Njegovo je ministarstvo modeliralo izmjene nekoliko zakona koji će se pokazati ključnima za najveći iskorak Bosne i Hercegovine od Daytona do danas. Ministar pravosuđa BiH Davor Bunoza posredovao je u postizanju ključnih kompromisa vezanih uz Zakon o sprječavanju sukoba interesa u institucijama na državnoj razini koji će se pokazati presudnim za pozitivnu preporuku.
Što donosi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u institucijama na razini BiH?
- Ovaj zakon je mnogo rigorozniji, stroži u odnosu na, sad već mogu reći, “stari” zakon koji je regulirao sukob interesa na razini BiH. Trebalo bi mnogo prostora do objasnim sve novine, ali najznačajnije su one da će nositelji javnih dužnosti morati za sebe, ali i za bliske srodnike objaviti imovinske kartice. To će morati učiniti jednom godišnje, ali i godinu dana nakon prestanka dužnosti koju su obavljali. Također neće moći imati nikakav poslovni odnos i korist godinu dana nakon prestanka mandata ili bilo kakav angažman s pravnom osobom koja je imala poslove s institucijom u kojoj je nositelj javne dužnosti obavljao dužnost.
Mnogo su strože sankcije za sukob interesa, depolitizacija povjerenstva, donošenje odluka bez posebnih kvalificiranih glasova, proširena definicija sukoba interesa u skladu s međunarodnim standardima, visoke sankcije za nositelje javnih dužnosti koji pokušaju prikriti svoju imovinu, ali i kazne do 10.000 KM za odgovorne osobe u drugim institucijama i pravnim osobama koje ne dostave tražene podatke Povjerenstvu za utvrđivanje sukoba interesa. Novina je i supsidijarna primjena Zakona o upravnom postupku, a što podrazumijeva i dužnost Povjerenstva da na pravilan način utvrdi u potpunosti činjenično stanje. Težimo državi u kojoj svi njezini državljani osjete poštivanje prava, pravde i pravičnosti, zbog čega je nužno da imamo jasne, precizne, ali i stroge zakone u prvom redu. Na dobrom smo putu, samo moramo biti ustrajni.
Europska komisija inzistirala je da se posve ukloni nacionalni veto prigodom odlučivanja. Znači li da je ovim prijedlogom, prije svega, izgubila hrvatska strana?
- Bili su veliki pritisci da se jasnije regulira način odlučivanja Povjerenstva, bez mogućnosti bilo kakvih blokada. Zakon ne bi dobio “zeleno svjetlo” da je ostao tzv. nacionalni veto prilikom odlučivanja. Novim zakonom propisano je da će se najteže odluke, inicijativa za razrješenje i poziv na ostavku pokušati prvo donijeti konsenzusom, a ako se to ne uspije, donijet će se dvotrećinskom većinom. Međutim, propisali smo i da tužba odgađa izvršenje odluke, a što podrazumijeva da će u konačnici sud donijeti pravomoćnu odluku, a čime jamčimo da će nositelji javnih dužnosti imati, zapravo, pravičan postupak. Ako Povjerenstvo eventualno pogriješi, tu je sud koji će preispitati odluku. Kod sastava Povjerenstva, morat će se osigurati poštivanje načela konstitutivnosti naroda, bez isključivanja ostalih, tako da će se Povjerenstvo sastojati od sedam članova, po dva iz reda konstitutivnih naroda i jednog člana iz reda ostalih. To je i odgovor na vaše pitanje. Nije izgubila ni jedna strana, pa tako ni hrvatska. Dobili su svi oni koji žele da nositelji javnih poslova budu posvećeni svom poslu za dobrobit svih, a ne privatnim interesima za dobrobit pojedinaca.
Navodno je srpska strana inzistirala na rješenjima koja uključuju i ulogu entiteta. Što je bilo prijeporno sa zahtjevima iz RS-a?
- Bilo je mnogo zahtjeva, prijedloga, komentara sa sve tri strane, ali i od međunarodne zajednice. Nekoliko dana prije usvajanja ovog zakona na Vijeću ministara bilo je više od 140 prigovora, prijedloga, a zakon ima samo 41 članak. Sve je to bilo potrebno usuglasiti, objasniti zašto neke komentare ne možemo ugraditi, a sve u cilju da ne mijenjamo bit i srž zakona. Što se tiče komentara iz RS-a, moram naglasiti da je tu bilo više nesporazuma oko samog zakona, ali dijalogom, svakodnevnim razgovorima ugradili smo neke komentare koji se tiču zaštite osobnih podataka i drugih, manje-više tehničkih stvari.
