Ismet Hadžić bio je Dinamova legenda koja je preminula 2015. godine, a jedno vrijeme je živio kao beskućnik u Zapruđu. Kada je Dinamo čuo za njegovu tešku životnu priču, doveo ga je u Maksimir kao trenera mlađih kategorija i tako mu spasio život. Inače, spavao je u starom automobilu kada je ostao bez stana koji nije uspio prodati, a lažni prijatelji nisu mu se javljali.
Član je Dinamove generacije iz 1982. godine s kojom je vratio plavima naslov nakon 24 godine. Za Dinamo je odigrao 145 službenih utakmica te pet za reprezentaciju Jugoslavije. Ne jednom prenosili su mediji kako je Hadžija prošao puni životni krug, od slave Dinamova centarhalfa, za kojeg je Ćiro Blažević rekao kako ima "kompjuter u glavi", pa do spavanja na Bundeku i života u automobilu. Razlog – previše je volio prijatelje, beskonačne posudbe nisu se beskonačno i vraćale. Velikih transfera nije imao, jednom je trebao u Fenerbahçe.
Imao je lijepu karijeru i bio poznati nogometni lik 80-tih godina u Zagrebu, pred kraj karijere imao je ponudu iz Las Vegasa da igra mali nogomet, ali Miroslav Ćiro Blažević tada je inzistirao da ostane u Maksimiru, što je Hadžić prihvatio.
- Bio sam u jako, jako teškoj situaciji. Ostao sam bez svega. Posudio sam nekim prijateljima 80 tisuća maraka, a prijatelji se više nikad nisu javili. Kako je to počelo? Počeo sam prijateljima posuđivati novac, od 10 do 100 tisuća eura. Bio sam tako odgojen pa sam pomagao svima koji su me tražili. Sjedili bismo za stolom, a netko bi rekao: 'Treba mi pet, deset tisuća da se izvučem' i ja sam mu ih dao jer meni u tom trenutku nije trebalo. Nisam bio škrt. A onda je došla kriza. Ljudi nisu vraćali ili su vraćali premalo. Neki su me počeli i izbjegavati. Posebno sam bio slab kada bi spomenuli djecu - rekao je jednom prilkom Hadžić.
- I danas bih im vjerojatno za njih posudio. Ali shvatio sam tužnu istinu: ako hoćeš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura. A onda sam još zaronio i u alkohol, pa mi je piće odnijelo i ostatke ostataka. Na dnu me našao Zlatan Arnautović, koji je preko novinara, pokojnog Ivice Šanteka, pokrenuo akciju za moje spašavanje.
Završio je tako što se na javnim mjestima kupao i sređivao u jednom parku u Zagrebu. "Ne mogu reći da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živeo… Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega", završio je Hadžić.