Iako je Uskrs najvažniji kršćanski blagdan, Božić je ipak najradosniji i najsadržajniji u životu većine obitelji, kako u BiH tako i u svijetu. Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan, no nekada nije bilo tako, piše Večernji list BiH. Doduše, ovaj važni blagdan posljednjih je desetljeća populariziran i komercijaliziran pa su se, nažalost, zapostavile temeljne vrijednosti koje on predstavlja.
Najljepše je kući
Ni pandemija, koja već drugu godinu zaredom pokušava ljudima “ukrasti Božić”, ove to ne uspijeva, barem ne kod nas. Zbog strožih mjera u zapadnim zemljama ove godine, mnogi koji su tamo na privremenom radu već su stigli na svoja ognjišta kako bi Božić, bez ograničenja, proslavili sa svojim obiteljima. Božić ove godine pada vikendom, pa je to bila olakšavajuća okolnost za sve njih. Ipak, znatan je broj onih koji i ove blagdane provode u “bijelome svijetu”. No, rodbinu u BiH ne zaboravljaju. Poslali su darove i novac kako bi barem na neki način nadomjestili to što ne mogu biti sa svojima. Blagdansko vrijeme već je odavno zavladalo ulicama, obiteljskim domovima, a ogromne su gužve posljednjih dana bile i u trgovinama. Neki su za nabavu posljednjih sitnica ostavili upravo Badnji dan. U pripremi za Božić vjernici su išli na mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za dolazak malog Isusa. Palile su se adventske svijeće. Na Sv. Luciju posijana pšenica zazelenila se, uz trobojnicu, a tri se svijeće pale tijekom zajedničkog božićnoga ručka. Slavili su se i blagdani svetog Nikole i svete Lucije, kada su oni malo stariji darivali djecu - danas slatkišima, a nekada voćem - smokvama, bademima, jabukama, orasima. Već odavno lampice svjetlucaju na kućama, ali i ulicama, trgovima. Na ulicama gužve... Proteklih su dana bile gužve već od ranoga jutra, čak od pet sati, zbog odlaska vjernika na zornice. Trgovine su postale pretijesne, kupovalo se sve i svašta, najviše hrana i piće, poneki ukras za drvce. Sve je jasno - Božić stiže! - Pa nećemo se “patiti” za Božić, bit će svega u izobilju. Kolači su već ispečeni, drvce je ukrašeno, a naći će se i nešto darova pod njim, barem za one najmlađe. Za jelo će biti mlade prasetine, a u loncu će se kuhati janjetina. Naravno, na stolu će se naći kobasice i pečenica. A otkuda novac? Naći će se, tu su kartice - objasnila nam je gospođa koja je čekala red na blagajni. Ona je namjeravala za Božić potrošiti svoju plaću, kako nam je kazala, uz putne troškove i topli obrok, za prosinac je dobila nešto više od 1000 KM. Većina građana i za ovaj je Božić potrošila prosječnu plaću. Nekima je mirovina 382,18 KM, toliko su imali i za potrošiti. Peglale su se i kartice. Božić je blagdan rođenja. Tradicijski, rođenje se svetkuje, slavi. Slavlje je uvijek jedna vrsta “ekstremnoga” ponašanja ili otklona od standardne svakodnevice. U slavlju Božića taj otklon od standardne svakodnevice tradicijski je vezan uz intenzivniju konzumaciju, narodski rečeno, bogatu trpezu. Nažalost, neka tradicionalna jela, primjerice bakalar za Badnjak i janjetina za Božić, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina građana ne može si ih priuštiti. Veliki broj građana zamijenio je skupi bakalar pastrvom ili sitnom plavom ribom, srdelama, a janjetinu piletinom ili drugim jeftinijim mesom.
Isplata božićnica
Božićnice su sve rjeđe, ali i skromnije. U trgovinama one iznose od 50 do 300 KM, bilo u novcu ili bonovima za kupnju proizvoda, dok su u najboljim proizvodnim tvrtkama one iznosile 400 KM, a u nekima i cijelu trinaestu plaću. Svakog Božića već u rano jutro mobiteli su nam “užareni” od blagdanskih poruka dragih nam ljudi. Zahvaljujući tehnologiji, već godinama ne iščekujemo poštara da nam donese tradicionalnu blagdansku čestitku dragih osoba.