Radili ste na predlaganju Zakona o sudovima BiH. Je li realno očekivati dogovor o njemu?
- Mislim da je realno očekivati dogovor o ovom zakonu. Ako smo se kod Zakona o sprječavanju sukoba interesa mogli usuglasiti, napraviti kompromis oko 140 prijedloga, ne vidim zašto ne možemo riješiti i pitanje jedne sporne stvari, sjedišta suda. Ovaj saziv Vijeća ministara u posljednjih je 13 mjeseci usvojio tako teške zakone, koje se godinama nije moglo donijeti. Usvojili smo više zakona nego pojedini sazivi Vijeća ministara za cijeli mandat, tako da ne mogu prihvatiti da se ne možemo dogovoriti oko jednog zakona koji regulira samo Sud BiH. Pogotovo kad je nacrt tog zakona zapravo završen, a sporno je ime grada. U slučaju da radne skupine ne usuglase u cijelosti tekst ovog zakona, ovo Ministarstvo će, u svakom slučaju, možda čak i na sljedećoj sjednici Vijeća ministara, dostaviti prijedlog ovog zakona za koji smatramo da će dobiti potporu u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Po vašem mišljenju, sjedište prizivnog vijeća treba biti u Istočnom Sarajevu ili Banjoj Luci?
- To je stvar političkog dogovora koji bi ipak trebao sadržavati i praktične razloge prilikom odlučivanja. Da moram birati, izabrao bih Istočno Sarajevo, ali ne mogu ponuditi odgovor zašto je loše da to bude Banja Luka ili da je to protivno međunarodnim standardima.
Izborni zakon, hoće li na kraju intervenirati visoki međunarodni predstavnik?!
- To bi bilo jako loše jer smo u proteklih 13 mjeseci dokazali da možemo konsenzusom usvojiti zakonska rješenja koja se godinama nije moglo donijeti. Svi se načelno slažemo oko Izbornog zakona, da trebamo provesti odluke Europskog suda za ljudska prava, ali i presude Ustavnog suda BiH u pogledu zaštite kolektivnih prava konstitutivnih naroda, ali mislim da nedostaje hrabrosti da to pitanje riješimo.
Koliko, po vašem mišljenju, problem/potporu predstavljaju intervencije i uplitanja međunarodnih dužnosnika oko postizanja kompromisa, prije svega na članove “trojke”?
- Budući da nastojimo postati članica EU-a, i mislim da smo na dobrom putu, te da je Ministarstvo pravosuđa BiH predlagač “najtežih” zakona na tom EU putu, naravno da smo i u kontaktu s međunarodnim dužnosnicima. Moj stav je da nam pomažu doći do najboljeg mogućeg rješenja, ali ima i nerealnih zahtjeva. Mora se poštivati i ustavno uređenje BiH te ono što Bosna i Hercegovina jest, i tu nekad dođemo do suprotnih stavova. Ne znam kako se međunarodni dužnosnici “upliću” u rad “trojke”, ali ako postignemo konsenzus oko nekih stvari, to je onda i lakše i ‘’braniti ‘’ pred međunarodnim dužnosnicima.
Očekivanja? Može li BiH očekivati otvaranje pregovora s EU-om?
- Mislim da smo zaslužili otvaranje pregovora s EU-om. Svi oni koji razumiju što je Bosna i Hercegovina, shvatit će koje smo velike rezultate postigli u posljednjih 13 mjeseci. Oni koji ne razumiju što je BiH, koji ne shvaćaju da u BiH postoji 13 ustava, koji ne razumiju da imamo, zapravo, četiri pravna sustava, mogu pomisliti da ovi rezultati nisu dovoljni. Pogledajte samo rezultate koje je BiH napravila od prosinca 2022. godine, kada je EU odobrio kandidacijski status BiH. Donijeli smo zakone koje se godinama nije moglo donijeti, a smatralo se da ih nećemo nikad ni uspjeti donijeti. Svi ti zakoni su mnogo bolji od onih koje smo imali. Napravili smo kompromise, razgovarali, tražili rješenja koja su prihvatljiva i u tome smo uspjeli. Dakle, očekujem otvaranje pregovora jer smo ispunili zadatke koji su postavljeni pred BiH. •