Obiteljski centar Vionice nedavno je pokrenuo jednu vrlo plemenitu akciju. Naime, u prostorijama stare škole, koje se nalaze u blizini samog Centra Vionice, otvorena je trgovina rabljene robe, temeljena uglavnom na dobrovoljnim prilozima, piše Večernji list BiH.
Ovako je počelo...
O tome kako je nastala ideja o otvaranju trgovine ovakve vrste, načinu rada i djelovanja, ali i o samom radu Centra razgovarali smo s djelatnikom - volonterom Obiteljskog centra Vionice koji djeluje već 25 godina. - Budući da djelujemo već dugi niz godina, imamo i puno poznanstava i donacija. U tim donacijama doista bude svega. Najčešće dolazi hrana, novac, odjeća... Vrlo često smo znali dobiti više odjeće nego što nam je potrebno. Jedno vrijeme višak odjeće smo slali diljem BiH onima kojima je to najpotrebnije. No, to nam je gotovo svaki put stvaralo dodatne troškove jer smo uglavnom morali mi plaćati prijevoz do onih kojima bismo slali tu odjeću. Ionako su vremena “teška”, a dodatni troškovi nam ne idu u prilog te smo od ovog vida pomoći odustali i pronašli drugo rješenje. Odlučili smo otvoriti trgovinu u kojoj bi odjeća nekome bila od koristi, kaže nam djelatnik. Ispričao je i da je odlučeno kako će trgovina raditi. Prostorije stare škole, koja već godinama nije u funkciji, ustupljene su nam kako bismo izložili odjeću i napravili trgovinu. Tu se može pronaći, nastavlja djelatnik - volonter, odjeća i obuća svih veličina, rabljena, ali i nova. Osim toga, imamo i nekoliko vjenčanica, odijela, školskog pribora, igračaka, torba..., nabraja djelatnik, koji se mogu i kupiti, ali i uzeti. Na pitanje što točni pod tim misli, kazao je kako oni koji žele tu kupovati mogu ostaviti onoliko novca koliko misle da je dovoljno jer roba nema “fiksnu” cijenu, te tako pomoći radu Centra. Tu na “izlazu” je kutija koja služi za ubacivanje priloga, ali, naravno, to opet ovisi o volji onoga koji kupuje našu robu. S druge strane, oni koji nemaju novac, a potrebna im je neka stvar koju imaju u trgovini, mogu je slobodno uzeti bez ikakve naknade, objašnjava nam u razgovoru. Pitali samo ga kojih je više, onih koji kupuju ili onih kojima je pomoć potrebna, na što djelatnik odgovara da je više onih koji žele pomoći. - Znate, veliki broj ljudi se vodi onom starom poslovicom ‘pomozi i vratit će ti se’. Pitali smo ga i može li nam kroz primjer ispričati kako izgleda kada netko zbog potrebe dođe u trgovinu. - Nedavno smo imali gospođu koja je uplakana ušla u trgovinu i rekla kako ne može kupiti djeci stvari koje su im potrebne, nabrajajući ih. Nakon što je kazala što joj je sve potrebno, rekli smo joj da se posluži, što je i učinila te je, zahvaljujući nam ‘na sva zvona’, napustila trgovinu - priča nam djelatnik. Prisjetili smo se kako i kada je Centar otvoren, što su mu bili prioriteti pri otvaranju, ali i razvoja od tada pa sve do danas. “Dom za djecu bez roditeljskog staranja IVAN PAVAO II.” - Vionica bb – Čitluk nastao je u vrijeme posljednjeg rata u BiH. Točnije, 1994. godine. U njemu je osnovana zajednica “Sestre Misionarke Ranjene Obitelji”, koja je započela s brigom o djeci koja su pogođena ratom. Centar je osnovala pok. Sestra Josipa Kordić te su joj se ubrzo priključili i Sestra Kornelija i fra Kornelije Kordić, koji su u jeku rata htjeli spasiti svu djecu koja su ostala bez roditeljske skrbi, ali i onu kojoj je bila potrebna pomoć. Prvo su boravili pod nekim šatorima, a onda su dobri ljudi, čuvši za projekt, počeli slati donacije.
Razvoj Centra
Tada su napravili i prvu kućicu, bila je skromna i mala u odnosu na objekte koje danas posjeduje Centar. Kroz ovaj Centar, nastavlja djelatnik, prošlo je ukupno 292 djece iz cijele BiH. Neki od njih, koji su usvojeni i otišli, i danas nam dolaze u posjet, dodavši da u Centru trenutačno boravi 52 djece. Osim mališana, Udruga vodi brigu i o starim osobama. - Prije 10-ak godina uvidjeli smo da oko nas ima puno starih o kojima se nema tko brinuti, a uz svoja primanja i godine koje nose na leđima, sami ne mogu nikako te smo odlučili i njima pružiti pomoć otvaranjem staračkog doma. Ni ovdje nije određena stalna cijena boravka, tako da se sredstvima koja dobivamo uspijemo brinuti i za njih. Od osnutka do danas u Centru je umrlo 195 osoba, dok ih trenutačno ovdje boravi 56. Koliko god bilo teško, kad je riječ o financijama ili samoj brizi o svim osobama koje ovdje borave, uz pomoć dobrih ljudi i vjeru, sve uspijevamo, zaključio je djelatnik. •