Sa svojih 216 centimetara i dominacijom u reketu, ali i sa simpatičnom osobnošću, 23-godišnji Čitlučanin Ivica Zubac sve je veća priča u NBA ligi.
Najpoznatiji američki sportski tjednik Sports Illustrated o njemu piše da je ulaganje LA Clippersa od 28 milijuna USD u njega (za četiri godine) vrlo isplativa investicija, dok ga poslovni mjesečnik Forbes vidi kao buduću veliku NBA zvijezdu.
- Kada sam potpisao takav ugovor bilo je dosta podijeljenih mišljenja. Jedni su govorili da je to za klub dobro, a drugi da sam precijenjen. Clippersi su s tim ugovorom pokazali da vjeruju u mene, a ja sada želim dokazati da sam toga vrijedan. Čini mi se da mi to, zasad, polazi za rukom jer već sada ima ljudi koji misle da ja vrijedim i više od ovog ugovora. Ima NBA-jevaca kod kojih bi ugovor koji rješava egzistenciju ugasio žar entuzijazma, no to nije slučaj s ambicioznim hrvatskim košarkašem. - Ja ima osjećaj odgovornosti da moram opravdati takvo ulaganje.
Clippersi su doveli vrhunske igrače, razmijenili su sve pickove na draftu da bi složili momčad koja može osvojiti naslov, a u tom društvu su htjeli imati i mene. I zato ja nikako ne smijem biti najslabija karika.
U okruženju ponajvećih NBA zvijezda kakve su Kawhi Leonard i Paul George, Ivica je svjestan svoje uloge. I pri tome se drži one Kukočeve da je osvojiti prsten važnije od osobne statistike. - Da igram u sastavu s dna lige vjerojatno bih igrao puno više od ovih 18 minuta i imao bih puno bolju statistiku. No, ja želim biti u momčadi koja je kadra osvojiti naslov jer, pričali su mi neki NBA veterani, takva prilika ukaže se možda jednom u karijeri, a nekima nikad.
U moje prve dvije NBA godine igrao sam za momčad (op.p. Lakersi) koja je, u dvije sezone, sveukupno skupila 40 pobjeda i svaki put kada sam išao na utakmicu razmišljao sam koliko ćemo izgubiti tu večer, da li 20 ili 30 razlike. Takvim utakmicama nisam se radovao, no ovo je posve drugačiji osjećaj. Bolje je boriti se za nešto nego za ništa, nego imati bolju statistiku. No, kada zagrebete ispod standardnih brojki, njegova je statistika i sada, u odnosu na minutažu koju ima, jako dobra. - Raduje me podatak da sam drugi u obrani obruča što će reći da suparnici imaju drugi najlošiji prosjek šuta kada pokušavaju zabiti preko mene, odmah iza najboljeg defenzivca lige Goberta. Već se stvara slika o meni kao dobrom obrambenom igraču, a treneri me nikad nisu smatrali takvim. Da mi je netko prije par godina kazao da ću biti tako dobar u toj vrsti statistike ne bih mu vjerovao, no pomogao mi je trener Doc Rivers koji mi je objasnio kako da budem zvijezda u svojoj specifičnoj ulozi.
A ta uloga zasad još ne podrazumijeva ciljano spuštanje lopti na njega u napadu. - Trenutno radim prljavi posao, postavljam blokove, krećem se bez lopte, a sve što postignem dođe iz mog rada. Ili kada se odrolam u reket, nakon bloka, ili kada uhvatim loptu u napadu i zabijem, a ponekad šutnem i s poludistance i to dosta dobro pogađam. Ciljano mi u reket spuste možda jednu-dvije lopte po utakmici, no pored takvih napadačkih kapaciteta kakve imamo to ionako nije stil naše igre. No, ja sam jako zadovoljan. Imam samo 23 godine, a u momčadi koja se bori za naslov prvaka započinjem utakmice u petorci. Radim na svim segmentima svoje igre i kada se poveća moja uloga bit ću spreman.
A ona bi se mogla povećati onog dana kada trener odluči da Ivica treba šutirati i trice i tako svojim vanjskim suigračima otvarati prostor za prodor. - Kad taj dan dođe ja ću biti spreman. Ove sezone sam puknuo samo dvije trice i obje sam promašio. Kada sam ih šutirao, nitko mi nije prigovorio. Čak su me i poticali da ih šutiram još više, no ja čekam da mi dođe samopouzdanje i da mi to bude uloga u momčadi. A trenutno je moja uloga takva da momčad ne treba da ja šutiram trice i ja ne želim izlaziti iz te uloge.
