Ulice Pokrovskoga, rudarskog grada u istočnom dijelu Ukrajine, prekrivene su hrpama knjiga koje čekaju da budu uklonjene kamionom. S druge strane ceste dva muškarca skidaju znak sa supermarketa koji je zatvoren prije nekoliko tjedana. Neposredno uz stanicu vlak za evakuaciju čeka na polazak, dok se ljudi pripremaju za bijeg.
Pokrovsk se brzo prazni. Rusi su sada na 11 kilometara udaljeni, dovoljno blizu da grad može biti pogođen nakon neumornog napredovanja koje je osvajače dovelo do područja koje je ranije smatrano sigurnim. Strahujući od najgoreg, ukrajinski dužnosnici dali su ljudima dva tjedna za napuštanje grada.
Marina (33) čeka ispred stanice sa svoja tri djeteta, Angelinom, Marijom i Oleksandrom, okružena pakiranim stvarima. Njihovo odredište je Rivne, grad na zapadu Ukrajine. Kaže da nema drugog izbora nego napustiti mjesto gdje je odrasla s obitelji. "Kuća naših susjeda je pogođena – tada sam shvatila koliko je opasno. Morali smo se preseliti", objašnjava ona za Guardian.
Iako Marina vjeruje da čini pravu stvar, teško je odreći se svega što poznaje. "Osjećam samo bol", priznaje, dodajući da se boji da mnogi lokalni ljudi još nisu odlučili napustiti grad. "Još uvijek mnogo ljudi ostaje, a ne shvaćaju koliko je opasno. Preopasno je, pogotovo ako imate djecu."
Vruć je ljetni dan, s temperaturama koje sežu do 35°C, a nekoliko stotina ljudi čeka ili se ukrcava na vlak. Svi su prisiljeni napustiti Pokrovsk zbog postupnog sloma obrane na središnjem dijelu istočnog fronta. Pritom je pad Avdiivke u veljači označio ključan trenutak, dok je američka vojna pomoć bila blokirana u Kongresu. Unatoč tome što je pomoć obnovljena u travnju, ruske snage su uspjele zadržati prednost zahvaljujući brojnim pješačkim napadima uz podršku teškog granatiranja. Ukrajina se mučila s izgradnjom učinkovitih obrambenih linija, što je dovelo do kritike zbog neorganiziranog povlačenja.
Unutar vlaka je vruće i pretrpano. Životi su smješteni u kovčege i vreće, neki su preteški za nošenje bez pomoći. Mnogi su ponijeli kućne ljubimce, posljednji znak veze s domom koji su morali napustiti. Putnici kreću na 21-satno putovanje prema nepoznatim dijelovima zemlje, ne znajući hoće li se ikada moći vratiti.
Tetiana, koja se osjećala nesigurno u svom stanu na trećem katu, sjedi pored 73-godišnje Nini, koja je prisilno evakuirana iz Kurakhova, grada 32 kilometra južno. Nasuprot njoj sjedi Vera iz Novopavlivke, sela bliže fronti, koja objašnjava da je otišla zbog "neizdržive situacije". "Nadali smo se da Rusi neće doći ovamo, ali su se u posljednjim tjednima vrlo približili. Eksplozije se sada stalno mogu čuti."
Na dan kada Guardian posjećuje Pokrovsk, zvukovi rata su rijetki i udaljeni, a grad je živahno mjesto s mnogim ljudima na ulicama, bilo da ostaju ili odlaze. Serhij Dobrijak, šef vojne administracije, izvještava da je od 10. kolovoza 4.300 ljudi, uključujući 1.000 djece, napustilo grad. Ipak, većina stanovnika, oko 58.000, još uvijek ostaje, što pokazuje da je rusko napredovanje iznenadilo grad.
Na istoku, bliže frontu, situacija je još kritičnija. Oleksander Gamanjuk iz volonterske skupine Rose on the Arm, sada je na stanici kako bi pomogao ljudima da stignu do vlaka za evakuaciju. Ranije tog dana bio je u Novohrodivki, na samom rubu sukoba. "Ruski vojnici su pucali na automobile dok smo odlazili", kaže Gamanjuk, s nervoznim osmijehom olakšanja što je uspio stići na stanicu. Procjenjuje da bi ruske snage mogle biti blizu Pokrovska za dva tjedna.
