Nakon što je u propovijedi na misi na Trgu revolucije u Havani pred oko 500 tisuća ljudi kazao da „služenje nije nikada ideološko i da se ne služi idejama, nego ljudima“, papa Franjo posjetio je Fidela Castra u njegovu domu. Šef Ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi rekao je novinarima da je susret trajao oko pola sata i da je u Franjinoj pratnji bilo nekoliko ljudi.
Fidel Castro, koji je 13. kolovoza proslavio 89. rođendan, dočekao je papu s obitelji, sa suprugom Dalijom i unucima. Razgovor je bio „obiteljski, neformalan i srdačan“, kazao je Lombardi novinarima.
Improvizirani govori
Franjo je lideru kubanske revolucije poklonio knjigu i dva CD-a s homilijama pokojnog oca Armanda Llorentea, jezuita koji je morao otići u izgnanstvo u Miami, a koji je bio učitelj Castru u koledžu Belén, te apostolsku pobudnicu „Evangelii gaudium“ i encikliku „Laudato si’“. Castro je papi poklonio knjigu „Fidel i religija“ s posvetom: „Za papu Franju u povodu njegova bratskog posjeta Kubi“.
No vratimo se onome što je papa Franjo izgovorio na propovijedi jer su njegove poruke bile i te kako znakovite za državu zatvorenu u svojoj ideologiji i kultu „velikog lidera“.
– Onaj tko želi biti velik, neka služi drugima, a ne da se služi drugima kao stvarima. Služenje znači brinuti se za druge – kazao je papa. Pozvao je da se ne zaboravi „današnja radosna vijest kako se veličina naroda ili nacije i veličina osobe vide u načinu na koji se služi krhkosti svoje braće, u čemu se nalaze plodovi istinske humanosti.
Svoju propovijed Franjo je zaključio političkom: „Ne služi se ideologiji, nego ljudima“.
Franjo je razgovarao s mladim Kubancima te s redovnicama i redovnicima. U obje prigode imao je pripremljene govore, ali ih nije pročitao, nego je improvizirao. Franjo je kubanske svećenike, redovnike, redovnice i sjemeništarce potaknuo da budu „siromašna Crkva“ i da se „nikad ne umore od iskazivanja milosrđa“. Svećenike je pozvao da u ispovjedaonici ne kore ili kažnjavaju, nego da se ne umore opraštati pokajnicima koji im dolaze.
– Kad primite pokajnika, nemojte ga otjerati iz ispovjedaonice. Budite oni koji praštaju – kazao je Franjo svećenicima. Objasnio je i što se podrazumijeva pod siromašnom Crkvom.
– Siromaštvo nije ugodna riječ jer ona ide protiv struje. Svjetovni je duh ne razumije i ne želi je razumjeti; skriva je, ali ne iz skromnosti, nego iz prijezira – kazao je Franjo i upozorio da biti bogat znači imati povjerenja u Boga.
Nada se stvara u radu
Franjo je ispričao što mu je govorio jedan mudri stari svećenik koji ga je upozorio da, kada duh bogatstva uđe u srce neke posvećene osobe, od svećenika do pape, kada se počne akumulirati novac za budućnost, budućnost više ne bude u Isusu. No, Bog je toliko dobar da takvima pošalje užasno lošeg ekonoma koji rasprčka novac, dovede ga do propasti i tako zapravo oslobodi Crkvu pretvarajući je u siromašnu.
U obraćanju mladim Kubancima papa im je postavio pitanje čemu se nadaju u ovom povijesnom trenutku te dodao da je njihova nada identična nadama svih mladih u svijetu. Nada se generira u radu, rekao je Franjo i dodao da narod, a ne vlade, koji mladima ne da posao nema budućnost. Pozvao je mlade da ne prestanu sanjati jer „nas mogućnost da sanjamo osposobljava za stvaranje boljega svijeta“. – Nada je plodna. Jedino narod koji sam sebe pozove da bi si dao budućnost ima nadu. Ponekad smo zatvoreni u vlastiti mali svijet, u vlastite ideološke ili vjerske klike. Kada vjera postane klika, onda gubi svoj najbolji dio: klanjanje Bogu, vjerovanje u Boga. Kad ja imam svoju ideologiju, a vi svoju, onda se zatvaram u tu ideološku kliku – zaključio je papa.