Predstojećeg tjedna otvara se prva prava politička bojišnica nakon godišnjih odmora jer će se na dnevnome redu Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH naći izmjene Izbornog zakona BiH. Iako su u prvome planu prijeporne odredbe oko naziva općina u Republici Srpskoj, kao i odredbe koje se tiču grada Mostara, ipak najvažnije promjene unijele bi odredbe oko ponovnog uvođenja zatvorenih izbornih lista. Ovaj prijedlog sastavni je dio dogovora SNSD-a i SDP-a. Ove izmjene koje su na izvjestan način korak unatrag već su kritizirali predstavnici međunarodne zajednice, a zbog dosadašnje matrice prijevara s izborima predstavnika iz reda pojedinih naroda, najčešće Hrvata, u političkim kuloarima se tvrdi kako bi ovaj sustav bio još lošije rješenje upravo za najmalobrojniji narod.
Na udaru srednja Bosna
Kritičari ovoga zakona tvrde da se zatvorenim listama multipliciraju mogućnosti zloupotreba oko nacionalnih predstavnika, napose u Domovima naroda. Naime, dosadašnja praksa je pokazala, uz izvjesne iznimke poput slučaja Željka Komšića, da u najvećem broju slučajeva birači glasuju za predstavnike iz vlastitog naroda. U slučaju pak uvođenja zatvorenih lista, gdje birači ne bi mogli izravno glasovati sustavom preferencija, otvorile bi se mogućnosti tzv. višenacionalnim strankama da razrade pravu križaljku prijevara te da bez njih ne bi bila moguća uspostava vlasti. Procjenjuje se da na taj način Hrvati ne bi bili u stanju izabrati više od natpolovične većine izaslanika u Domu naroda kroz županijske skupštine, a kamoli ikada više ostvariti dvotrećinsku većinu koja je ključ ravnopravnosti ovoga naroda u vlasti. Tako bi u središnjoj Bosni bilo posve nerealno očekivati, s obzirom na ratno stradanje i demografski pad Hrvata, da se ikada više mogu izabrati dvojica od trojica izaslanika za Dom naroda Federacije BiH.
“Riješeno” hrvatsko pitanje
Ubuduće bi ta mjesta s velikom izvjesnošću podijelile ‘multietničke’ stranke. Uz zadržavanje sadašnjeg načina izbora izaslanika u Dom naroda bošnjačke županije i stranke bi mogle izabrati polovinu hrvatskih izaslanika, čime bi se definitivno “riješilo” hrvatsko pitanje. S takvim sustavom Hrvati ne bi mogli utjecati ni na uspostavu vlasti na državnoj razini jer se Vijeće ministara konstituira ovisno o političkoj volji Parlamenta, a čiji se pak gornji Dom naroda bira iz federalnog nacionalno koncipiranog doma. Sreća je utoliko što zakon vjerojatno neće dobiti potporu, ali opet zbog bošnjačkih i srpskih prijepora.