U Republiku Srpsku se želi vratiti 7246 hrvatskih obitelji

S ministrom za izbjeglice i raseljene osobe RS-a Davorom Čordašem razgovarali smo o nestanku Hrvata, Donatorskoj konferenciji, izborima...

Katolička crkva nedavno je ponovno objavila podatke o nestajanju Hrvata katolika. Potvrđeni su dramatični podaci o stanju u Republici Srpskoj. Može li se zaustaviti taj trend?

Stanje o kojem govorite traje od 1992. i 1995. godine. U prvom periodu povratka bilo je velikih opstrukcija, pa povratak počinje tek 1999. i 2000. i ide jako sporo. Polazeći od tih činjenica danas su uvjeti mnogo bolji, a posebno raduje želja mladih ljudi da ostanu na svojim ognjištima. Vrijeme je najveći problem povratku, ali njihove želje nam bude nadu i podižu ljestvicu odgovornosti da im u tome pomognemo i pružimo svu moguću potporu.

Biskup banjolučki Franjo Komarica posebno je upozorio da su stranci najmanje novca izdvajali upravo za povratak Hrvata. Može li se očekivati zaokret nakon predstojeće Donatorske konferencije u Sarajevu?

Kliše nepovratka i priču da se Hrvati ne žele vraćati često su koristile i međunarodne organizacije, tako da su hrvatske obitelji uglavnom bile uskraćene za pomoć u povratku i obnovi.

Od predstojeće Donatorske konferencije očekujemo novi zamah u povratku, ali treba naglasiti da se radi o regionalnom projektu i povratku izbjeglica iz četiri zemlje (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora), te da nije riječ o Donatorskoj konferenciji za Bosnu i Hercegovinu. Predviđa se da će biti prikupljeno ukupno 580 milijuna eura, od čega BiH pripada oko 100 milijuna eura, Hrvatskoj oko 120, Srbiji 330 i Crnoj Gori oko 28 milijuna eura.

Iz sredstava namijenjenih za BiH, trajna rješenja će biti osigurana za 5400 obitelji. U Republici Srpskoj osigurat će se povratak za 1800 hrvatskih i 1200 bošnjačkih obitelji, a 1200 srpskih obitelji trajno će riješiti svoje stambeno pitanje u RS-u.

U Federaciji BiH bit će integrirano 600 bošnjačkih obitelji i osigurat će se povratak 600 srpskih obitelji u FBiH.

Veliki je broj prijava za povratak Hrvata katolika u RS-u, o čemu svjedoči i biskup Komarica, no koliko je takvih ljudi spremno ostati?

Prijave o kojima govorite, odnosno, broj prijava za obnovu imovine su podaci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i našeg Ministarstva i iz njih je vidljivo da je zaključno sa 10. travnja 2012. godine 7246 hrvatskih obitelji (25.182 osobe) podnijelo prijavu za povratak, a smatramo da je taj broj i veći. Što se tiče spremnosti za ostanak najvažnije je učiniti prvi korak – vratiti se, a tada se mijenjaju sve druge okolnosti.

Je li kasno pomalo za povratak o čemu se često govori u javnosti?

Za povratak nikad nije kasno, a najbolji primjer su nam palestinsko-židovski sukobi od prije 40 godina gdje je i danas osnovni i najveći problem koliko se ljudi i gdje treba vratiti. Onaj tko stvarno voli zavičaj o njemu će razmišljati i uvijek težiti povratku.

Koliko je vaše ministarstvo u dvije godine izdvojilo za povratak, prije svega za potrebe hrvatske zajednice?

Prošle godine Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS-a iz proračunskih sredstava utrošilo je 3,216.207 KM za povratak u RS, od čega 2,030.320 KM za povratak Hrvata. Usporedbe radi, u proteklom mandatu od 2006. do 2010. godine, za četiri godine Hrvatima u RS-u je ukupno pripalo 2,8 milijuna KM i pored mnogo većeg proračuna koji je Ministarstvo tada imalo. Ove godine proračunom je predviđeno 4,348.500 KM za povratak u Republiku Srpsku i značajan dio tih sredstava bit će usmjeren za povratak Hrvata. Ovdje još moram napomenuti da je i Povjerenstvo za izbjeglice BiH, na čelu sa Slavkom Marinom, za povratak Hrvata u RS izdvojilo nepunih 9 milijuna KM.

Postoje li sigurnosne prijetnje za povratak? Nedavni slučaj u Brčkom ponovno je potaknuo to pitanje.

Sigurnosnih prepreka nema i neusporedivo je stanje u odnosu na prije desetak godina. Pojedinačni slučajevi, kao ovaj u Brčkom, ne smiju bilo koga obeshrabriti za povratak. Sličan slučaj od prije nekoliko godina u Banjoj Luci bio je motiviran isključivo financijskim interesima, a ne nacionalnom netrpeljivošću ili namjerom za progonom Hrvata.

Postoji li dovoljno izražena solidarnost Hrvata iz drugih područja BiH sa svojim sunarodnjacima u Republici Srpskoj i općenito prognanicima?

Taj pojam kod nas skoro da ne postoji jer se većina Hrvata u BiH okrenula svojim mukama i problemima kojih nije malo, a mi smo ostali “tamo daleko“. Solidarnost se uglavnom osjetila od karitativnih organizacija koje djeluju i na ovom prostoru.

Kako će se ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na stvarno zanimanje za povratak, a s druge strane biti možda psihološka barijera za taj proces?

Ponovno slična priča. Sve zavisi od nas i kako ćemo gledati na taj proces. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju upravo je prigoda za povratak. Mogućnost izmještanja pojedinih tvrtki, koje neće moći zadovoljiti europske uvjete, iz Hrvatske u BiH, je prigoda da povratnici dobiju posao kod nas i da se vrate na svoja ognjišta. Vjerujemo da će i BiH jednog dana u Europsku uniju, tako da je to, ako gledamo u budućnost, dvostruka prigoda za povratak.

Jeste li zadovoljni radom sadašnje Vlade RS-a, ima li naznaka o mogućoj rekonstrukciji o čemu se u medijima špekuliralo?

Osobno sam zadovoljan radom Vlade RS-a na čelu s premijerom Džombićem koji je pokazao veliku senzibilnost prema problematici i resoru koji ja vodim, a ujedno su bile ispunjene sve proračunske obveze iz prošle godine, što pokazuje ozbiljnost i snagu ove Vlade. Što se tiče rekonstrukcije Vlade RS-a riječ je o ministrima koji preuzimaju nove dužnosti, tako da mislim da neće biti većih promjena, osim imenovanja novih ljudi na njihova mjesta.