Na Kamernoj teatarskoj sceni mostarskog Centra za kulturu u četvrtak, 26. studenoga 2015. godine, u 19.30 sati bit će upriličeno premijerno izvođenje poetsko-scenske izvedbe “Život je kratak, a čežnja beskrajna” na poeziju pjesnikinje Dore Pfanove. Projekt je za scenu priredio istaknuti mostarski kulturni djelatnik Salko Šarić, uz sudjelovanje glumaca Diane Ondelj-Maksumić i Nedžada Maksumića. Dora Pfanova rođena je 30. listopada 1897. u Zemunu, gdje joj je otac bio profesor u zemunskoj gimnaziji. Djetinjstvo je provela u Mostaru. Realnu gimnaziju pohađala je u Sarajevu, gdje je položila maturu. Filozofski fakultet apsolvirala je u Zagrebu (romanistika i posebna filozofija). Doktorski joj je rad bio o temi “Snovi i njihovi uzroci”. Predavala je francuski i njemački jezik u gimnaziji u Zagrebu, na Gornjem gradu. Bavila se prevođenjem s engleskog i francuskog jezika. Pisati je počela vrlo rano, još u djetinjstvu. Prva joj je pjesma tiskana 1918. u trećem broju “Književnog juga” u Zagrebu. S ovim časopisom surađuje za sve vrijeme njegova izlaženja. Surađivala je s književnim časopisima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Pisala je i prozu, novele i eseje, u zagrebačkim i sarajevskim novinama. Umrla je u Zagrebu 21. srpnja 1989. godine. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu objavilo je posmrtno njene “Sabrane pjesme” 2002. godine. Za njeno stvaralaštvo Vlatko Pavletić je 1963. godine zabilježio kako je “najautentičnija poezija koju je kod nas u međuratnom razdoblju pisala žena” te kako se “pod njezinim jezikom znao svezati unutarnji vjetar u riječ od koje i mi danas moramo zadrhtati prije nego što nas umiri”. I zaista, njena poezija otkriva odnose koji postoje između prvih principa i potonjih životnih istina. - Poetsko-scenskom izvedbom “Život je kratak, a čežnja beskrajna” vraćamo, barem nakratko, Doru Pfanovu Mostaru, gradu njenog djetinjstva kojemu je posvetila i jedan dio svoga pjesničkog opusa - zapisao je o ovom činu Salko Šarić.
Centar za kulturu