Zlatni dukat, posebna nagrada manifestacije “Dani hrvatskog filma u Orašju” za doprinos razvitku hrvatske filmske kinematografije, uručen je glumici Nives Ivanković i redatelju Hrvoju Hribaru te za sponzorstvo festivalu gospodarstveniku Tomislavu Antunoviću.
Oblik srca i sjaj ljubavi
Tri posebna festivalska gosta koja su već odavno festival prigrlila kao svoj nisu skrivala emocije kada su im nagrade uručili predsjednik Vlade Posavske županije Marijan Klaić, načelnik općine Orašje Đuro Topić i Ivo Gregurević. Bili su i među najveselijim gostima na posebnoj festivalskoj fešti uz rijeku Savu kada su nam zajedno potvrdili: “Ovo je za nas veličanstveno ozračje, nikada ljepše, toplije, glamuroznije, a ujedno prirodno i primjereno.”
- Od kad sam doznala da ću dobiti nagradu pokušala sam spremiti govor, ali riječi za Orašje i ovaj festival jednostavno ne postoje, kao i u ljubavi, nebitne su. Bila sam u Cannesu, prošla Pulu ispred deset tisuća ljudi na premijeri i dobila Zlatnu arenu, zatim sarajevski filmski festival, ali moj najveći Oscar u duši je Orašje. Najveću tremu imala sam ovdje jer sam dobila nagradu od najboljeg živućeg hrvatskog glumca i ovo je najveća i najcjenjenija nagrada u mom srcu. Ovaj Zlatni dukat je oblik srca i sjaj ljubavi i želim od srca zahvaliti svojim Posavkama i Posavcima jer sam ovdje već domaća. Želim zahvaliti mom velikom prijatelju i kolegi Ivi koji je veliki glumac i veliki čovjek. Ovom prigodom pozdravljam i svoju Sandru Lončarić s kojom ću kititi tamburaše. Velika ti hvala, Posavino, “Tko te nije volio, ne zna što je izgubio”, kazala je Nives u Orašju.
U Posavini je i kruh ljepši
- Uz sva priznanja koja sam dobio u životu, ovo je najposebnije i najdraže jer dolazi iz jednog čudesnog prostora i mislim da nije slučajno. U svemu postoji neka ljubav koja ima logike. Kako je ovdje dobar kruh, kako je lijepo biti ovdje. Čuo sam da je Orašje dobilo ime po nekim orasima, sigurno ne onim mladim, mekanim i zelenim, nego po tvrdim orasima. Mislim da je ovo jedan svijet na kojem su mnogi s pravom polomili zube. Tu mislim na neku tvrdoću izvana i ljubav iznutra. Sve što sam napravio u životu, pokazao sam u Orašju i sve što sam napravio kao redatelj voljelo se s Orašjem. Posljednjih godina dok ne snimam svoje filmove u Orašju gledate hrvatske filmove u kojima postoji i malo moje energije i zrno moga truda. Kroz lica ljudi iz Orašja svake godine se napojimo čudesnom energijom i krenemo u svijet znajući da su to ljudi koji stoje iza nas. Ivo je najbolji hrvatski glumac svog dijela 20. stoljeća, jedan čudesan tip kojim vlada jedan nuklearni talent, ali talent nije dovoljan da bi se bio veliki umjetnik. Postoji dobrota i kod njegovih ljudskih uvjerenja. Nikad vas neće ostaviti na cjedilu kada ste mu partner u nekom kreativnom pothvatu. Ivo je veliko čudo i velika vjernost. Od uspomena s njime tijekom svih godina imam po koji film i jedan debeli album fotografija, kazao je Hribar.
Prijatelj Ivo
Gospodarstvenik Tomislav Antunović uvijek je uz festival u Orašju. Ni on ne zaboravlja svoje korijene i prijateljstvo s Ivom Gregurevićem. - Kao i svaki Posavac, ovaj festival od početka osjećam svojim jer i ja sam rođen ovdje, nedaleko u Ulicama kraj Brčkog. S Ivom sam prijatelj 40 godina, a uz festival od početka. Ivo je duša od čovjeka, pošten, moralan, a doći i uspjeti u velikom gradu iz malog mjesta kao što je Donja Mahala, mogu samo veliki ljudi. U njega sam uvijek vjerovao, ali nisam bio najsigurniji da će festival trajati ovoliko. Ali vidite što je snaga, motiv i želja da se pomogne rodnom kraju. Nakon svega uvjeren sam da će festival doživjeti još desetljeća. Priznanje doživljavam vrlo emotivno i moram zahvaliti Ivi i svima oko njega. Imam 5 nagrada za životno djelo, ali kad kažem da je nagrada iz Orašja i da se zove Posavski dukat, onda je to srcu mnogo draže. Kad sam upoznao suprugu Luciju, sjećam se da je nosila dukate koji su se sjajili na njoj. Dukat ću čuvati na posebnom mjestu, uz obiteljsko blago, kazao je Antunović. •