Jurinko Rajič

Za razliku od nas, vani je animacija traženo zvanje

Za razliku od nas, vani je animacija traženo zvanje
02.06.2017.
u 09:00
Pogledaj originalni članak

I nakon uspješno završenog 2. kampa animiranog filma u Mostaru, za Jurinka Rajiča nema odmora. Osnivač i ravnatelj Festivala animiranog filma u Neumu krenuo je u organizaciju 12. NAFF-a, koji se održava od 24. do 30. lipnja. S najpoznatijim predstavnikom animiranog filma u BiH razgovarali smo o pripremama za NAFF i o položaju animiranog filma kod nas.

Gospodine Rajiču, nedavno je završen 2. kamp animiranog filma u Mostaru. Kako je prošlo?

Kamp crtanog filma je prošao veoma uspješno. Pod vodstvom devet predavača tijekom šest radnih dana ubrzani tečaj crtanog filma je prošlo 36 polaznika. Istodobno napravili su i kratki, jednominutni film. Inače, Kamp je održan pod pokroviteljstvom OESS-a i Fondacije za kinematografiju, a sudionici su bili iz 11 gradova Srbije, Hrvatske i BiH.

Jeste li zadovoljni interesom za školu animacije kod nas, prvenstveno mislim na Mostar i Hercegovinu?

Interesa ima veoma mnogo, a vjerujem da će ga biti još više. Malo je poznato da u Mostaru već četiri godine djeluje Klub animatora Neretva koji intenzivno radi na edukaciji mladih u Mostaru i Neumu. Trenutačno u ova dva grada okupljamo 42 polaznika, a do sada ih je mnogo veći broj prošlo osnove crtanja stripa i animacije.

Možete li izdvojiti neke domaće autore koji su stasali kroz školu animiranog filma u Mostaru?

Zahvaljujući kampovima kao i školi crtanja u Neumu i Mostaru, do sada je šest mladih napravilo svoje autorske filmove. Sabina Pezo, Emir Durmišević, Aleta Rajič, Edin Durmišević, Zdravko Cvjetković i Rajna Rajič su svoj umjetnički put počeli u Neumu i Mostaru i iskreno se nadam da će ga uspješno nastaviti. Inače, njihove projekte je podržala i sufinancirala Fondacija za kinematografiju.

Koji je po vama naš najznačajniji animirani filma od rata na ovamo. Na koji ste najviše ponosni i zbog čega?

To je teško reći jer ih je nekoliko zaslužilo da se istaknu. Što se mene tiče najviše sam ponosan na “Eminu” koja je prikazana u natjecateljskom programu 15 svjetskih festivala. Ali to nije razlog zbog čega sam ponosan. Naime, dugo sam želio da iscrtam Šantićevu Eminu pošto mi je to nekako prava hercegovačka tema. Vjerujem i da sam je uspio realizirati onako kako sam je doživio.

Organizacija Neumskog festivala animiranog filma pa i škole, odnosno kampa, zahtjeva veliki trud, a ne nailazi uvijek na razumijevanje mjerodavnih institucija? Kako sve to uspijevate i jeste li pomalo umorni od svega?

U pravu ste! To je veliki posao koji iziskuje mnogo truda. Doveden si u situaciju da moraš moliti i “prositi” kao da je to samo moj, a ne i širi društveni interes. Svake godine Festival u nekoliko gradova pogleda 8 - 10 tisuća gledatelja. Ulaznice se ni u jednom gradu gdje se projekcije održavaju ne naplaćuju. Za 11 godina “donirali” smo sigurno 70 - 80 tisuća ulaznica, tj. nismo ih naplaćivali jer smo nastojali propagirati animirani film u BiH. Vjerovali smo da će nakon 4 - 5 godina mjerodavne institucije to prepoznati i više podržati u cilju većeg razvoja Festivala. Ponosni smo na to da nas već više od pet godina podržava veleposlanstvo SAD-a i OESS bez kojih bi NAFF bilo nemoguće održati.

