U novom broju uglednog znanstvenog časopisa PLOS ONE objavljen je znanstveni rad “Deformacija lubanja i genetska raznolikost kod tri adolescenta iz razdoblja velike seobe naroda iz Osijeka u istočnoj Hrvatskoj” (Cranial deformation and genetic diversity in three adolescent male individuals from the Great Migration Period from Osijek, eastern Croatia) koji potpisuje međunarodna skupina autora. U studiji koja je rezultat suradnje nekolicine stručnjaka iz više zemalja, uključujući i Hrvatsku, pod vodstvom Rona Pinhasija sa sveučilišta u Beču te dr. sc. Marija Novaka iz Instituta za antropologiju iz Zagreba predstavljeni su rezultati bioarheološke, izotopske i genetičke analize tri osobe koje su pronađene tijekom arheoloških istraživanja u Osijeku 2013. U jami u Osijeku tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja pronađeni su ostaci trojice muškaraca koji su živjeli u razdoblju velike seobe naroda, u 5. stoljeću. Te osobe povezane su s prisutnošću raznih nomadskih naroda kao što su Huni i/ili germanska plemena poput Gepida i Ostrogota u ovom dijelu Europe, stoji u priopćenju o studiji koju osim dr. Novaka potpisuje još nekoliko znanstvenika s hrvatskih znanstvenih institucija.
Radi se o iznimno važnoj studiji zbog toga što se radi o neuobičajenom ukopu datiranom s prijelaza 5. na 6. stoljeće, kada na ovim prostorima borave različiti prije spomenuti nomadski narodi kao što su Huni, Gepidi i Ostrogoti, ali i Langobardi i drugi. Kako stoji u Hrvatskoj enciklopediji, najsnažniji su poticaj seobama naroda sredinom 4. stoljeća dali mongolski Huni koji su napali iranske Alane sjeverno od Aralskog jezera, dijelom ih pokorili, a dijelom natjerali na uzmak. Prešavši Volgu, Huni su napali Ostrogote u sjevernom Pricrnomorju i većim ih dijelom pokorili, a uskoro potom porazili i Vizigote na području sjeverno od donjega Dunava. Na to je dio Vizigota, kojima su se pridružile manje skupine Ostrogota i Alana, prešao preko donjega Dunava na rimsko područje, dok je drugi dio uzmaknuo na Karpate, potisnuvši susjedne germanske i sarmatske skupine. Riječ je o iznimno rijetkom nalazu objavljenom u PLOS ONE, a njegova posebnost je u tome što su lubanje dviju osoba iz toga groba umjetno deformirane upotrebom različitih tehnika deformacije što je rezultiralo različitim oblicima glave koja je u njihovu slučaju izdužena i povišena.
Dokaz o klasi ili grupi
– Nadahnuće za ovo istraživanje dobili smo na temelju neobičnog načina sahranjivanja tih osoba, ali i zbog toga što smo utvrdili da su dvije lubanje umjetno deformirane – kaže Daniel Fernandes, poslijedoktorand na Odjelu za evolucijsku antropologiju sveučilišta u Beču i jedan od autora studije. – Umjetna deformacija lubanje namjerna je aktivnost koja se provodi na glavama dojenčadi s ciljem postizanja željenog oblika lubanje pomoću letvica, jastučića ili posebno napravljenih pokrivala za glavu, dodaje Kendra Sirak, poslijedoktorandica u laboratoriju Davida Reicha na sveučilištu Harvard, druga autorica tog istraživanja. To je široko rasprostranjen kulturni fenomen koji je zabilježen u brojnim arheološkim populacijama širom svijeta, a koji se prakticira kako bi se označio grupni ili individualni identitet, odnosno kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi ili grupi.
– Vjerojatno je riječ o tradiciji koja je bila prisutna dulje vrijeme kod tih naroda. Do danas se ne zna točan uzrok zašto su ti ljudi namjerno izobličavali lubanje – je li riječ o pojmu ljepote, možda su samo pripadnici višeg staleža deformirali lubanje ili pak kako bi označili pripadnost određenoj zajednici (“plemenu”)? U našem slučaju čini se da je riječ o ovom zadnjem, tj. da su određene vrste deformacija lubanje označavale pripadnost određenoj zajednici – kaže dr. sc. Mario Novak nastavljajući kako su sva tri adolescenta muškarci na čijim su ostacima prisutni dokazi o ozbiljnoj pothranjenosti. Analiza je pokazala da je riječ o trojici muškaraca starih oko 14 godina, svi pokazuju znakove neuhranjenosti, a izotopna analiza ukazuje na identičnu prehranu kod sve tri osobe.
Ono što je iznimno važno su rezultati analize drevnog DNK koja je pokazala da svaka od analiziranih osoba ima različito geografsko podrijetlo: osoba s izduženom lubanjom potječe iz istočne Azije, vjerojatno je Hun, osoba s povišenom lubanjom potječe s Bliskog istoka što sugerira da je riječ o pripadniku Alana, iranskog nomadskog narod sarmatskoga podrijetla, a osoba s normalnom lubanjom s područja istočne Europe. Ovo je tek drugo DNK istraživanje u svijetu koje se bavi deformiranim lubanjama iz razdoblja velike seobe naroda i prvo koje donosi nepobitne fizičke dokaze o prisutnosti Huna u Europi tijekom tog razdoblja. Dakle, najupečatljiviji detalj je da sva trojica pokazuju bitne razlike u genetskom podrijetlu. No, što je uzrok smrti, je li moguće da je pothranjenost iako je poljoprivreda već dugo vremena prisutna na tom području?
Najraniji identificirani
– Na žalost, ne možemo utvrditi točan uzrok smrti tih ljudi. Prvo smo pomislili da su žrtvovani, no nismo pronašli nikakve tragove nasilja na njihovima kostima. Naravno, mogli su biti otrovani, zadavljeni ili ubijeni na način koji ne ostavlja tragove na kostima. Svakako su bili izgladnjivani, no to ne mora biti izravni uzrok smrti. Također, mogla ih je ubiti neka bolest koja ne ostavlja traga na kostima kao što je kuga. Nemojte zaboraviti da je to bilo vrlo turbulentno i nesigurno razdoblje na ovim prostorima, propast Rimskog Carstva, upadi barbara, te da je sredinom 6. stoljeća vladala i pandemija kuge, tzv. Justinijanova kuga, kaže dr. Novak koji je jedan od dvojice glavnih i dopisnih autora, bioarheolog u Institutu za antropologiju u Zagrebu. Zanimalo nas je i je li bilo moguće utvrditi relaciju između trojice mladih muškaraca koji su pokopani u istom grobištu.
– Na žalost, ne možemo utvrditi kojeg su društvenog statusa bila ta tri mlada muškarca jer su u grobu osim ljudskih ostataka pronađene još samo životinjske kosti i fragmenti keramičkih posuda. Iznimno je važno da su sva trojica različitog porijekla – kaže hrvatski antropolog. Otkriće ostataka trojice mladića u Osijeku bitno je još po nečemu. Dakle, adolescent istočnoazijskog podrijetla prvi je i najraniji pojedinac iz razdoblja velike seobe naroda s takvim genetskim podrijetlom identificiran na području Europe. – Na temelju prikazanih rezultata možemo pretpostaviti da je određena vrsta umjetne deformacije lubanje mogla biti vizualni pokazatelj članstva u određenoj kulturnoj, odnosno plemenskoj skupini. Nadalje, čini se da su te skupine tijekom velike seobe naroda u Panonskoj nizini imale vrlo bliske kontakte – kaže dr. Novak.