Danas će na stazu Vaires-sur-Marne nautičkog stadiona izaći Matija Marinić, kajakaš na divljim vodama. Ovo su mu druge Igre, u Tokiju nije uspio izboriti plasman u finale. Sada su želje sasvim drugačije.
– Naravno, cilj je ući u finale, među 12 najboljih. Prvo moram danas odraditi dvije kvalifikacijske vožnje. Na startu nas je 20, a 16 prolazi u polufinale. Objektivno, to ne bi trebao biti problem. U nedjelju je na rasporedu polufinale i odmah finale. Da bih se plasirao u finale, moram biti među prvih 12 nakon polufinalne vožnje. Stazu dobro poznajem, tu sam često na pripremama. Mogu slobodno reći da poznajem svaki djelić staze. Sad, hoće li to biti prednost ili ne, vidjet ćemo – rekao je Marinić.
Forma?
– Odlična. Sve sam ove sezone podredio nastupu u Parizu, čak sam smanjio broj nastupa na svjetskim kupovima.
Kako je u olimpijskom selu?
– Meni super. Cimer sam s veslačima. Do staze nam treba 45 minuta autobusom. Dobro, sad kad su svi došli bila je malo gužva s terminima treninga, ali snalazim se. Što se tiče hrane, ničega ne nedostaje. Najviše jedem voće i meso. Čuo sam da oni koji zadnji dođu na ručak nemaju baš neki izbor, ali ja sam se dobro organizirao i stižem na vrijeme – rekao je Matija.
Njegov trener Stjepan Perestegi u Pariz je došao kombijem iz Zagreba.
– Gledajte, bolje da čamac ide kombijem gdje je zaštićen i sigurniji nego da smo ga slali avionom. Dovoljno da na kajak padne torba i slomi ga i gdje smo onda? Nigdje. Navikao sam putovati kombijem po cijeloj Europi, išao sam čak do Londona. Naravno, ne idem sve u jednom danu. Najčešće prespavam u Augsburgu gdje smo kao doma jer smo tamo voziti stotine utrka – istaknuo je Perestegi koji je 1995. osvojio momčadsku srebrnu medalju u slalomu u kanuu jednosjedu na Svjetskom prvenstvu u Nottinghamu s kanuistima Dankom Hercegom i Zlatkom Sedlarom. Nastupio je i na Igrama u Barceloni 1992. godine.
Koliko je spreman Matija?
– Mislim da je dobro pripremljen. Stvarno smo jako trenirali za ove Igre. Naravno, treba se prvo plasirati u polufinale, mislim da to neće biti problem. Moram pohvaliti da imam dobru podršku mladih hrvatskih trenera koji su se pojavili u zadnje dvije-tri godine. Prije sam sve morao sam raditi, organizirati, brinuti se o svemu. Sada kada imam pomoć još mi je veći gušt raditi – istaknuo je.
Još da u Zagrebu imate gdje trenirati...
– U Zagrebu odrađujemo bazične treninge, nekih 40 posto, a onda se selimo, postajemo nomadi, s bazom u Ljubljani gdje imamo unajmljen stan zbog treninga na njihovoj stazi. Nažalost, mi ne možemo trenirati na Savi iako naša rijeka ima potencijal za izgradnju staze kod toplane u Zagrebu. Projekt postoji i bilo bi ga vrlo lako financirati jer bi se, osim kajak-staze, na tom objektu napravilo i ekološko postrojenje za proizvodnju električne energije koje bi za 10-ak godina vratilo uloženo – zaključio je Perestegi.