Najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs, osim svojim liturgijskim dijelom, obilježen je brojnim običajima koji sežu u davnine, a mnogi od njih održali su se do danas. Tako je Uskrs tradicionalno obilježen blagoslovom uskrsnih košarica s hranom. Uskrsna pogača, kuhana jaja, šunka, sir, hren, rotkvice, vino… neizostavni su njihov dio. Na blagoslov nose se u crkvu već u subotu uvečer, na uskrsno bdijenje, koje je posebno dojmljivo kada se u zamračenoj crkvi zapali uskrsna svijeća, čiji plamen iz ruke u ruku, od svijeće do svijeće, obasja cijelu crkvu u toj uskrsnoj noći.
Blagoslov košarica je i za ranih uskrsnih misa, a posvećena hrana iz blagoslovljene košarice posebno se tretira i gleda se kako bi svaki ukućanin, uz redovitu porciju, dobio dio onoga što je blagoslovljeno u crkvi toga jutra ili večeri prije. Onima koji su ispostili cijelu korizmu svaki zalogaj s uskrsnog stola i svaki gutljaj ima posebnu draž, jer su osjetila u proteklih 40 dana otupjela i svakome se čini kako se sa svakim zalogajem vraća život u njegovoj punini i sa svim njegovim bojama, okusima i mirisima.
Od blagoslovljene hrane ne smije ništa preostati, odnosno ništa se ne baca. Ukoliko se ne pojede do kraja, brižno se sprema za sljedeći obrok. Obilni uskrsni doručak nerijetko zna baciti sjenu na raskošni uskrsni ručak, na kojemu se najčešće nađe janjeće pečenje. A košarica s bojanim tvrdo kuhanim jajima ostaje još od doručka na stolu. I sve ima svoju simboliku, od jajeta koje predstavlja rađanje novoga života do janjeta u kojemu se može prepoznati pashalna žrtva. Uskrsna trpeza nastavak je liturgijskog slavlja iz crkve u kućnoj crkvi. Euharistija se nastavila agapeom, gozbom zajedništva i ljubavi, pa Uskrs nije samo trenutak i ne može se ograničiti samo na jedan dio dana, jer on traje u svim svojim dimenzijama.
Obilni uskrsni doručak tek nakon dolaska s jutarnje uskrsne mise, na kojoj je blagoslovljena hrana. Dok stanovnici grada u velikoj mjeri zanemaruju taj običaj, u selima je nezamislivo da se na uskrsnu misu ode bez košare pune šunke, jaja, špeka, domaćega kruha, kolača... Dakako, ne nosi se sve što je pripremljeno za uskrsni zajutrak, nego pomalo od svega. I od čega će svatko dobiti dio. U nekim krajevima čak postoji i "protokol" po kojemu se to radi. Primjerice, najprije će se zagristi malo hrena, zatim jaja sa solju i potom ostalo. A sve što preostane od blagoslovljene hrane, do posljednje mrvice, bacit će se u vatru, jer se drži da bi bilo grijehom da se po tome gazi ili baci bilo gdje drugdje. Domaću kuhanu šunku danas su zamijenile instant rol-šunke, uglavnom bez pravoga okusa i mirisa, koje u nosnicama teško mogu pobuditi sjećanje na neki Uskrs iz djetinjstva. Za domaću šunku (onu s kosti) pravilo je da se kuha onoliko sati koliko je teška (npr. četiri sata = četiri kilograma). Poželjno je da se to učini dan prije i da se ostavi u vodi u kojoj se kuhala, kako se ne bi sasušila. Uz šunku je obvezan svježe nariban hren. No, kako je mnogima nedostupan onaj tek ubran iz vlastitog vrta, zamijenit će ga hren iz tube ili staklenke, kojega s onim iskonskim veže samo poprilična ljutina.
Tvrdo kuhana jaja, bojana i nebojana, koriste se za međusobno tucanje jajima, što je jedan od najstarijih uskrsnih običaja. No pojedu li se sva koja se odjednom nađu u tanjuru vrlo lako može doći do povećanja kolesterola u krvi. Mladi luk, crvene rotkvice, salata, domaći kruh, svježi sir i vrhnje dio su tradicionalne trpeze kontinentalne Hrvatske na kojoj caruje kuhana šunka. A za desert se preferiraju manje luksuzni, ali ništa lošiji kolači, poput orahnjače, makovnjače, slatkoga kruha pince i slično. Zanimljivo je da je upravo taj slatki uskrsni kruh, žut od umiješenih jaja u glatko brašno, poveznica kontinenta i obale. Dalmacija, naime, ne poznaje uskrsni doručak u onome obliku u kojemu će se naći na stolovima kontinentalne Hrvatske. Nema šunke, ali zato je pinca obvezna. Baš kao i janjetina, pečena na ražnju, pod pekom ili u pećnici, svejedno. Naravno, može i janjeća juha. U najvećem dijelu Hrvatske uskrsni ručak bez janjećeg pečenja gotovo je nezamisliv.
Zanimljivo, premda je Uskrs najveći i najvažniji kršćanski blagdan, s njim je u našim krajevima povezan niz praznovjerja. Primjerice, vjerovalo se da oblačenje nove odjeće na Uskrs, kada se obnavlja cijela priroda, sigurno donosi sreću. Onaj pak tko na uskrsno jutro proguta prve tri ljubičice poštedjet će ga “hladna groznica”, dok su se uskrsni buketi od vrbinih maca i ispuhanih jaja smatrali zaštitom od vještica. Onaj tko bi u uskrsnoj noći iskopao korijen perunike i nosio ga osušenoga na goloj koži, vjerovao je da će ga to učiniti otpornim udarce i boli. Ako na Uskrs pada kiša, vjerovalo se da će tako biti svih šest nedjelja iza Uskrsa.
U Zlataru i okolnim selima, u Hrvatskom Zagorju, žene s blagoslovljenom hranom u košarama na neki se način natječu koja će prva stići kući, kako bi prema vjerovanju njezina kuća prva okopala kukuruze i završila radove na zemlji. U Mariji Bistrici se znalo stavljati bukove grančice u mlijeko kako bi ga tijekom cijele godine bilo dosta.