Profesor dr. sc. Mile Sadžak govori kakav je svijet trenutačno u vremenu pandemije koronavirusa, što je ona donijela i otkrila te kakva će biti njezina krajnja ishodišta.
Kako vidite trenutačnu situaciju u svijetu prouzročenu pandemijom koronavirusa?
Svijet je sada u sferi “tamne strane Mjeseca” ili u negativnoj fazi, koju je koronavirus odveo u recesiju, s dobrim izgledima da potone još dublje, a to je sfera depresije. Analizirajući dosadašnji tijek pandemije, jasno je da virus zahvaća svakog, ali ipak i da su reakcije pojedinih zemalja svijeta različite.
Učinkovitiji odgovori se javljaju u zemljama koje imaju uređeniju strukturu, odnosno razvijenije sustave za krize, dakle koje imaju kvalitetniji krizni menadžment, ekspertnu kritičnu masu osposobljenu upravljati kriznim situacijama na razini država, zatim koje imaju razvijeniju kadrovsku strukturu, ne samo u smislu kompetencija nego i brojnosti.
Tu su i one koje imaju potrebnu tehnologiju i tehniku, kao i smještajne kapacitete, i koje imaju razvijene i socijalno orijentirane zdravstvene sustave na razini države. Kao pozitivan primjer možemo navesti Njemačku, državu koja je pokazala upravo svoju kapacitiranost nositi se s pandemijom koronavirusa i na makroplanu, dakle na razini države i njezinih institucija, ali i na mikroplanu, odnosno na razini sustava zdravstvene zaštite. Krizni menadžment države kao temeljnog socijalnog sustava i njezini podsustavi u Njemačkoj rade s učinkovitošću.
Zašto je to tako?
Njemačka sustavima (kriznog) menadžmenta, ali i kapacitetima koji održavaju pojedine (pod)sustave, poput zdravstvenog, ne prilazi kampanjski, nego strateški, s preciznim planovima i nastojanjima da se oni dobrim dijelom u zadanim rokovima i ispune. Jasno se pokazalo kako je Njemačka zapravo među rijetkim primjerima u svijetu, zemlja koja ima provjereno kvalitetan funkcionirajući socijalni sustav i njemu pripadajuće podsustave, koje karakteriziraju dobre i najbolje prakse, dok su mnoge zemlje upravo oponenti Njemačkoj te su zapravo eklatantni negativni primjeri, s lošim praksama, vrlo oskudnim ili gotovo nepostojećim kriznim menadžmentima.
Mnogi sada govore da ih je pandemija iznenadila, ali niti je ovo prva ni posljednja pandemija, tako da je bilo koji sustav koji je pretendirao biti ozbiljan operativni sustav morao računati s kriznim situacijama i iznenađujućim događajima kako bi planiranjem osigurao resurse za izvanredne situacije. Istina, takav pristup zahtijeva i stanovite resurse i držanje u pričuvi nekih sredstava koji bi se mogli upotrijebiti u normalnim okolnostima bez držanja u pričuvi, ali kada nastupe izvanredne prilike, kakvu sada imamo s pandemijom koronavirusa, pokaže se sva opravdanost takvog pristupa.
Kakav je svijet u kojem živimo?
Sada se eksplicite pokazalo da je: sebičan, sebeljubiv, potkapacitiran, podijeljen, nespreman, dobrim dijelom neučinkovit i neefektivan, prilično dehumaniziran, tehniciziran, “virtualno stvaran”, pun isprazne formalnosti i površnosti, ubrzan, fokusiran na pogrešne stvari, dosta gramziv, nealtruističan, megakomercijalan i konzumeristički, asimetričan kada se govori o bogatstvu, standardu i mogućnostima.
Trendovi socijalnog razvoja u svijetu su jasni, nema mjesta za pretjerani optimizam. U kontekstu humanizma i općeg socijalnog standarda, zgrtanje bogatstva i akumulacija vrijednosti koje se izražavaju u tisućama milijardi svote su koje je teško pojmiti normalnom čovjeku, na jednoj strani, i siromaštvu, pa u nekim slučajevima i gladi ljudi na drugoj strani, te su sigurno dobar preduvjet za kreiranje tektonski opasnog debalansa, koji otvara put raznim (ne)prirodnim nepogodama, katastrofama i kataklizmama u svijetu. Do sada, nažalost, svijet ustrajava na održavanju ovakvih trendova i činilo se da ga ništa ne može zaustaviti u tome. No, kako to često biva, kada sve izgleda jasno, sigurno i stabilno, počne se urušavati i mijenjati. Upravo sada imamo na sceni kopernikanski obrat u odnosu na postojeće trendove, jer je cijeli svijet na izvjestan način paraliziran od straha i neizvjesnosti, od toga što donosi sutra, imajući u vidu aktualnu situaciju i posljedice koje donosi pandemija koronavirusa. Izgleda apsurdno, ali ipak itekako stvarno - virus, nevidljiv, neuhvatljiv, nečujan, no istodobno ubitačno opasan, blokirao je svijet, sve njegove resurse, znanja, vještine, sile, moći, i to bez jasne slike na koji rok i u kojim razmjerima, odnosno s kakvim (ne)izravnim posljedicama.
