S početkom pandemije koronavirusa primirila se i scena izvornog narodnog stvaralaštva koje je u prošlom desetljeću dosegnulo zavidnu razinu. Bilo je nastupa u posljednjih godinu, dvije dana, ali nije to na onoj razini na koju su i društva, a i poklonici te vrste zabave naviknuli, piše Večernji list BiH.
Kako bismo proniknuli u suštinu nametnutu silom prilika, posjetili smo Zlatka Glavinića u Babinom Dolu kod Neuma, predsjednika HKUD-a "Linđo" i majstora za izradu starih glazbala, na kojima sve od reda svira. S obzirom na to da je u posljednje gotovo tri godine bilo manje aktivnosti, krenuli smo s pitanjem o stanju u oblasti čiji je vrsni poznavatelj.
- Svega je manje bilo, bilo je manje druženja, bilo je manje raspoloženja, bilo je manje zadovoljstva. Nisam posustajao u tom razdoblju, živio sam svoj život onako kako sam navikao, bavio sam se onim čime se bavim cijeli život, u radionici sam našao svoj mir, svoje zadovoljstvo, družio sam se s prijateljima, nisam dopustio da se otuđimo jedni od drugih, iako nije bilo lako u eri svih tih ograničenja. To je razdoblje, nadam se, iza nas. Živim kako sam navikao, borim se, trudim se, radim. Plasman, prodaja izvornih glazbala je opala, s tim ne mogu biti zadovoljan, ali, Bogu hvala, preživio sam. Nastupi, ponude su tu, pa ćemo na njih odgovoriti u skladu s mogućnosti.
Igrom slučaja zatekli smo vas u izradi dviju lijerica, u kojoj je fazi posao?
- Zatekli ste me baš u poslu, otprilike je završena trećina. Ima tu još mnogo posla. Našli ste me u nekom posebnom raspoloženju kada uživam u onom što radim, volim to što radim i jedva čekam kada će prosvirati.
Koliko je potrebno za izradu jedne lijerice?
- Ovisi o tome koliko radite, ovisi o raspoloženju, nije čovjek uvijek iste volje za rad. Nekad je pad volje zbog energije, zbog nečega, zbog raznih okolnosti, ali kad uđem u radionicu, nastojim se maksimalno koncentrirati.
Trebaju sigurno dva, tri dana za izradu jedne lijerice?
- Više, više, ali kažem, opet sve ovisi o tome koliko se radi. Ako želimo vrhunsko glazbalo, a ja se trudim da tako bude svako, treba se zaista potruditi oko izrade - kaže Glavinić te na upit koje drvo preferira za izradu, nastavlja:
- Ove koje radim su od javora, a inače ih izrađujem od smreke, oraha, kruške i trešnje, ali najzahvalniji je javor.
Po onoj narodnoj - "gusle javorove najbolje sviraju"?
- Za glazbala je javor na prvom mjestu. Drvo nabavljam u Bosni, po sirovinu idem u Bosnu, a izrada je u Hercegovini, ha, ha, ha... Inače radim lijerice, gusle, diple, dvojnice, frulice, ujedno i sve te instrumente sviram. To radim cijeli život, to je osnova moje životne filozofije.
Kažete da se pandemija negativno odrazila na prodaju glazbala, kako je u svemu tome prošlo društvo čiji ste predsjednik?
- U posljednje tri godine prodaja i potražnja za glazbalima jako je pala, gotovo ništa. Smatram da je čovjeku luksuz uzeti instrument, a biti gladan kruha. Ali ima onih kojima je to zadovoljstvo, pa odvoje novac i za diple, i gusle i lijericu. Ima i takvih. Što se tiče nastupa HKUD-a "Linđo", kako je sve bilo blokirano, prorijedili su se, čekam, kao i svi drugi, da se otvore vrata slobode pjesme i plesa. U protekle tri godine djelovali smo u nekom užem krugu. Ali sada već imamo ponude za nastupe. Nadam se da će to krenuti opet kako smo naviknuli - kaže ovaj virtuozni svirač na narodnim glazbalima, a ne samo majstor te na opasku o skulpturama kojima je okružen, nastavlja:
- To je sve dio mene, to je moj svijet, ali pronađe se ljudi kojima se to svidi pa se nešto proda. Nekako mi se teško rastati od toga jer planirao sam se baviti seoskim turizmom, pa bih tako prezentirao i ove skulpture. Međutim, to mi nije primarno jer su ovi neobični oblici dio mene. •