U franjevačkom samostanu sv. Marka evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini održane su duhovne vježbe za svećenike.
Radosno srce
O temi "Srce svećenika kao izvor zadovoljstva i nezadovoljstva u svećeničkoj službi" govorio je predvoditelj duhovnih vježbi vlč. dr. sc. Ivan Benaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, prof. Sv. pisma na đakovačkom KBF-u i povjerenik Nadbiskupije za biblijski pastoral. Uz domaćeg gvardijana fra Antu Tomasa, sudjelovali su derventski dekan fra Ivan Marić i svećenici iz BiH: fra Mato Vincetić, fra Velimir Zirdum, fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Mladen Jozić, fra Blažen Lipovac, fra Ivan Ćurić, fra Mirko Filipović, fra Ilija Jerković, fra Ivica Vidak, fra Jozo Puškarić, fra Mario Jurković, vlč. Mato Mikičić, vlč. Pavo Brajnović, vlč. Ivan Ravlić, vlč. Franjo Tomić, mons. Pero Zeba, vlč. Franjo Sitnik, grkokatolički župnik u Derventi te vlč. Mato Matasović, župnik u S. Brodu, i don Borić Čobanov, župnik u Trstu. Dr. Benaković svoje je nagovore temeljio na svetopisamskim tekstovima jer smatra kako su oni temelj za izgrađivanje zrele kršćanske duhovnosti. - Doista je važno poniknuti u duhovnost srca, jer ako naše svećeničko srce ne bude ispunjeno i zadovoljno, onda ne možemo ni biti zadovoljni svećenici. U svijetu kakav jest, osobito nama svećenicima, važno je živjeti nutrinu, živjeti svoju duhovnost. U ovim duhovnim vježbama pozvani smo ispunjavati svoje srce Božjom riječju kako bi se ono u svim kušnjama, napastima, bitkama naše nutrine moglo othrvati svemu negativnome i doći do ispunjenja jer zadovoljan je svećenik, prije svega, onaj koji ima ispunjeno, zadovoljno, radosno srce. Samo tako možemo istinski služiti drugim ljudima kao svećenici - kazao je. Tijekom četiri dana duhovnih vježbi promišljao je o tome kako doći do izvora – do Boga kome su povjerovali, što sve priječi da izgrađuje svoje srce, zašto je zabrinutost bolest današnjice, kako raspolagati darom svećenstva na ispravan način, kako ispravno misliti, doživjeti istinsku duhovnost srca... - Temeljno pitanje svećenika je u kakvog Boga on vjeruje. U svijetu u kojem ljudi najviše boluju od nemirne nutrine i lošeg stanja duha uloga svećenika je liječenje uzroka čovjekove bolesti jer, kako liječnička praksa pokazuje, bolest kod ljudi najčešće počiva u bolesnom ljudskom duhu. Svećenik je, dakle, onaj koji ide prema uzroku bolesti, a ne tek prema simptomima oboljenja.
Korijen sreće
Isto tako, važno je uvidjeti da je bratsko zajedništvo nas svećenika, naši skupovi, susreti, korijen sreće, jer riječ "sreća" dolazi od riječi "susret" - kazao je te ukazao na opasnost da se svećenici, gradeći materijalno, u prostoru nematerijalnog često umore. Sv. misu predvodio je mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i vojni ordinarij u BiH.