman, Vitomir Lukić, Mirko Marjanović, Mile Pešorda, Vladimir Pavlović, Nikola Martić i Stanislav Bašić. Tekst je nastao kao reakcija hrvatskih književnika u Sarajevu na govor Lazara Amidžića, tadašnjeg funkcionara Socijalističkog saveza BiH, na plenumu Udruženja književnika BiH 8. siječnja 1971. godine. Amidžić je na tom plenumu napao "skupinu hrvatskih pisaca" smatrajući ih odgovornima za nepovoljnu deskripciju kulturnih prilika u članku Grge Gamulina, hrvatskog povjesničara umjetnosti, objavljenom u 12. broju časopisa "Kritika". Pismo sedmorice potpisnika sažet je odgovor na Amidžićeve objede i na tekst Grge Gamulina u "Kritici". U tom pismu piše: "S punom sviješću intelektualne književničke i ideološke obaveze odgovorit ćemo Grgi Gamulinu tek kad se kadrovska struktura u kulturnim institucijama, izdavačkim kućama i glasilima javne komunikacije uskladi prema izbalansiranim nacionalnim interesima; kada se u jezičnoj praksi osjeti prisutnost zaključaka simpozija o jezičnoj toleranciji, a lektori prestanu vršiti masakr nad zapadnom varijantom hrvatskosrpskog jezika i konačno započne razgovor o našem jezičnom standardu; kada ovoj kulturnoj javnosti prestanu dijeliti lekcije savjesti u kojima unitaristička psihologija poprima oblik agonije". Nakon toga uslijedili su silni napadi, ali i kazne za autore i potpisnike tog teksta, kolokvijalno znanog kao Sarajevska deklaracija. Koroman je smijenjen s mjesta urednika sarajevskog časopisa "Život" i prebačen na mjesto korektora.
Valja istaknuti to da je Koroman kao književni povjesničar i antologičar svojim antologijama hrvatske proze, poezije i drame u Bosni i Hercegovini dao nemjerljiv doprinos afirmaciji književnosti Hrvata u BiH. Nevjerojatno je to da je surađivao s oko 70 raznih glasila, među kojima i s Večernjim listom. Od 1996. do 2000. godine bio je savjetnik za kulturu tadašnjeg župana ZHŽ-a Joze Marića, a poslije i djelatnik Ministarstva prosvjete te županije. Hercegovina je tužna zbog smrti svog velikog književnika, ali i ponosna na poetskog barda koji nije išao "malen ispod zvijezda" i "prešao sav u zvijezde". Baš onako kako je pisao Antun Branko Šimić, čije je prezime u mladosti, uz Koroman, nosio i veliki Veselko.