Kad se jednoga dana Jurinko Rajič povuče, koga vidite kao svoga nasljednika ili će po najcrnjem scenariju sve pasti u vodu?

Od prvog dana u pripremu i rad Festivala uključeni su supruga i moje dvije kćeri. One sad završavaju studije, a potpuno su upoznate s organizacijom NAFF-a te se nadam da bi one mogle i nastaviti. Jedino se bojim da ne odustanu jer su svjesne koliko ja imam problema i obveza. Uostalom ako i propadne bar smo imali jednu divnu priču.

NAFF je posljednjih 10 - 11 godina izrastao u respektabilan festival pa, usudio bih se reći i u europskim okvirima. Gdje ga vi vidite i može li on još rasti i ponuditi nešto više nego što je to slučaj sada?

NAFF je zaista postao značajan Festival animiranog filma i siguran sam da može biti veliki kulturni događaj na europskoj razini. I ove, kao i prošle godine primili smo preko 700 filmova iz 55 zemalja. Zar to nije dokaz koliki je interes svjetskih autora za NAFF. Samo iz Francuske je došlo 75 filmova, a svoj dolazak su , do sada najavili autori iz SAD, Velike Britanije, Rusije, Izraela, Srbije, Bugarske, Hrvatske, Turske, Poljske…

Sami snose svoje putne troškove da bi došli u Neum! Zamislite šta bi bilo da imamo mogućnosti ugostiti veći broj autora i pružiti im bolje uvjete. Bez obzira na gore navedene ocjene NAFF je po podršci mjerodavnih institucija i sponzora na zadnjem mjestu među festivalima BiH. To ne bi trebalo biti tako jer mislim da ima najviše mogućnosti da postane vrhunski kulturni događaj.

Polako se primiče i održavanje 12. po redu NAFF-a. Jeste li krenuli s pripremama i što možemo očekivati?

Što se tiče ove godine NAFF je već spreman! U natjecateljski program je ušlo 55 a u Panorama program 20 filmova iz ukupno 28 zemalja. Žao mi je što u program nije mogao ući veliki broj dobrih filmova, ali mi je također drago da su iz Srbije ušla dva, a iz Hrvatske četiri filma. To je ipak značajno da iz regije imamo šest filmova na Festivalu. Nažalost iz BiH je ušao samo jedan film iako imamo toliko taletiranih ljudi. Šteta je što se radi tako malo!

Hoćete li ove godine uvesti nagradu “Dušan Vukotić” kao spomen na našega jedinoga oskarovca za animirani film?

Dušan Vukotić je najznačajnije ime animiranog filma bivše države i zahvaljujući njemu Zagreb film je doživio zvjezdani uspjeh. Sve je počelo s njegovim Oskarom te je definitivno zaslužio da nagrada za likovnost i inovacije nosi njegovo ime. Uostalom, NAFF se održava 60-ak kilometara od njegove rodne kuće i ponosni smo što mu odajemo priznanje.

Kad se u vama rodila ljubav prema animiranom filmu?

Ja sam kasno počeo s 29 godina, ali sam se odmah zaljubio u animaciju i evo već 34 godine uživam u svom poslu. To je za mene najljepši posao na svijetu i kad bi ponovno birao odabrao bih isto.

Što preporučujete mladima koji se žele baviti animiranim filmom?

Preporučujem im da budu uporni i ne odustanu. Treba mnogo sjediti i crtati da se usavršiš, ali mislim da se isplati. Ako ovdje ne mogu živjeti od animacije, vani će sigurno imati šansu za uspjehom jer je crtani film jedna od najtraženijih profesija. Ipak mislim da će doći vrijeme da će i kod nas biti bolje mogućnosti za rad.

Koji vam je omiljeni crtani film uopće i najdraži autor?

Vječni Disneyjevi - “Snjeguljica i sedam patuljaka”.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.