Zavist je kao i sova, ne podnosi svjetlo tuđeg uspjeha. (Njemačka poslovica)
Sve su mačke u mraku crne, a i ljudi u očima mržnje.
Ako nam je želudac pokvaren, svaki nam se zalogaj gadi, a ako nam je duša pokvarena, svaki nam se čovjek gadi.
Mržnja i zavist proširuju pakao. (Njemačka poslovica)
Tko čini dobro nedostojnim ljudima, neće postati slavan dobročinitelj, već budala. (Ezop)
Jači tabači
Ja sam u svakom pogledu besprijekorno čist otkako sam svoj glib pljusnuo po drugima.
Nije pravo da pošteni ljudi ostaju pod sumnjom zato što su drugi hrđavi. (Meša Selimović)
Često slušamo tezu: “Tko je jači, taj tabači” te da je Golijat apsolutni favorit u borbi protiv Davida. Prema tim analogijama, prednost u prometu trebalo bi imati ono vozilo koje ima više konjskih snaga.
Kako se može žaliti da ga gaze ako se načinio crvom? (Immanuel Kant)
- Kako znaš da te susjed mrzi? - Znam po tomu što dotični susjed ima sklonosti mržnji poput mene.
Sve što vidiš kroz prozor može ti pokucati na vrata.
Geslo autokratske raspodjele slobode i odgovornosti glasi: “Meni sloboda bez odgovornosti, a tebi odgovornost bez slobode. Prema tomu, lako je oko svega dogovoriti se ako smo ljudi”.
Društveno strukturirani defekt:
Kolo zaigraše samozvani sveci, kolo zaigraše sve do pakla.
Jedno je oko kralj očiju, dok je izopačeni pogled na svijet potpuno sljepilo.
O sebi sudim prema svetoj knjizi, a o tebi – prema sebi.
Sloboda je imanentna čovjeku; ona je Božji dar jer bi se, bez slobode, ljudsko biće reduciralo na animalnu razinu.
Zbog zlatne groznice Majka Gea dobi vrućicu.
Dovršenu prirodu sakate nedovršeni ljudi.
- Čemu uopće služi voda ako u njoj ne vidim zaradu - pita se nezasitni profiter.
I pijani cicija znade, ozarenog lica, zagrmjeti poznatim stihom: “Nije u šoldima sve”.
Nije se Nebo tek jedanput rasplakalo nad tzv. zemaljskim svetinjama. Tako, primjerice, i najgnusniji zločini mogu biti formulirani “svetinjama”.
“Premda vrši najsramnija djela, mnogi se služe najljepšim riječima”. (Demokrit, 460. - 370. prije Krista).
Navod pogrešne generalizacije:
“Ne možeš vjerovati da je neki psihopat sjekirom napao svoju suprugu”. A na to će njegov sugovornik: “Mene to nimalo ne čudi kad znamo da je to SVUGDJE tako”.
Bog traži prijatelje i zahtijeva ljubav; đavao traži robove i zahtijeva pokornost. (Tagore)
“Bolje se pokoravati Bogu nego čovjeku”. (Natpis na oltaru u crkvi svetog Ive u Podmilačju, općina Jajce)
Psihopatske reakcije:
Zapalio je šumu jer je njegov “genij” ustanovio da je svako drvo krivo, a možemo tek zamisliti što očekivati od našeg “genijalca” ako ga je samo grančica zaparala.
“U koju školu ideš, sine”? – pita otac za koga je vrijeme samo novac.
Kako samo namlati psa kao da je, recimo, čovjek.
Per aspera ad astra
(Preko trnja do zvijezda)
“Muči me jedno pitanje: Kako će netko drugi otkriti moje mane kad to meni ne polazi za rukom?”
Nimalo nas ne čudi što se u nevolji gubi smisao za realnost koliko čudi što se ona gubi (pokatkad i u većoj mjeri) u uvjetima materijalnog blagostanja.
Teza da je čovjek središte svijeta lako je zamjenjiva tezom: “Ja sam središte svijeta!”
Totalitarizam ima toliko širine da može ugostiti sve poroke.
Doktorirao je na polju humanizma, ali mu to nije pomoglo da se odrekne samog
darvinizma. (Što reći - hvali humanizam, a drž’ se darvinizma)
Primjer sadomazohizma:
Moćnik mu glavu puni, a žrtva je na nemoćnome prazni.
“Idoli, idoli, morate se negdje skloniti, evo kreću prevrtala, hoće vam se pokloniti.”
“Lako ćemo oprostiti djetetu koje se boji mraka, stvarna tragedija su ljudi koji se boje svjetla.” (Platon)
“Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlim, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim…
Jao onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu.” (Prorok Izaija)
Ovdje se očito radi o psihopatologiji svakodnevnog života po kojemu privid postaje stvarnost, a stvarnost privid, u kojemu se, primjerice, svjetlo preinačava u tamu, a tama u svjetlo.
Tolstoj će ovu zamućenost iskazati sljedećim riječima: “Tko kaže da živi u svjetlosti, a mrzi brata svoga, taj je još u tami.”
Sunce novca
Crni čovjek, kao davljenik, vapi: “Mraka, mraka! I proklet bio onaj tko mi upali svjetlo!”
Pošteni ljudi ne boje se ni svjetla ni mraka. (Engleska poslovica)
Oftalmolog pacijentu: “Greškom su vas uputili k meni. Vi ste, naime, oslijepili gledajući neprestance u sunce novca.”
Izvore sreće i istinskog zadovoljstva tek nalazimo u našim srcima ispunjenim ljubavlju i toplinom.
Provirimo na časak u riznicu zrele i bezuvjetne ljubavi u kojoj jedino možemo naći zlatni ključ za rješavanje i najzamršenijih slučajeva i problema.
Za ilustraciju navedimo nekoliko odabranih izreka Majke Tereze: “Srce koje ljubi, radosno je srce.”
“Volite, uvijek volite do boli.”
“Ako ne možete nahraniti stotine ljudi, nahranite jednog čovjeka.”
Tolstoj će o ljubavi reći: “Čovjek može bez ljubavi cijepati drva, klesati kamen, kovati željezo, ali s ljudima ne može bez ljubavi.”
Ljubav ostvaruje svoju zrelost iz akta voljenje bez interesa.
O takovoj ljubavi govori američki filozof i psihoanalitičar Erich Fromm. U tom kontekstu Fromm definira razliku između zrele i nezrele ljubavi. Nezrela ljubav glasi: “Volim te jer te trebam”, dok zrela ljubav glasi: “Trebam te jer te volim.”
Na koncu, prilažem jednu svoju pjesmu koja unosi zračak životne vedrine i dječje radosti. Pjesma se zove:
MJESEČEVA USPAVANKA
Iz pjesme se Mjesec razvedrio
Dječjoj se igri priklonio.
Blista sjajem zlatnog medaljona,
Knjigu čita, bajkom mrsi slova.
S djecom se igro skrivalice
Al’ je igri već isteklo vrijeme.
S očiju im briše breme jave,
Iz oblaka zlatni jastuk tkaje.