Navršilo se pet godina otkako nas je napustio veliki hrvatski i bosanskohercegovački redatelj, scenarist i sveučilišni profesor Vlatko Filipović. Preminuo je u Neumu u 84. godini, piše Večernji list BiH. Vlatko Filipović rođen je 11. ožujka 1936. u obitelji otpravnika vlakova male postaje nekadašnje željezničke pruge Dubrovnik – Sarajevo. Postaja je bila Hutovo, sada selo općine Neum. Po ocu podrijetlom je iz Ravnog – selo Turkovići, po majci iz Čitluka – selo Tepčići. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a Filozofski fakultet – skupina jugoslavenskih književnosti u Sarajevu.
Začetnik škole
Umjesto da postane treća generacija željezničara, postao je filmski redatelj. Snimio je četiri igrana filma: "Moja strana svijeta" (1968.), "Deveto čudo na istoku" (1974.), "Nastojanje" (1982.), "Kako ubiti Griega u Sarajevu" (1995.). Snimio je više od 40 dokumentarnih i kratkometražnih filmova, od kojih se do rata ističu: "U zavjetrini vremena" (1964.), "Žedno polje" (1964.), "Zemlja neretljanska" (1965.), "Hop-jan" (1965.) i dr.
Filipović je bio jedan od začetnika sarajevske škole dokumentarnog filma. Radio je kao umjetnički direktor Sutjeska filma te kao urednik u Dokumentarno-obrazovnom programu TV BiH. Predavao je na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Od 2000. do 2004. priprema, snima i slaže neretvansku trilogiju Saga o Neretvi: "Čarobni jug", "Pečat vremena" i "Agonija zelene rijeke". Osim snimanja filmova, radio je i kao umjetnički direktor Sutjeska filma.
Bio je urednik u Dokumentarno-obrazovnom programu TV BiH. Kao vanjski suradnik u zvanju profesora predaje na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, predmet Filmska i RTV kultura/medijska kultura. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu.
U jednoj prilici, za koju bi se moglo reći da predstavlja pogodno vrijeme za svođenje računa, prije svega pred samim sobom, Vlatko Filipović je zapisao: "Veliki smisao mog života bilo je snimanje filmova o životu što je bio oko mene i osjećajima u meni. Činio sam to s ljubavlju i voljom, u potrazi za onim što sam želio iskazati, izreći, u što sam vjerovao. Poslije sam shvatio da su to simboli moje zemlje Bosne i zemlje humske - Hercegovine. Bile su to teme: kamen, običaji, planinsko selo, stećci, kraško polje, obredi, obitelj, franjevci, Sarajevo, multietničnost itd."
Vlatko Filipović od početka je bio i aktivni član HKD Napredak, bio je član Središnje uprave te je vodio Napretkovu Udrugu filmskih i kazališnih radnika i sva je autorska prava svojih filmova ostavio tom društvu. Završni dio svog impresivnog stvaralačkog čina realizirao je kao istaknuti član Udruge "HUM – Mostar".
Film o kraljici
Svjetski je prepoznat Vlatkov talent filmskog dokumentiranja. S HUM-om uspio je realizirati svoja dva posljednja dokumentarna filma "Od Gabele do Huma" i "Hardomilje od davnina" te obilježiti vrijednosnice identiteta i prostora iz kojeg potječemo. Te dvije ključne činjenice, identitet i prostor iz kojeg potječemo, trajno su ga određivale u njegovu cijelom stvaralačkom opusu, kojim je postavio standarde koji će obilježavati desetljeća koja dolaze. Na koncu spomenimo i njegovu sedmogodišnju okupiranost igranim filmom o kraljici Katarini, na kojem je radio do posljednjeg dana sa scenaristom fra Antom Marićem i producentom Mirom Arapovićem.