Što je pandemija koronavirusa donijela i otkrila?
Otkrila nam je niz stvari, poput spoznaje da je svijet u doba globalizacije višeslojno povezan, ne samo komunikacijski, da je intenzivno međuovisan, da je uslijed toga i visoko ranjiv, osjetljiv i neotporan na neke događaje poput ratnih pandemija ili globalnih klimatskih promjena itd.
Pandemija nam je otkrila svu nesavršenost sustava koji je izgradio čovjek. Mislim, prije svega, na državna uređenja i njihove kapacitete jer se zapravo na velikom broju primjera pokazalo koliko su potkapacitirani i nesposobni navrijeme se uhvatiti u koštac s izazovima koje donosi jedna globalna katastrofa, manifestirana u obliku pandemije. Pandemija koronavirusa pokazala nam je i koliko je čovjek zanemario neke vitalne funkcije svakog zdravog i prosperitetnog društva, npr. funkciju zdravstvenog sustava, koji je u mnogim zemljama sveden na topli režim, a u nekim i na puko životarenje. Krilatica koja ovih dana kruži društvenim mrežama, a koja se odnosi na koronavirus i mogućnost da se za njega brzo pronađe cjepivo dobro oslikava stanje u društvu i odnosu društva prema zdravstvu, a ona glasi: “Zovite Messija, nek’ vam on pronađe cjepivo za koronavirus, a pustite liječnike koji su, malo je reći, potplaćeni, a u mnogim zemljama i mizerno plaćeni za preodgovorni posao koji obavljaju u odnosu na sportaše i estradne zvijezde”. Ova krilatica možda i najeksplicitnije odražava dominantni sustav vrijednosti u svijetu, koji je usmjeren na zabavne i profane sadržaje, koji zanemaruju temeljne vrijednosti na kojima počiva društvo, i koji nastoji pobjeći od odgovornosti koja se odnosi na razvoj zdravog i prosperitetnog društva. Forma, opseg, sadržaji i perspektive koje nam donosi pandemija koronavirusa posljedice su ljudskog minulog rada, koje sada dolaze na naplatu, naravno sa zateznim kamatama.
Možda je krucijalna spoznaja koju nam je donijela pandemija koronavirusa ta da čovjek ipak ne kontrolira u potpunosti svijet u kojem živi te da treba prilagoditi svoje ponašanje i aktivnosti svijetu u kojem živi, pokloniti mu više pažnje, brige i konstrukcije, a destruktivizam, koji je postao gotovo modus operandi u svijetu (prisjetimo se samo čovjekova odnosa prema prirodi i prirodnim resursima u mnogim dijelovima svijeta), potiskivati i pozicionirati u sfere ekscesnih situacija.
Kakvo će biti ishodište pandemije koronavirusa?
Sasvim je izvjesno da će se i ova pandemija prije ili kasnije okončati. Drugo je pitanje s kakvim posljedicama. Ono što već sada jasno vidimo jesu posljedice koje se mogu materijalno izraziti. Dakle, pandemija koronavirusa donosi i donijet će velike ljudske i ekonomske/materijalne gubitke i štete za čije će saniranje trebati enormni resursi (ljudi, novac, vrijeme itd.). Drugi, onaj nekvantificirani i odmah neuočljivi aspekt posljedica pandemije koronavirusa je mentalni, on će se manifestirati kasnije i dugoročnije. No, on također može, osim negativnih konotacija koje će donijeti (razne vrste anksioznosti, stresa i narušavanja mentalnog zdravlja, genererajući široku paletu socijalnih patologija), imati i pozitivne posljedice jer će nas primorati da razmislimo o svojoj i budućnosti svijeta, da resetiramo dosadašnja razmišljanja i sustave vrijednosti, da “ljudocentričnost”, sintagmu koja gadno zvuči, zamijenimo “prirodnocentričnošću”, dajući upravo okruženju, odnosno svijetu u kojemu živimo, prednost nad našim, često pogrešnim percepcijama, interesima i ciljevima. Čini mi se da se i u kontekstu pandemije koronavirusa potvrđuje davno izrečena mudrost našeg nobelovca Ive Andrića, koji je rekao kako je bolest sirotinjska sudbina, ali također i kazna bogatašima.•