U želji da doista bude zvijezda u svojoj ulozi, u svojoj kući u Los Angelesu, Ivica ovih dana trenira s maksimalnim intezitetom. Dakako, ono što se u četiri zida može izvoditi. - Za ovo vrijeme izolacije čak sam skinuo i jedan, dva kilograma a i za jedan posto sam smanjio postotak potkožnog masnog tkiva. Zapravo, što se tiče tijela, ja sam sada bolji nego dok je sezona trajala jer imam više vremena za rad na sebi. Tri puta tjedno treniramo preko zoom aplikacije, a triput radimo kondiciju sami, ali po programu. Svima nama, klub je kući poslao dosta rekvizita za trening pa tako i sobni bicikl.
Pored toga, ja znam otići trčati. Mi živimo u mirnijem kvartu, kuća nam nije na glavnoj ulici već su to sve male ulice i puno je privatnije. Osim treninga, klub organizira i video zoom druženja sa spoznatim sportašima iz drugih sportova. - Prije par tjedana smo u gostima imali Mikea Tysona, bio nam je i slavni quaterback Payton Manning, a planiraju i neke glumačke zvijezde.
A holywoodske zvijezde koje sve češće dolaze na njihove utakmice. - Još uvijek ih ima više na utakmicama Lakersa, no dolaze oni i na naše utakmice, a neki od njih dođu i u svlačionicu. Imao sam čast upoznati dosta slavnih glumaca, a najjači dojam na mene ostavio je Denzel Washington koji je došao i u naš trening centar. U našoj svlačionici vidio sam i Adama Sandlera, Dwaynea Johnsona ali i boksača Evandera Holyfielda. Inače, Kristina i ja smo išli na dosta holywoodskih premijera, a na jednoj od njih mi se javio Samuel L Jackson koji mi je dao do znanja da zna tko sam, a nekoliko mlađih glumaca čak me pitalo i za zajedničko slikanje. U kuću u kojoj živi sa svojom zaručnicom Kristinom, Ivica se uselio prošlo ljeto.
- Kada sam kupovao kuću, vodio sam se idejom da je nekretnina uvijek dobra investicija, pa makar ja završio u nekom drugom klubu i drugom gradu. Dojadilo mi je stalno se dogovarati sa stanodavcima a i stalno sam imao osjećaj da nisam svoj na svome. A kuća će uvijek biti moja, a ona je locirana tako da sam 7-8 minuta vožnje udaljen od mog radnog mjesta odnosno trening dvorane Clippersa. Dakako, sada svi znaju da živim blizu pa argument da sam zapeo u prometu više ne mogu koristiti ako bih zakasnio na trening.
Već tjednima Ivica iz kuće izlazi samo radi kupovine, i pokojeg trčanja, i priznaje da mu nedostaju čari Los Angelesa. Ali i socijalna dinamika momčadi kojoj pripada. - Kristina i ja nismo naviknuli biti ovoliko skupa jer ja dosta putujem. Nedostaju nam izlasci na večeru, u kino, druženja s prijateljima. Meni pak nedostaju suigrači i sva ona zafrkancija koju unutar momčadi imamo. Trenutno dosta roštiljam jer to je ono što tijekom sezone ne stignem ili mi se neda, a sada se usavršavam u spravljanju steakova. Načekat će se Ivica, kao i njegovi suigrači, do prve utakmice. Ono što će sigurno kasniti, a možda se niti ne dogodi, jest završetak NBA sezone. NBA momčadi su u svojevrsnoj karanteni još od 11. ožujka.
- Ono što znam jest da bi se klupski trening centri trebali otvoriti 11. svibnja. Da bi se moglo igrati igračima je potrebno desetak dana individualnih treninga a potom i dva tjedan timskih. Zato i postoje planovi da se sezona igra i u srpnju i kolovozu jer NBA sezonu želi završiti pod svaku cijenu, dakako uz primjerene epidemiološke uvjete. Mi još ništa ne znamo. NBA liga čeka te brze testove na koronavirus i to bi bio veliki korak ka igranju utakmica. Zasad svi treniraju kod kuće, pogotovo momčadi koje su se plasirale u doigravanje, koje se za to bore ili za to još uvijek imaju izgleda.
