Povratak iz Njemačke? Tema koja desetljećima nije bila na dnevnom redu, proteklih mjeseci postala je realnost. Sve je više obitelji koje dižu sidro i odlučuju se vratiti u svoju zemlju. Zbog čega se vraćaju, nedavno je analizirala Bloomberg Adria.
Primjeri povrataka
- Sve veći broj radnika iz Bosne i Hercegovine odlučuje se vratiti iz Njemačke zbog nezadovoljavajućih ekonomskih prilika, uključujući visoku inflaciju, rast troškova života i političku nestabilnost. Radnici koji se vraćaju uglavnom dolaze iz građevinskog, tekstilnog i drvnog sektora. Povratak omogućuje niže troškove života i priliku za pokretanje vlastitih poslova. Također, situacija u Njemačkoj se pogoršava zbog smanjenja proizvodnje i rastućih troškova, što je dovelo do porasta povrataka radnika u BiH - stoji u analizi.
Dominik Raškaj, marketing i PR menadžer portala boljiposao.com, kaže da je dobar primjer Tuzlanska županija, gdje se ove godine u osnovne i srednje škole upisalo oko devedesetero djece koja su se vratila iz Europske unije, a ranije smo imali primjer desetaka povrataka i upisa djece u ZHŽ, a čiji su roditelji dotad bili u Njemačkoj.
- Osnovni razlog za povratak radnika je ekonomska kriza koja sve više kuca na vrata Njemačke kao članice EU-a i pokretača ekonomije Starog Kontinenta. To vidimo i kroz najave Volkswagena, pa i Audija, koji će smanjiti proizvodne kapacitete, što pokreće domino-efekt, dakle, ugrožava one tvrtke kooperante koje su proizvođači nekih dijelova. U BiH se uglavnom vraćaju radnici iz oblasti građevine, tekstilne i drvne industrije, a uskoro se može očekivati i povratak radnika iz autoindustrije. Međutim, postavlja se pitanje koliko je realno očekivati da će ti radnici i njihove obitelji zaista i ostati u BiH. Nama je svaki školarac, svaka mlada, zdrava, sposobna, kvalificirana osoba potrebna i jako bitna. Osobe koje se vraćaju iz EU-a dolaze i s dodatnim iskustvom i edukacijom te upravo takve osobe mogu prenijeti iskustva i educirati ne samo naše mlade nego i radnike iz trećih zemalja, a koji su nam, naravno, potrebni - istaknuo je Raškaj.
Nesigurnost je ono što bi moglo sprječavati povratke većeg broja ljudi u ovu zemlju, međutim, sugovornik iz Münchena pita se po čemu je BiH nesigurnija u odnosu na Njemačku. - Terorističkih napada u BiH nema već godinama, to što političari s vremena na vrijeme koriste zapaljivu retoriku, ista retorika se koristi i u Njemačkoj, često se ne biraju riječi, međutim, svi nekako žive i sve nekako funkcionira. Problem migranata, s druge strane, mnogo je veći u Njemačkoj nego što je u BiH jer se u BiH oni nemaju razloga zadržavati. Percepcija se nikad neće promijeniti. BiH može postati najmoćnija država u Europi, međutim, morala bi proći desetljeća da cijeli svijet ne vidi Njemačku kao takvu i unatoč ovoj krizi i dalje se Njemačku gleda kao najsnažniju, ali sigurno je po pitanju neke sigurnosti BiH mnogo sigurnija - kaže nam.
Osvrnuli smo se na još jednu činjenicu, a to su poplave u BiH koje su Jablanicu zavile u crno i od kojih se, nažalost, dugo ova općina neće oporaviti. Pitamo ga može li se to u Njemačkoj tako dogoditi.
Brojne pogreške 2021.
- Ne da se može dogoditi, već može biti i još gore, međutim, i dalje je Njemačka nama daleko, kao što je Njemačkoj BiH daleko pa se neke katastrofe neće pamtiti. Poplave u Njemačkoj 2021. godine, koje su se dogodile u srpnju, bile su jedne od najgorih prirodnih katastrofa u povijesti zemlje. U poplavama u saveznim pokrajinama Sjeverna Rajna-Vestfalija i Porajnje-Falačka poginulo je više od 180 osoba. Najveći broj smrtnih slučajeva dogodio se u okrugu Ahrweiler u Porajnju-Falačkoj, gdje su poplave u mnogim mjestima odnijele cijele dijelove gradova i infrastrukture. Šteta od poplava procijenjena je na milijarde eura. I danas se vuku repovi zbog te katastrofe.
Primjerice, nedostajalo je ranih upozorenja i komunikacije iako su meteorološke službe upozoravale na opasnost od obilnih kiša. Loša je bila koordinacija hitnih službi, kasnilo se u reakciji, što je povećalo broj žrtava, odvodni sustavi nisu bili adekvatno održavani, koliko god to nama čudno djelovalo iz bh. perspektive, u vrijeme poplava pokazalo se da aplikacije i digitalni sustavi upozorenja nisu dovoljno učinkovito korišteni. Kasnije su se vodile rasprave o nužnosti ulaganja u poboljšanje sustava za upravljanje krizama, infrastrukturu i jačanje pripravnosti za buduće prirodne katastrofe koje su, zbog klimatskih promjena, sve češće i intenzivnije. O tome se i danas govori. Eto, vidite da i takve stvari nisu bajne u Njemačkoj, tako da, puno smo idealizirali "obećanu zemlju", ali je činjenica da se sve više ljudi vraća - zaključio je sugovornik.