Kako smrtonosne bakterije postaju sve otpornije na moderne antibiotike, neki znanstvenici okrenuli su se drevnim medicinskim spisima kako bi u njima možda pronašli neko tradicionalno sredstvo koje je učinkovito u borbi protiv štetnih mikroba.
Izgleda da su u jednom srednjovjekovnom rukopisu naišli na takav 1000 godina star pripravak koji uspješno ubija određene smrtonosne bakterije koje su stekle rezistenciju na antibiotike, piše Science Alert.
Ovaj "drevni antibiotik", kako ga nazivaju stručnjaci, pronađen je u jednom od najranijih poznatih medicinskih udžbenika iz srednjovjekovne Engleske, poznatom kao Bald's Leechbook.
Uspješno ubija tvrdokorne bakterije
Iako mnogi pripravci u Bald's Leechbooku zvuče čak pomalo smiješno, poput onoga koji sprječava da nas tijekom noći posjećuju goblini, neki su se ipak pokazali učinkovitima.
Znanstvenici su primjerice uočili da mješavina prirodnih sastojaka - češnjaka, luka ili poriluka, kravlje žuči i vina - može imati vrlo snažna antiseptička svojstva. Dapače, čini se da djeluje na određene opasne bakterije koje su postale otporne na višestruke moderne lijekove.
Nakon 75 serija spremanja tog pripravka, 15 s lukom i 15 s porilukom, stručnjaci su odlučili testirati ovaj recept na više sojeva bakterija.
Već se prije pokazalo se da ovaj lijek ubija bakteriju Staphylococcus aureus, što je sada ponovno potvrdila Jessica Furner-Pardoe sa Sveučilišta Warwick. Ovaj srednjovjekovni pripravak bio je učinkovit čak i kad su bakterije formirale čvrste strukture poznate kao biofilm.
S. aureus su izuzetno otporne bakterije, velikim dijelom zato što mogu formirati biofilmove, nakupine kolonija koje se teško uklanja s nekog uzorka, a što čini ovu bakteriju toliko opasnom.
Nakon što se nakupine ovih mikroorganizama negdje usidre, jako ih je teško eliminirati nekim antimikrobnim sredstvom. Za razbijanje biofilma potrebne su sto do tisuću puta veće koncentracije antibiotika nego što bi bilo potrebno kod ubijanja slobodno plutajućih formi. U ekstremnim slučajevima, liječnici moraju izvesti amputaciju kako bi se izbjeglo trovanje krvi.
Međutim, izgleda da u drevnom pripravku postoji nešto što nikako ne odgovara biofilmu S. aureus bakterija.
A što je još bolje, izgleda da lijek djeluje i protiv sličnih rezistentnih bakterija, uključujući Acinetobacter baumanii, Stenotrophomonas maltophilia, S. epidermidis i S. pyogenes. Sve ove navedene bakterije mogu formirati biofilmove i postati otporne na antibiotike.
Ima jedan problem - učinkovit je jedino u originalnom receptu
No, kao što to često biva, kod upotrebe ovog pripravka ima jedan problem. Njegovi sastojci najbolje djeluju samo u konačnom, po receptu spremljenom, obliku lijeka. Kada su znanstvenici odvojili ili pročistili svaki element, ovaj tretman nije bio ni približno učinkovit.
Na primjer, u istraživanju je uočeno kako vino samo po sebi nije posebice učinkovito u ubijanju bakterija, ali ako ga se ukloni iz pripravka, dolazi do velikog pada sposobnosti lijeka da djeluje na biofilm bakterija.
Slično je bilo s lukom i kravljom žuči. Ovi elementi, kada ih se gleda odvojeno, nisu imali jaka antibakterijska svojstva, ali je učinkovitost pripravka značajno pala ako su bili iz njega uklonjeni.
"Većina antibiotika koje danas koristimo potječe od prirodnih spojeva, ali je naša studija ukazala na potrebu istraživanja ne samo pojedinačnih spojeva, već i mješavina prirodnih proizvoda", rekla je mikrobiologinja Freya Harrison sa Sveučilišta Warwick.
Studija naziva Anti-biofilm efficacy of a medieval treatment for bacterial infection requires the combination of multiple ingredients objavljena je u časopisu Scientific Reports.