Zbog svega toga sljedeća sezona mogla bi početi kasnije. - Ako ova sezona završi tako kasno, onda ona sljedeća mora početi kasnije, a da bi se sve vratilo u ritam od prije onda bi ta sezona trebala biti skraćena. Za Clipperse bi bila velika šteta da se sezona ne završi jer jako dobro stoje na kladionicama. - Od početka smo znali u kakvoj ćemo situaciji biti jer smo složili jedan od najboljih sastava u NBA ligi. Prihvatili smo ulogu favorita pa se tako i ponašamo. Ako se sezona nastavi imat ćemo jako dobre izglede da osvojimo naslov. A ako se to dogodi, NBA prvaci bi se mogli pojaviti u Lijepoj Našoj.
- Ništa u tom smislu nije dogovoreno, ali smo pričali o tome da ćemo to učiniti. Ja bih volio ugostiti suigrače. Njima bi to bilo super, a za hrvatski turizam bi to dosta značilo. U tom smislu ću lobirati i dalje u čemu imam i podršku od nekoliko igrača. Paul George je već bio u Hrvatskoj, a rekao mi je da želi doći ponovo, a Patrick Beverly kaže da će to napraviti i ako ne osvojimo naslov.
Nije samo NBA naslov trebao biti razlog dolaska igrača Clippersa u ove krajeve. - Moja zaručnica Kristina i ja smo za kolovoz ove godine zakazali svadbu i ona se trebala održati u Mostaru. No, kao što su odgođene Olimpijske igre za godinu dana odgođena je i naša svadba. Kao i u mnogim slučajevima, i Ivici je ova pandemija omogućila da puno više vremena provede sa odabranicom srca svoga. - Kao što mi ne treniramo, tako niti Kristina ne može ići na treninge jahanja. Stoga kod kuće gledamo filmove, serije, igramo društvene igrice, slažemo puzzle, sunčamo se u dvorištu.
Srećom, baš neposredno prije karantene nabavili smo ležaljke. No, kada je u pitanju pomaganje sunarodnajcima, Ivica se nije izležavao. U vrijeme nevolja koje su snašle njegove dvije domovine, BiH i Hrvatsku, pokazao je da ima veliko srce uključivši se u tri dobrotvorne akcije. Kao član košarkaške reprezentacije sudjelovao je u donacijama za saniranje posljedica potresa u Zagrebu ali i u akciji skupljanja sredstava za kupnju inkubatora za prerano rođenu djecu za bolnicu u Petrovoj.
- Ja sam od svoje 13. do 19. živio u Zagrebu, a ljeti i sada budem tamo, i to je neka moja obveza da pomognem tom gradu u kojem imam i puno prijatelja. Pomogao je prilogom i Domu Zdravlja u svom rodnom Čitluku, no s takvim stvarima on se ne želi hvaliti. Ali se zato voli pohvaliti sa svojim košarkaškim rođakom koji mu je bio uzor. - Bivši NBA igrač i hrvatski reprezentativac Zoran Planinić moj je rođak. Moj djed s tatine strane i njegova baka s mamine strane su brat i sestra. Ja sam iz sela Padalovina na ulazu u Čitluk, a on je odrastao u Krehin Gradcu, ali je često dolazio u Padalovinu. Kada je on otišao u NBA ja sam imao šest godina i premda nisam znao tada što je to NBA liga znao sam da je rođak napravio nešto veliko. Kasnije me fasciniralo da je netko iz mog sela otišao u NBA i da je taj netko još i moj rođak. To mi je bio prvi poticaj da se počnem baviti košarkom. Kada bi dolazio u rodni kraj, s aureolom NBA igrača, Zoki je puno pažnje poklanjao svojim rođacima.
- Kada bi ljeti došao u svoj rodni kraj, Zoki bi mog brata, mog rođaka i mene odvezao na bazene i svi mi se mi osjećali važni jer smo u društvu NBA igrača. A znao nas je odvesti i na igralište pa bi s nama odigrao basket. A tada ni sanjao nije da će biti u prilici nadvisiti slavnog rođaka koji i sam za Ivicu kaže da je u prilici postati igrač koji će u NBA ligi ostaviti vrlo dubok trag.