Vlak za evakuaciju kreće u 14:10, posebni produženi vlak koji vozi svakih osam dana i koji prevozi 600 evakuiranih putnika. Serhij Dobrijak kaže da će raseljeni odrasli primati 2.000 grivna (oko 37 funti) mjesečno za pomoć pri preseljenju, dok će svako dijete dobiti dodatnih 3.000 grivna. Iako će mnogi završiti u spavaonicama ili drugim zajedničkim smještajima, Dobrijak smatra da će to biti prilika za "ljude da se organiziraju i krenu dalje".
Pokrovsk je nekada bio smatran najsigurnijim mjestom u Donbasu. Bio je prometni čvor gdje su novinari prespavali u prvoj godini rata, dok je prva linija sukoba tada bila 48 kilometara daleko. Međutim, glavni hotel Druzhba bombardiran je prošlog kolovoza, a mnogi civili i vojne logističke ekipe sada prolaze kroz grad, dok ambulante odlaze na zapad. Sadašnje presijecanje opskrbnih ruta dodatno otežava snabdijevanje ključnih gradova poput Kramatorska i Slovianska na istoku, iako se grade alternativni putevi. Pokrovsk je jedino mjesto u Ukrajini koje proizvodi visokokvalitetni koksni ugljen, vitalan za proizvodnju čelika i ratni napor. Zbog strateške važnosti Kremlj je posebno zainteresiran za zauzimanje grada. Stratezi u Kijevu primjećuju da nijedna ruska jedinica nije preusmjerena s napredovanja prema Kursku kako bi se nosila s ukrajinskim napadima. "Nadam se da ćemo izdržati", kaže jedan stanovnik.
Nakon što je vlak otišao, Katja, 33-godišnja zaštitarka u rudarskoj industriji, i njezina prijateljica Olja, 40-godišnjakinja iz Mirnograda, opisuju propadanje života u gradu. Olja, koja se preselila u Pokrovsk, želi otići, ali čeka popravak svog automobila. Katya je bila prisiljena preseliti svoju majku s dijabetesom zbog zatvaranja posljednje ljekarne koja opskrbljuje inzulin, ali želi ostati iako mora raditi 24-satne smjene zbog smanjenog broja zaposlenika.
Cijene su skočile nakon zatvaranja dva supermarketa u gradu. "Kilogram krumpira, koje je prije koštalo 16 grivna u supermarketu, sada u maloj trgovini stoji 35, 40 grivna", kaže Katja. Olja dodaje da su neki ljudi u Pokrovsku postali žrtve prevara s oglasima za najam stanova i taksi uslugama.
Dok neki odlučuju ostati, kao Valentina, 71-godišnja žena koja odbija napustiti svoj dom zbog sjećanja na preminule roditelje, drugi se suočavaju s teškim odlukama. Pitanje koje se postavlja onima koji ostaju ili odlaze je je li Pokrovsk dovoljno dobro zaštićen, s obzirom na preusmjeravanje oko 10.000 vojnika prema Kursku. Odgovori su različiti: "Da su ovdje ostali, možda Rusi ne bi napredovali", kaže Katja. Marina, koja se nalazi na stanici, smatra da su napadi opravdani: "Rusi su morali osjetiti bol koju svaka ukrajinska obitelj osjeća", kaže ona.
Evakuacija se nastavlja. Dobrijak procjenjuje da će gradska administracija trebati još tjedan dana za pakiranje, a očekuje da će oko 6.000 stanovnika riskirati ostanak. Ako Rusi zauzmu visoke položaje na istoku blizu Mirnograda, mogli bi granatirati Pokrovsk kad god požele, što će vjerojatno dovesti do daljnjeg urbanog uništavanja. "Rusi se ne mijenjaju. Uništili su Bahmut i Avdiivku. Što može biti s ovim gradom?" zaključuje Dobrijk.